Sažetak izlaganja profesora Paola Bellavitea pred Povjerenstvom za COVID, održanog 21. srpnja- Italija
“Za one koji su u žurbi, evo sažetka:
Propaganda koja okružuje ‘besprijekorni serum’ razbija se o zid činjenica.
Pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom za pandemiju, patolog Paolo Bellavite učinio je ono što je službeni narativ godinama izbjegavao: primijenio je skalpel znanosti bez anestezije. Bez retorike o spasenju – samo dokumentirani biološki mehanizmi.
Službena teorija – prema kojoj fragment mRNA potiče stanice da poslušno proizvode protein šiljka (spike protein), stimulira antitijela, a zatim nestaje – doživjela je slom. Protein šiljka, proizveden *u prekomjernoj količini*, cirkulira krvlju, dopire do organa i mozga, veže se za ACE2 receptore na vaskularnom endotelu te aktivira trombocite i koagulacijsku kaskadu, uzrokujući učinke slične onima koje izazivaju određeni otrovi poskoka. To dovodi do tromboze, akutne hipertenzije i sistemske upale. Zatim slijedi druga, odgođena faza: antitijela usmjerena protiv proteina šiljka napadaju upravo one stanice koje su taj protein proizvele, uzrokujući citotoksičnost, miokarditis, perikarditis i autoimune mehanizme koji se sami održavaju. Ovo nije puka hipoteza; riječ je o činjenicama iz utvrđene znanstvene literature koje je Bellavite predstavio koristeći grafikone i reference.
AIFA je iznijela drugačiju priču: ’97 prijava nuspojava na 100.000 doza’, od kojih je samo 18 bilo ozbiljno, a 6 se moglo ‘povezati’ s cjepivom. To su zanemarive brojke – puke brojke bez stvarnog značenja – korisne za umirivanje odane javnosti. Nažalost, one proizlaze iz ‘pasivne farmakovigilancije’, sustava poznatog po neučinkovitosti: stvarna stopa prijavljivanja drastično pada kada se odgovornost s liječnika prebaci na širu javnost. Čak i klinička ispitivanja za registraciju koja su provele same farmaceutske tvrtke (kontrolirana randomizirana ispitivanja – RCT) pokazuju stope općih nuspojava u rasponu od 59.000 do 92.000…” …na 100.000 doza, uz tisuće ozbiljnih slučajeva – što predstavlja razliku od nekoliko stotina puta u odnosu na brojke AIFA-e. Neovisne studije, poput one objavljene u časopisu *Vaccine*, ukazuju na to da se događaji od posebnog interesa javljaju stopom dvadeset puta višom od one koju sugeriraju službeni podaci.
Pitanje smrtnih slučajeva još je više zabrinjavajuće. Tijekom dvije godine zabilježena je „971 prijava smrti nakon cijepljenja”. Kod cjepiva protiv sezonske gripe ta je brojka dosezala najviše 4–5 slučajeva godišnje. AIFA je samo 29 takvih slučajeva „priznala” kao potencijalno povezane s cjepivom. Taj statističko-birokratski manevar jednostavan je i ciničan: osobe s već postojećim zdravstvenim stanjima svrstane su u kategoriju onih koji su „umrli od drugih uzroka”, pri čemu se zanemaruje činjenica da cjepivo može djelovati kao *čimbenik koji pridonosi* ili kao *okidač* – što priznaje i priručnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o procjeni uzročnosti. Bellavite je na to upozorio još u travnju 2021. godine. Njegova su upozorenja ignorirana.
Švicarska studija provedena na zdravstvenim djelatnicima, u kojoj se mjerila razina troponina, otkrila je subkliničko oštećenje srčanog mišića u 2,8 % slučajeva:
što se u Italiji pretvorilo u stotine tisuća nevidljivih ožiljaka, spremnih da se manifestiraju pri tjelesnom naporu u godinama koje slijede. Za mlade ljude omjer rizika i koristi je obrnut: opasnosti za srce povezane sa „serumom” daleko nadmašuju one povezane s virusom u toj dobnoj skupini.
To nije znanost; to je državna dogma zaštićena nametnutim obvezama i cenzurom. Medicinska zajednica – omamljena propagandom ili zastrašena sankcijama – često je odbijala čak i razmotriti mogućnost štete uzrokovane cjepivom. Oni koji su pretrpjeli štetu naišli su na zid poricanja, umanjivanja problema i tvrdnji da je pacijent „već bio bolestan”.
Bellavite je istaknuo ključnu stvar: prava znanost napreduje kroz sumnju i raspravu, a ne kroz algoritme kalibrirane tako da opravdaju proizvod i zataškaju problem. To masovno kolektivno poricanje stvorilo je zemlju podijeljenu između sljedbenika narativa da je „sve pod kontrolom” i prikrivene kliničke stvarnosti. Brojke jasno govore, baš kao i patološki mehanizmi. Sve ostalo samo je narativ koji se razbija o činjenice.
HOP
