Škaljac Đuro je glavni čovjek koji radi nered na Banovini uz pomoć desne ruke Ace Vučića Miodraga Linte.
Kako doznajemo krenuo je rat srpskih terorista pobjeglih u Beograd. Počeo je Škaljac svoje Kordunaše reketariti u Beogradu.
Pero Malbaša sada pokojni, prije rata radio je u keramici Vojnić kao vozač kamiona, vozio je glinu za proizvodnju keramičkih pločica u tvornici, poznatoj prije rata . Početkom rata kako se saznalo Pero odlazi duboko u pozadinu fronta u Muljavu, u komandu 21 korpusa , gdje je bio kordunaško rukovodstvo.
Vojno vodstvo su bili ‘Bosanac’ Čedo Bulat te na Petrovoj gori Mile Novaković s operativnom grupom Pauk i Srbijanci SDB-a , Simatović, Ulemek Legija i društvo. Malbaša je bio pozadinac zadužen za dobru hranu i siguran smještaj ove bande.
Dosta je toga znao i vidio u toj Muljavi, što naše službe nije previše zanimalo… za vrijeme Oluje izbjegao je u Beograd s obitelji i tu počeo novi život. Nije se patio kao ostali njegovi kordunaši već je imao novac i pokreće u biznis. Pomaže mu u tome njegov brat koji je u Rusiji bogataš. Pero sa sinom Milom Malbašom otvara autobusno poduzeće za prijevoz putnika i neki kafić. Stalno se naseljava u Busijama kod Beograda.
Kako je Pero bio poduzetan i snalažljiv u svakom vremenu, on sa UNHCR-om sklapa međunarodni ugovor u Beogradu i počinje prijevoz povratnika u Hrvatsku, izbjeglica, zahvaljujući njemu u njegovo selo danas su se sve obitelji vratile i ponovo je procvjetalo kao prije rata. Pero Malbaša odlučuje sinu predati biznis i ostaje u selu Ključaru – općina Vojnić.
I tako snalažljiv se brzo uklopio u Hrvatske šume, počinje raditi u motelu lovačkoj kući Muljava. Pero je i asfalt doveo u svoje selo i sve što je trebalo tom narodu. Počinje biti alfa i omega u općini .
Jednog popodnevnog zimskog dana odlazeći s radnog mjesta iz Muljave kući udaljenoj par kilometara Pero pogiba i završava u jezeru. Ispod ceste od radnog mjesta nekih 50 metara u svom Golfu , do danas nepoznata je sudbina kako je tu završio i poginuo. Razne su priče o uroti prema Peri i njegovom angažmanu da se dosta naroda vrati. To se nije sviđalo Škaljcu i srpskom rukovodstvu u Beogradu.
Sin Mile Malbaša nastavlja biznis u Srbiji, postaje jedan od moćnih privatnika u prijevozničkoj djelatnosti.
Uz kafić u Busijama otvara dva kafića, jedan na Biljegu i jedan u Vojniću daje u zakup, te od auto- transporta Karlovac zakupljuje u Vojniću autobusni kolodvor, koji je on uredio te danas radi sa pratećim sadržajem i prodajom karata u domaćem prijevozu i za Srbiju.
To se ne sviđa Škaljcu i ovih dana se javno priča da je Mile jako u lošim odnosima sa srpskim rukovodstvom pobjeglih terorista iz Biroa krajine RSK, jer im je on konkurencija u Srbiji .
Škaljac i njegova ekipa počeli su ucjenjivati i prijetiti jer njihov biznis -lopovski počeo je pomalo propadati, moram naglasiti da nekadašnji zločinac Škaljac ima par trgovina u Srbiji, apartmane u Grčkoj i još tome drži neke važne kvartove u Beogradu, a u tome prljavom poslu mu smeta baš Malbaša, jer ga je pretekao s biznisom, zahvaljući svom stricu iz Rusije, koji mu pomaže.
Pukla je ljubav krajišnika terorista, baš taj Mile Malbaša je sponzor i besplatno dovozi svojim autobusima folkloraše iz Srbije, iz mjesta Busija koji nastupaju po Hrvatskoj. To smeta Škaljca jer mladi čedo neće više raditi pod njegovom palicom. -tvrdi naš izvor iz Beograda .
Sav ovaj četnik-biznis događa se nama ispred nosa. Oni se svađaju, reketare, od nas dobro žive, a mi još uvijek tražimo ustaše po zemlji prema zapovjedi ‘branitelja i pukovnika Milokrada Pupovca’ kojem je po informacijama D.K. MORH dao stan za nevjerojatne ratne zasluge, a kako vidimo da je i broj četnika u našoj privredi sve veći.
HOP
