Političari ex Jugoslavije koriste kulturu za stvaranje slike vjerodostojnosti

0
1744
Ovaj članak prije neki dan o tekstu što ga je Plenković naručio protiv samoga sebe u Pupovčevim Novostima podsjetio me na jednu staru i otrcanu komunjarsku foru u stilu ratnog zločinca Slobodana Miloševića.
plenki
On je devedesetih osobno dogovarao sa ljudima iz Indexovog “Radio – pozorišta” da ga slobodno karikiraju i sprdaju ga u radijskim i TV emisijama i performansima, te u kazališnim predstavama toga propalog amaterskog kazališta, da bi zajedničkim snagama kao tajni politički suradnici što dulje zavaravali i dovodili taj ojađeni i sluđeni puk da su oni tobožnji zakleti politički suparnici i razvodnjavali pozornost naroda od katastrofalne ekonomske i socijalne situacije u kojoj se nalazi njihovom zaslugom. Tako je narod dobio ispušni ventil da se nasmije i ni o čemu ozbiljno da ne misli zašto ga je isti taj zlikovac Milošević gurnuo u osvajačke ratove i ekonomski doveo na prosjački štap i u ratu i u miru. I da bi sve bilo uvjerljivije za lakovjerne i lakomislene ljude Milošević bi ponekad pravio i policijske racije i tobožnje premetačine po kućama autora predstava Indexovoga kazališta pokojnoga Petra Lazića, te Lazara Boškovića i Vojislava Žanetića i preko kontroliranih medija ih onda promovirao u lažne disidente i borce protiv njegova ubilačkoga režima. Svjesno im je time pravio medijsku reklamu kao svojih izmišljenih ljutih rivala, ne bi li narod što dulje živio u zabludi da je to zbilja tako i da su oni upravo pravi borci za istinu i pravdu, makar i kroz umjetnički izričaj igrokaza na javnoj sceni. To je klasičan primjer stavljanja umjetnosti u službu jednoga zločinačkoga i genocidnoga srbijanskoga režima i to na najpodliji i najpodmulkiji mogući način. Narod je u te bajke masovno kao hipnotiziran vjerovao, Lazić, Bošković i Žanetić nosili su oreolu tobožnjih velikomučenika i boraca za pravdu i istinu, dok su se skupa s Miloševićem slatko i grohotno smijali naivcima koji u te bajke za djecu slijepo vjeruju. Drugi učinak te podvale i prijevare bio je u stvaranju privida lažnih sloboda i umjetne demokracije, kako doma, tako i vani, u toj posvemašnjoj velikosrpskoj promidžbi o slobodi izražavanja misli, riječi i djela u Srbiji. Eto, to je ta usporedba zlouporabe ideje o slobodi riječi i misli, kad je u službu laži, pprijevara i obmana uzmu u ruke moralno iskvareni ljudi.  Prije ili kasnije, narod takve prozre i pročita kao knjigu i onda im sve kombinacije padnu u vodu. U laži su kratke noge, a razne podvale i prijevare imaju kratak i ograničen rok trajanja.
D.I.
Hop