Stanimirović: ‘ Toga 18. studenog 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru, vukovarska bolnica’

0
8482
Stanimiroviću, zašto još uvijek živiš u Hrvatskoj i kad ćeš konačno i zauvijek preseliti u Srbiju?
… I povedi sa sobom Pupovca, Džakulu i Leskovca da se skupa družite u Srbiji da vam ne bude dosadno i da vam vrijeme brže prođe…
Genocidna pripovjedanja Vojislava Stanimirovića alijas Konjoslava Klonimirovića
Ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović
Dvadeset sedma je obljetnica od vukovarske tragedije. Na googlu, eto, iz arhive vijesti od 7.11. 2010. kako srbijanska tiskovna ekspozitura u Zagrebu zvana 24sata.hr toga dana prije ravno osam godina dade prostor gadu, smradu, hulji i probisvijetu Vojislavu Stanimiroviću da pljune i opogani sve pale žrtve hrvatskih branitelja kao i sve žive hrvatske branitelje Vukovara  cijele Hrvatske u hrvatskom oslobodilačkom i pravednom Domovinskom ratu. Toga 7.11 2010. Vojislav Stanimirović dao je u povodu srbijanskog divljeg i luđačkog veselja zbog genocida nad Hrvatima u Vukovaru slijedeću izjavu za beogradsku “Politiku”: “S druge strane, imamo informacije da su u bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnike. I sada ovi protokoli koji su predani mogu rasvijetliti što je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika. Jer, oni koji nisu u tim protokolima, zapravo su preobučeni vojnici.”
 
 Stanimirovic-cetnikuVukovaru
Bitanga i baraba Stanimirović nije samo, što bi njegovi voljeni Srbijanci kazali “kuče koje laje od juče.” Evo kako je taj skot i idiot morbidno veličao manirom pravoga i opakoga monstruma srpski genocid nad Hrvatima u Vukovaru od 18.11.1991. kad je Vukovar pao u ruke srpskih poludjelih barbara, samo dvije godine kasnije 18.11.1993. zlikovački opisao i proslavio u velikosrpskom ratnim glasilu “Vojska Krajine.”  Kako možemo pročitati iz arhive još jednog srbofilnog lista u Hrvatskoj pod imenom (Zlo)YUtarnji.hr o danu kalvarije Vukovara i masovnih ubojstava na Ovčari hrvatskih civila, ranjenika i bolesnika, odvedenih na gubilište i to od strane srpskih vojnih i paravojnih postrojbi, izravno iz vukovarske bolnice, Vojislav Stanimirović je za list pobunjenih srpskih odmetnika “Vojska Krajine” 1993. pisao ovako: ” Toga 18. studenog 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru, vukovarska bolnica. Tako je počeo svoj slavljenički komentar 18.11.1993. evocirajući vlastite uspomene i ratna sjećanja na Vukovar iz 18.11.1991. jedan civilizacijski mongoloid, totalni bolid i neandertalac na blagome prijelazu ka kromanjoncu po imenu Vojislav Stanimirović.
stanimirović
Već je osam godina prošlo od Stanimirovićevoga intervjua “Politici”, koji su prenijeli svi lijevi, točnije ljevački i srboljubni mediji u Hrvatskoj. Vojsilav Stanimirović još uvijek živi i radi u Hrvatskoj, nakon svih zala što ih je napravio protiv Hrvatske i Hrvata, kako u ratu, tako i u miru. Krajnje mu je vrijeme sjesti na prvi vlak i bez povratne karte preseliti trajno u njegovu otadžbinu Srbiju,od milja poznatu u narodu i pod konspirativnim imenom Smrdija.I da mu ne bude dosadno dok u srpskoj otadžbini bude crtao nove zemljovide nebeske i nikad mu na javi dosanjane države Velike Svinjarije, neka u državu svinjarskih trgovaca povede sa sobom i Milokrada Pupavca, Veljka Džakulu, Radeta Leskovca i njima slične moralne nakaze i ljudske nakarade. U genocidnoj Srbiji svi oni osječat će se baš kao svoji sa svojima u ozračju koje im paše i u zemlji koja ponosno slavi i u svijetu se hvali masovnim ratnim zločinima iz srpskih osvajačkih ratova devedesetih godina prošloga stoljeća.
Samo oni posve zombirani i ljudske dijabole do bola ili barem dijabole do pola, mogu kao kuhanu žabu progutati sav odvatni i grozni radioaktivni otpad koji izgovara nekažnjeni ratni zločinac iz Vukovara Vojislav Stanimirović. I tako on godinama prdi i smrdi svojim genocidnim porukama. I ne zna se je li više prdi na usta ili preko guzice. Za sve što je činio i čini protiv hrvatske države i hrvatskog naroda, trebao bi zakonski dobiti nekoliko desetina godina zaslužene robije.
Dragan Ilić iz Beograda
HOP