Krenule su očekivane žalopojke i optužbe u stilu “naša istina – vaša istina” koje su pokrenuli Pupovčevi novinari u njegovim “Novostima” na račun snimanja filma o Anti Gotovini. “Uvređeni i iznenađeni” seljani iz mjesta na kojima se snima film, ponašaju se kao da su se u njihova sela u najmanju ruku slile savezničke trupe u obimu iskrcavanja u Normandiji za vrijeme II svjetskog rata. Stojan Skopljak, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine općine Stara Gradiška bezočno laže kada za Novosti izjavljuje “kako su mještani Gređana snimanje filma ‘General’ doživjeli kao još jedno poniženje”. Upravo Skopljak je još prošle jeseni razgovarao s direktorom za lokacije filma Antom Gašparom te poznavaocem i sudionikom obrane Hrvatske u Domovinskom ratu Vladom Radošićem te preuzeo na sebe obavijestiti seljane Gređani o snimanju filma, lokacijama i terminima snimanja.
Bio je toliko susretljiv da je čak ponudio Društveni dom za potrebe snimanja i smještaj, kao i svoje vlastito zemljište za slijetanje helikoptera u tijeku snimanja. Priče o iznenadnom uletu ili upadu Hrvatske vojske i tome slično su čista laž. Također, Skopljak komentira snimanje filma ´Gotovina´za Pupovčeve Novosti slijedećim lažima: da mještani sela Gređani nisu bili naoružani te da nisu išli ratovati u tuđa sela. Informacije s kojima raspolažemo nam govore da su 58 mještana sela Gređani bili učesnici terorističkih djelovanja na području Zapadne Slavonije: i to iz sela Dragalić, Trnava, Gornja Šumetlica, Bobare, Gornji Varoš, Stara Gradiška, Cage, Gorice, Medari, Lički Osik, a neki i iz BiH na proboju koridora. U selo Gređani su im dolazili na ispomoć srpski teroristi iz BiH, Srbije pa čak i iz Austrije i Francuske. Koliko je nama poznato poginulo je 8 terorista iz toga sela, 3 su nestala, a 10 terorista su invalidi u rasponu od 20% pa do 100%. Isto tako laže kad govori da general Gotovina nije bio na tim prostorima.
Sada, međutim izranjaju tekstovi ugroženih i uvrijeđenih novinara iz Pupovčevih Novosti koji naslovljuju svoje skandalozno lažljive tekstove ovakvim naslovima: “Gotovac opet među Srbima: Iznenadni upad filmske ekipe s tenkovima i helikopterom u selo Gređane šokirao je srpske povratnike: ono što su snimali je nečija fikcija, nikako realnost. Devedesetih nismo nosili šubare, kokarde, ni brade, kažu nam mještani Gređana.”
Stojan Skopljak je lagao i prešutio neke činjenice kad je govorio o „svojoj istini“ i ulazu hrvatske vojske u rujnu 1991.godine. Nije rekao da je do toga datuma već nekoliko terorista iz sela Gređani poginulo i ranjeno u terorističkim akcijama, da je dio plana „Strug-91“ već bio realiziran na području sela Gređani uz pomoć istih, odnosno da je to bio razlog ulaska HV u selo. Isto tako laže kad govori da je selo devastirano ulaskom HV jer nije HV razrušio selo Gređane nego velikosrpska JNA. Naime, od 5.-16. rujna 1991. godine je ta ista JNA za osvajanje sela Novi Varoš i Gređani, uz 329. oklopnu brigadu dopremila još 12 tenkova M-84, 11 tenkova T.55, 16 tenkova – nepoznato, 6 praga, 8 haubica 122 mm, 11 OT, 2 BRDM-2, te uvela 343. motoriziranu brigadu, 5. mješoviti artiljerijski puk i 16. pješačku motoriziranu brigadu. U samom početku napada, artiljerijske pripreme, 5. map je ispalio 180 komada TF granata na oba sela. Zatim su tenkovima ulazili s kraja sela i gađajući kuću po kuću pripadnike ZNG-a i MUP-a istiskivali van.
Čudi nas kako Stojan Skopljak nema nikakve primjedbe na pljačkanja i pustošenja koja su nad njegovim suseljanima i njihovom imovinom činili pripadnici TO i JNA , velikosrpskih “oslobodioca” za vrijeme slijedeće tri i pol godine. Nešto više o tome što Skopljak uporno prešućuje nalazimo u dokumentima velikosrpskih pobunjenika i agresora, koje objavljujemo u ovom tekstu.
Skopljaka kao ni Pupovca uopće ne zanima u kojoj mjeri su za vrijeme terora i velikosrpske okupacije na tom hrvatskom području bili životno i egzistencijalno ugroženi građani bilo koje nacionalne pripadnosti – pa ni srpske. Skopljak, baš kao i njegov vođa Pupovac samo gledaju kako će doći do hrvatskih kuna, pa makar i naplaćivali slijetanje hrvatskih helikoptera na njihov posjed za potrebe snimanja filma Gotovina. Ako se može pobrati još koja hrvatska kuna laganjem u Pupovčevim Novostima (koje također financira hrvatska država), Skopljak će po uzoru na Pupovca učiniti i to. Sve za hrvatske kune, ali hrvatsku državu u kojoj žive – nju uporno odbijaju. Pitanje je može li Pupovac i njemu slični uopće razlikovati stvarnost od fikcije. U slučaju snimanja filma Gotovina, snimaju se stvarni događaji uspješne obrane hrvatske države od velikosrpske agresije, a to Pupovac i njegova hrvatskim kunama preplaćena novinarska svita iz Novosti još uvijek shvaćaju ne samo kao fikciju, nego kao i noćnu moru.
Pripremila: Ingrid Runtić
HOP
