Otmicom istraživačkog novinara Stefana Cvetkovića iz Bele Crkve Srbija nastavila provedbu državnog terorizma

0
6950
Otmicom istraživačkog novinara Stefan Cvetkovića iz Bele Crkve Srbija nastavila provedbu državnog terora nad nepoćudnim novinarima
 
U ranim jutarnjim satima obznanjena je vijest o nestanku istraživačkog novinara iz Bele Crkve Stefana Cvetkovića. Gotovo svi mediji u Srbiji munjevito su pronijeli javnosti obavijest o nestanku, a praktički otmici vlasnika news portala iz Bele Crkve “Belocrkvanske novosti”, ujedno i ravnatelja privatne belocrkvanske televizije TNT, također u vlasništvu otetog Stefana Cvetkovića. Godinama unatrag Cvetković je sa svojom obitelji u Beloj Crkvi bio neprestance metom verbalnih i fizičkih nasrtaja Vučićeve vlasti u Srbiji. Hrabro je i neumorno pisao o makinacijama i malverzacijama, aferama i skandalima u režiji fašističke i nacističke vladajuće političke kamarile u poludjeloj i podivljaloj Srbiji. Osobito su ubojite bile njegove reportaže i prilozi na lokalnom internetskom portalu iz Bele Crkve, gdje je na stupcima Belocrkvanskih novosti raskrinkavao zločinački režim Aleksandra Vučića poglavito na lokalnoj razini i to u južnobanatskom kraju gdje i sam živi i radi, te najbolje pozna taj teren. Najupečatljiviji je bio njegov serijal o organiziranoj SNS skupini državnih reketaša, iznuđivača novca, ucjenjivača, batinaša i ubojica poznatih pod nazivom “Brankova grupa.”
Radi se o srpskim državnim teroristima i razbojničkoj bandi pod izravnom paskom Vučićeva režima koja pod izlikom i uz službene oznake državnih ovrhovoditelja, navodno skupljajući ovrhe, uz suglasnost glavnoga mafijaškog političkog patrona kriminala u Srbiji Vučića u južnobanatskom regionu, posebice u Beloj Crkvi, Vršcu i Pančevu, provodi doslovno najbrutalniju psihofizičku torturu nad svim politički oporbeno orijentiranim građanima u južnom Banatu. Na čelu te fašističke falange što prijeti, zastrašuje, ucjenjuje, prebija, otima, te po potrebi režima i ubija političke neistomišljenike su dva Vučićeva čovjeka od najvećeg povjerenja. To su Branko Malović, uposlen službeno u srpskoj državnoj avio kompaniji, te Mirko Rajković, po zanimanju diplomirani tehnolog s diplomom
Poljoprivrednog fakulteta bez dana radnog staža u struci, ali istaknut kao vrsni tehnolog srbijanske zločinačke vlasti i majstor reketarenja. On je u utjerivanju straha u kosti protivnicima fašističke vlasti u Srbiji, samo desna ruka prvoga čovjeka zločinačke udruge “Brankova grupa” , a to je Branko Malović, školski drug Aleksandra Vučića i njegov prijatelj i jedan od prvih susjeda iz novobeogradskog nebodera u ulici Jurija Gagarina u bloku 70, gdje su zajedno odrasli, poznavali se i družili od malih nogu, te u naredna dva desetljeća življenja u susjedstvu i druženju pod svodovima novobeogradfskog oblakodera postali nerazdvojni i vječni i do kraja odani prijatelji. I upravo zato je Branko Malović na čelu “Brankove grupe” a ne bilo tko drugi. Koga Vučića bolje zna i kome će više vjerovati nego Maloviću s kojim se druži još prije nego su pošli u pučku školu? Dakako, Branko Malović je u takvoj situaciji kao čovjek iz sjene za obavljanje najpovjerljivijih i najprljavijih poslova političke bagre u Srbiji posebno zadužen za SNS batinaške mjere preodgoja i neposlušnih SNS kadrova. Tako je državni reketaš Malović šamarao i SNS gradonačelnicu Vršca, kao i SNS gradonačelnika Pančeva, inače pančevačkog Hrvata Željka Sušeca, koji je iz samo njemu znanih izdajničkih razloga i poriva pristupio SNS stranci koja u osnovi svoje ideje i postojanja zagovara uništenje i iskorijenjivanje hrvatskog naroda. Željko Sušec se i nakon dobivenih batina i dalje bori kao član i visoki SNS dužnosnik te stranke protiv vlastitoga hrvatskog naroda, pa je očito kako mu ni žestoke pljuske što ih je dobio u svome uredu i na radnom mjestu u Pančevu nisu bile dostatne da progleda gdje je i kako zalutao u životu. Ništa nije manji ili veći slijepac od nesretne gradonačelnice Vršca, kojoj je kabadahija Malović pred svima nazočnima u sali gradske Skupštine skinuo naočale i jako je išamarao. Ona nije ni pomislila istupiti iz stranke, kamoli trenutačno dati otkaz na dužnost predsjednice općine Vršac. Ni ta gospođa iz Vršca, kao i kolega joj iz Pančeva Sušec nisu ljudi koji znaju što znači imati ponos, čast i dostojanstvo, jer da imaju iole tih ljudskih osobina ne bi si dopustili daljnje poniženje, ismijavanje, porugu kojoj su u nastavku neminovno bili izloženi nakon opisanih epizoda kad su dobili batine na radnom mjestu od čovjeka iz njihove matične SNS stranke.
Koliko nakon svega toga čovjek mora biti mazohist pa pomisliti kako li se tek SNS srbijanski fašisti i nacisti obračunavaju sa političkim suparnicima, kad eto Vučićev školski drug i stranački pravi dripački, srbijanski šibadžija i tabadžija Branko Malović onako surovo i mučki tuče ljude iz vlastite stranke? Što može očekivati i čemu se onda može nadati oteti novinar Stefan Cvetković, čovjek koji je životnu i novinarsku karijeru posvetio beskompromisnoj borbi protiv SNS ubojica? Po logici stvari, ako SNS udarač Malović po naputku Vučića bije i premlaćuje neposlušno članstvo, štoviše dužnosnike SNS stranke, onda Stefanu Cvetoviću kao dokazanom i osvjedočenom protivniku Vučića slijedi nešto mnogo teže od pljuski koje su dobili od Malovića SNS kadrovi u Pančevu i Vršcu. Vrhunac hajke na Cvetkovića bio je nakon njegove presice održane u veljači ove godine u beogradskom Medija centru, a organizirane u povodu Cvetkovićevih saznanja i otkrića koje je tu iznio u svezi političkog ubojstva Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici. Prema prikupljenim Cvetkovićevim izvorima što ih je priopćio na tiskovnoj konferenciji, za likvidaciju Olivera Ivanovića plaćenom ubojici na ruke je isplaćeno 40 000 eura. Podatke je Cvetković prikupio i prigodom posjeta Kosovu, gdje je kontaktirao i albanske novinare iz Prištine i Tirane koji su mu, baš kao i izvori koji vode do vrha Eulexa na Kosovu tu cifru od 40 tisuća eura za političko ubojstvo Olivera Ivanovića argumentirano predočili. Očigledno, Cvetković je čovjek koji barata argumentima, podacima i imenima i puno toga je znao i javno iznio o političkog pozadini Ivanovićeva ubojstva, motivima, inspiratorima i naručiteljima. I od veljače 2018. kad je to objelodanio u Medija centru u Beogradu, Cvetkovićeva pozicija je dodatno bila otežana, a njegov život u dodatnoj opasnosti, povrh svega onoga što ga je i godinama unatrag i prije toga slučaja oko istraživanja ubojstva Olivera Ivanovića, stalno pratilo.
Dvije udruge neovisnih novinara u Beogradu i Novom Sadu NUNS i NDNV su pomno bilježile višegodišnje najteže prijetnje smrću Stefanu Cvetkoviću i članovima njegove obitelji, ali niti jedan počinitelj kaznenog djela prijetnje smrću Stefanu Cvetkoviću nikad nije procesuiran, kamoli da je završio u zatvoru. Jer, Cvetović je bio i ostao public enemy za Vučićevu vlast. I željeli su se pod svaku cijenu riješiti na bilo koji način, jer ih je glas njegove istine i borbe za pravdu jako uznemiravao i plašio.Zato su i izabrali najgrozniji i najmonstruozniji način da ga trajno ušutkaju. Obrati su uvijek mogući i čuda se događaju. Ali, znajući sve ove pojedinosti višegodišnje borbe Stefana Cvetkovića s režimom Aleksandra Vučića i činjenicu da ga je uz montirano i političko suđenje Srbije prije neku godinu već sudski osudila na uvjetnu kaznu od dvije godine zatvora zbog nikad i ničim dokazanih navodnih novinarksih klevetničkih komentara o SNS vlasti, zbilja bi bilo pravo i veliko čudo da se odvažni i smjeli novinar Stefan Cvetković živ i zdrav izvuče iz čeljusti otmičara, vrlo vjerojatno državnih prikirvenih političkih egzekutora. Sve srpske medijske udruge, kao i međunarodne medijske organizacije očitovale su se prosvjednim vrlo oštrim tonom na račun vlasti u Srbiji u povodu ovog nezapamćenog zločina nad slobodom govora, misli i riječi u Srbiji. Oglasio se čak i OESS službenim priopćenjem, a ponukan reagiranjem vanjskog svijeta u više navrata čuo se i lažni i neiskreni glas potpore Vučića jedinicama žandarmerije koje cijeli dan već bezuspješno tragaju za nestalim novinarom Stefanom Cvetkovićem, otetim iz njegovoga automobila marke “Polo” u Beogradskoj ulici u samome centru Bele Crkve. Izgleda mu je u hrvanju s otmičarima spao pored otvorenih vrata auta upaljenoga motora i potrgani sat, pronađen na pločniku. Sudbina Stefana Cvetkovića je sad vrlo neizvjesna i sa nažalost vrlo malo realnih izgleda da se na koncu sretno izvuče iz gotovo bezizlazne situacije. Ima li većega cara licemjerja od Vučića kojem je Cvetković veliki i zakleti politički protivnik, kad Vučić javno pravi pre TV kamerama farsu, izigravajući i glumeći tobožnju veliku zabrinutost u svezi sudbine nestaloga Cvetkovića, a kad se pogase svjetla kamere trlja od sreće dlanove kako se preko najmljenih i plaćenih otmičara zauvijek riješio golemog političkog oponenta kakav mu je neprijeporno i bez ikakve trunke dvojbe Stefan Cvetković, legendarni novinar i urednik news portala Belocrkvanske novosti i čelni čovjek belocrkvanske privatne televizije TNT.
HOP