U očitoj egzistencijalnoj krizi i manjku političke (i svake druge) svijesti o samome sebi, čelnik živozidaša Sinčić odlučio je napisati otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović.
Uvrijeđen zbog izostanka pažnje javnosti prema vlastitom liku i djelu, ovo razmaženo derište je uslijed sunčanice koju je vrlo vjerojatno zaradio uslijed rada na poljima bio-batata tijekom dugog i vrućeg ljeta ili pak (što je još vjerojatnije) potpuno napušen napisao pismo u kojem predsjednicu oslovljava sa „draga kolegice“ i nudi svoje savjetničke usluge predsjedničkom uredu. Novi list i 24sata prenose to njegovo jadno i tugaljivo, a nadasve za svaki zdrav razum uvredljivo pismo u cijelosti. Kada razmaženo derište poput Sinčića ili Pernara otvori usta, hrvatski mediji su složni i spremni u svojoj podršci i medijskoj potpori ovih loših imitatora Robin Hooda. Kad na scenu stupi ovaj promašeni inženjer ili njegov medicinski brat, sve blokade padaju, kako one dobrog ponašanja, tako i medijske. Dakle, ne brinite, ovaj dvojac može lako uskočiti kada na primjer, Severina posustane.
Sinčić nema samo facijalne tikove, već i mentalne – on bez problema naziva predsjednicu, kao i sve njezine prethodnike svojim – kolegama. On koji nema nikakvih financijskih briga, tereta ni kredita, baš kao ni njegov kolega medicinski brat Pernar ili njihova zaručnica Palfi, znaju najbolje kako je radnom narodu. Oni koji svi zajedno žive od laži, praznih priča i jalovih obećanja, ali od punih džepova roditelja koji ih uzdržavaju našli su unosan posao obmanjivanja ovršenika i deložiranih i od toga sami sebi rade promociju. Ne treba njima ni Slađa, ni Šešelj, oni su zanat ispekli na grbači najsiromašnijih. Oni znaju da će okrutna vlast „deložirati nesretan narod iz kontejnerskih naselja u Gunji“, a vjerojatno ubrzo i iz Črnomerca 105. Oni su ti koji će riješiti sve probleme ovog društva, a ako ih koji nesretnim slučajem jednoga dana i nestane – Živi zid će ih uspješno nanovo stvoriti. A svoje savjetničke usluge ponuđene predsjednici, Sinčić neće čak ni naplatiti. Mutiti će uokolo sasvim besplatno, na volonterskoj bazi. Platiti će ionako uvijek netko drugi. Taj zanat su ispekli već na brojnim deložacijama, koje su jedino za njih uspješne, a za deložirane bez iznimke neuspješne i vrlo skupe. Sinčić bi rado, bez naknade učio poslu našu predsjednicu, kako pravilno upotrijebiti njen, kako kaže „kakav-takav“ legitimitet i pokazati joj kako i od koga ovaj narod treba zaštititi. U potpunoj pomrčini uma, ovaj napušeni dečko strahuje da bi predsjednica od „curenja radioaktivnog materijala iz skladišta uranija“ mogla „mutirati u fikus“. U ovom trenutku mogu samo reći da je jadnom Sinčiću medicinski brat Pernar medicinski naškodio do te mjere da im je obojici potrebna stručna medicinska pomoć, a kada kažem stručna – mislim na struku psihijatrije.
Ingrid Runtić
Sinčićevo pismo predsjednici prenosimo u cijelosti:
Draga gospođo Grabar Kitarovič,
Prošlo je već više od osam mjeseci otkad smo se kao kolege zajedno sučeljavali u areni predsjedničkih izbora. Žao mi je vidjeti što su stvari otišle u smjeru u kojem sam se bojao da će otići. Pratim Vaše aktivnosti u javnosti i moram reći da su one kontinuitet rada kakav su pokazali Stjepan Mesić i njegov nasljednik, naš kolega iz političke arene – Ivo Josipović.
Bojim se, draga kolegice, da ste krivo shvatili ulogu Predsjednika Republike. Vaš posao nije pojavljivati se tamo gdje ima ljudi, na društvenim događajima, i biti viđen. Posao za koji primate plaću i za koji imate na raspolaganju silne ljudske i materijalne resurse donosi ukazivanje na probleme i žustro zahtijevanje da se oni riješe. U tu svrhu imate i sav medijski i nevladin arsenal koji ne može ignorirati vaš kakav-takav legitimitet.
Našem narodu nije potrebno ukazivati gdje i kada se održava sinjska alka, maraton lađa ili trka na prstenac. Uvjeravam Vas da ljudi za neke od tih manifestacija već stoljećima znaju i gdje su i kada se održavaju.
Ako ne znate svoj posao, pozovite moju malenkost i ja ću Vam rado pokazati gdje ima problema i gdje naš narod treba zaštitu. Predlažem da prvo odemo do čovjeka iz Samobora s kojim sam neki dan razgovarao, a koji je podnio preko 500 kaznenih prijava, a nikada nije obrađena niti jedna. Idemo u DORH pitati zašto ondje štite kriminal i ne rade posao za koji primaju plaću.
Idemo zajedno i do Sigurnosno obavještajne agencije, koja je u strogoj nadležnosti Predsjednika Republike, uz diplomaciju i vojsku, da ih pitamo kako je moguće da ih je iznenadilo otkriće 400 kilograma uranija i kako je moguće da taj materijal nije godinama nigdje evidentiran ili pod nadzorom? Tko je odgovoran za dovođenje građana u opasnost?
Kad smo kod otpada, moram Vas odvesti i do crnih brda u Biljanima Donjim gdje se več 4 godine nalazi 150 000 tona na divlje odbačene kancerogene šljake. Zapravo, možda da prvo odemo ondje prije nego što kroz porozni krš otrov uđe u podzemne vode i prije nego se potruje Zadarska županija. Samo savjetujem.
Otići ćemo zajedno u Gunju gdje nesretan narod, koji me je zvao prije koji tjedan, žele deložirati iz kontejnerskih naselja koji su im jedini krov nad glavom.
A to je tek početak, jer naš narod ima mnogo problema. Za svoj rad kao Vaš savjetnik ne tražim nikakvu naknadu. Meni je dovoljna plaća sama spoznaja da se moja Hrvatska pretvara u normalnu državu gdje institucije ne rade po pravilima divljeg zapada i gdje je njihova odgovornost iznad one vrtićke djece.
Molim Vas, draga kolegice, da žurno donesite svoju odluku – prije nego od curenja radioaktivnog materijala iz gore spomenutog skladišta uranija mutirate u fikus.
