TALIJANI I ČETNICI UBIJALI CIVILE PO HRVATSKIM OTOCIMA 1943. GODINE

0
5329

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije u “zanimljivom” društvu pjeva četničku pjesmu posvećenu četničkom vojvodi Momčilu Đujiću, ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata.

UPRAVO JE TAJ “pop” ĐUJIĆ, prije otprilike 60 godina, sa svojim koljačima organizirao masovni pokolj Hrvata na Zadarskim otocima i zaleđu, pod pokroviteljstvom talijanskih vlasti u Zadru 1943. godine.

Gotovo sva moja obitelj, koji su civili građani – s očeve i majčine strane – strijeljana je 15. svibnja, 1943. godine na malom mostu, tj. prijelazu preko jednog kanala nedaleko od uvale Sakarun na Dugom otoku. Eno im i spomenika u našem malom mjestu Polju, na Dugom otoku.

O tome Savezna vlada bivše Jugoslavije NIKADA nije pokrenula nikakav istražni postupak ni pred vlastitim, a kamo li međunarodnim ili talijanskim sudovima.

 

Obzirom na jučer poslane informacije o talijansko-četničkom pokolju na Zadarskim otocima, slobodan sam Vas informirati da se dokumentacija sa svjedočanstvima preživjelih svjedoka, kao i službeni izvještaji koje su napravile komunističke vlasti u Zadru nakon 1945. god., u svezi tog događaja nalaze jednim dijelom u Državnom Arhivu u Zadru, a drugim u Splitu.

Na taj način su komunističke vlasti NAMJERNO PODIJELILE ARHIVSKU GRAĐU, kako bi se zakomplicirao postupak utvrđivanja povijesnih činjenica, tj. kako preživjeli i njihova pretežno iseljena rodbina u Americi, Australiji i Europi ne bi pokrenuli odštetne postupke pred međunarodnim sudovima nakon 2. svjetskog rata.

Pretpostavka za takav čin je umiješanost nekih visokih komunističkih službenika u poslijeratnim međudržavnim dogovorima o isplati odšteta, tj. trgovina Odštetnim Postupcima za privatne iznose i račune na stranim bankama.

Opće je poznato da je Njemačka MORALA I JOŠ UVIJEK MORA ISPLAĆIVATI KAZNE ZA POJEDINAČNE RATNE ODŠTETNE ZAHTJEVE ŽIDOVIMA KROZ RAZNE DRŽAVNE I PRIVATNE TUŽBE ZA HOLOKAUST.

Posljednji Sporazum o isplati reparacija za zatočene židove u Reichu, potpisan je 15. studenog 2012. godine. Tzv. Luxemburger Abkommen “Luxembourg Agreement”, potpisan 10. rujna 1952., a stupio je na snagu 27. ožujka 1953. god., te je  utvrđen iznos od 1,5 mlrd USD, i period isplate od 14 godina.

Predmet je ponovno pokušan biti aktiviran, i to za odštetu rada preživjelih zatočenika logora, 2007. i 2009. godine (450 mil. – 1mlrd EUR), mada nije realiziran. Međutim, država Izrael (umjesto preživjelih zatočenika!) dobila je ogroman popust na nabavu vojne tehnologije (MEKO korvete, Dolphin klase podmornice …), što je presedan u načinu odštete, budući da je država – a ne oštećeni, na posredan način tj. donacijom tehnike primila veliku financijsku protuvrijednost! Ipak, ukupan poslijeratni Njemački program reparacija iznosio je 89 mlrd USD, u ukupnom periodu od 60 godina. Također, postojale su i na desetke tisuća preživjelih zatočenika njemačkih logora koji nisu nikada primili nikakvu odštetu.

Današnje obitelji stradalih u HR, sasvim sigurno puno manje (ako i uopće!) zanima pokretanje procesa odštete od Italije i Srbije, ALI IH SVAKAKO ZANIMA KONAČNO OBJEDINJAVANJE ARHIVSKE GRAĐE, UTVĐIVANJE POVIJESNIH ČINJENICA, TE NJIHOVO JAVNO OBJAVLJIVANJE I ODAVANJE POČASTI STRADALIMA U TOM BARBARSKOM I SOTONSKOM TALIJANSKO-ČETNIČKOM POGROMU NAD NEVINIM CIVILIMA NA DUGOM OTOKU. Srećom, postoji i jedan zaposlenik Državnog Arhiva u Zadru, gosp. Ivan Fantina, čija majka potječe iz mjesta Polje na Dugom otoku, i koji se angažirao u svezi tog predmeta. Ukoliko postoji interes povjesničara, medija i političara u svezi tog predmeta, najbolje je da se obrate njemu direktno.

(M., pismo čitatelja)

HOP