Venecija bila bizantska i na temelju toga je nastojala naslijediti hrvatske gradove na hrvatskoj obali nakon propasti Bizanta

0
1569

Čija imena i prezimena su Savo, Savič ili Savičević, Jovan, Jovanič ili Jovanović te Jovo, Jovič ili Jovičić i Jovović? Danas ta imena mogu biti hrvatska, srbijanska ili crnogorska, ali, izvorno, ona su bila hrvatska. U ovim imenima i prezimenima se skriva tajna izgubljene haravačke civilizacije koju je zamjenilo najprvo starokršćanstvo, a potom i kršćanstvo. One koji nisu htjeli prihvatiti novi Zavjet, novokršćanstvo je nazvalo Vedi, odnosno, Judi, Guti ili Židi.

Gospon Mario Nepo Kuzmanić ispravno tvrdi na temelju crkvenih matičnih knjiga da je  ime i prezime Jovanović u Splitu i okolici katoličko i hrvatsko, ali tu činjenicu ne žele prihvatiti mnogi neobrazovani Hrvati i Hrvati katolici. Za njih su Hrvati samo katolici jer ne znaju da su Hrvati u  Bosni prihvatili bizantsko kršćanstvo i preuzeli grčke obrede nakon sukoba sa Mađarima zajedno sa Crvenim Hrvatima. Tada je u Bosni glagoljicu zamjenila kirilica.

Očito, mnogi nikada nisu naučili stare hrvatske sufikse IČ, AC ili EC niti sufikse AN, EN i IN. Interesanto je napomenuti da su prezimena SRB, BOSANAC, BOŠNJAK i CRNOGORAC ranije označavala Hrvate. Naziv BOŠNJAK je nastao od naziva BOSANAC, dok su današnji Bošnjaci oteli taj hrvatski naziv. Isto tako SAVA je hrvatska rijeka pa bi bilo logično da je i ime Savo hrvatsko. Riječ SAVA je nastala od riječi ČAVA, a ova je nastala od riječi ČAVAČ i ČAVAN odbacivanjem starih sufiksov AČ I AN. Dakle, i prezime SAVIČ je izvorno bilo hrvatsko. Isto vrijedi i za imena JOVO i JOVAN.

Mi danas ne razlikujemo slogovno i suglasničko pisanje riječi niti razumijemo ispuštanje pojednih suglasnika u riječima, a još manje razumijemo izvorne dvoslogovne sanskritske riječ koje Hrvati i danas koriste, kao čava, čama, tama, sama, lama, rama, jama, vama i tako redom. Noviji sanskrit je dobivao suglasničke sufikse, a to nam ukazuje na slogovno i suglasničko pisanje riječi pod uticajem Semita. Zbog toga jezik koji ima dvoslogovne riječi nazivam haravača, a od riječi HARAVAČA je nastao etnik Harvač ili Hrvat. Riječ HARA je označavala sunce i nebeskog oca, a riječ VAČA planet zemlju i zemaljsku majku.

Mnogi Hrvati ne znaju da je Venecija bila bizantska i da je na temelju toga nastojala naslijediti hrvatske gradove na hrvatskoj obali nakon propasti Bizanta. Ranije navedeni sufiksi nam otkrivaju staru hrvatsku religiju, a njih je kršćanstvo uklanjalo ili mijenjalo zbog nametanja nove religije. Prihvaćanjem latinskog pisma Veneti su hrvatska imena pisali na tom pismu ispuštajući neke glasove, a neke glasove su pisali sa više slova.

Isto metodu je koristio Vuk Karadžić kad je preko ijekavice srbinizirao hravstki jezik jer naši jezičari nisu bili stručnjaci nego političari. Crkva je Hrvatima nametnula jekavcu koju su na ove prostore donijeli Sarmati koji su još poznati kao Matani. Oni su još bili poznati kao Marjani ili Marani, a oni su na ove prostore donijeli glagoljicu i jekavicu, koju je prihvatila Crkva i na temrelju te jekavice  stvorila stasrosalvenski crkveni jezik. Dakle, glagoljica se na ovim prostorima pojavila u doba Bizanta, a zbog Sarmata susrećemo glagoljicu i na Krimu. Jekavica je bila nametnuta i Hrvatima u Cervenoj Hrvatskoj.

Sarmati su nedvojbeno bili Hrvati. Oni su se na semitskim pismima zvali Carmati ili Karmati jer semitski Grci i Latini nisu imali slovo za glas H, pa su ga pisali slovom C ili K. Isto tako je pod Bizantom glas C postao S, pa su Carmati postali Sarmati. Slično su CERVE-ni postali Servi, a Servi su postali Srbi jer u bizantskom pismu glas V se pisao slovom B, isto kao što se na latinskom pismu glas U pisao slovom V. Slično je nastao i naziv planine Karpati jer su Semiti glas V pisali slovom P. Neki su glas V pisali slovima O (omega) ili slovom M (mega) kao i slovom B ili F.  Semiti su također hrvatski glas R pisali slovom L. Zbog ovih promjena je vidljivo da su se na ove prostore naseljavali i Hrvati sa Levanta gdje su bili poznati kao Aleviti ili Leviti.
Kod Hrvata je  najraširenije prezime Horvat, a pojavljuje se još Harvač i Hrvat, ali zbog uticaja tuđih pisama i pravopisa, mi ih danas ne prepoznajemo. Rašireno je i prezime Kovač i njegove izvedenice Kuvačić, Kovačić i Kovačević, koje su nastale ispuštanjem slova R ili L iz naziva Horvač ili Holvač jer jedino se tako moglo iskorijeniti prijašnju religiju i nametnuti novu.

Rijeka Sava je tekla prema izlasku sunca  i pokazivala odakle izlazi sunce te po suncu je dobila ime. Naime, naziv za sunce je tada bio ČAVA koji je zbog tuđeg pisma ili pravopisa pisalo Sava. Ta riječ suglasnički se pisala SU i SV, a ove riječi u kršćanstvu označuje svetce i svetice. Hrvatski sufiksi nam otkrivaju staru hrvatsku religiju i njih je kršćanstvo uklanjalo ili mijenjalo  jer jedino promjenom izvornog jezika se mogla nametnuti nova religija.
Primjerice, sufiksi AN, EN i IN su označavali rod po majki, a tim istim sufiksima u Crvenoj Hrvatskoj pod bizantskom vlašću je dodan sufiks VIĆ koji je nastao od riječi VITA, odnosno VITJA. U ovu latinsku riječ je umetnut nepostojeći glas J ispred glasa A pa smo tako dobili riječ VITJA koja je postala sufiks VIĆ umjesto VIČ. Prezime JOVIČ postalo JOVIČIĆ, a izvorno ime je bilo JOVA, dok su starija prezimena bila JOVAC i JOVEC. Ovo posljednje prezime se odrazilo kao JOVIČ. Prezime JOVIČ je u Crvenoj Hrvatskoj postalo JOVIČEVIĆ. Ime JOVA je nastalo od imena JOVAN odbacivanjem sufiksa AN ili slova N. Slično je prezime JOVANAC postalo Jovančević. Sufiksi AN, AN i IN su nastali od riječi JANA, a kod germanskih naroda to se odrazilo kao VAN i VON jer se glas J pisao slovom Y, odnosno, V. Naša riječi jana i vana označuju isto.
Da bi razumjeli nastanak starih hrvatskih imena i prezimena moramo poznavati starija pisma jer pismo je oblikovalo jezik, starije religije i astrologiju. Za današnja europska imena i prezimena moramo poznavati nacionalne pravopise da bi ih vratili njihovu izvoru.

Ime Jovan je nastalo od imena ČAVAN, a to je riječ ČAVA kojoj je dodan sufiks AN koji je stao za riječ JANA koja je značila rođenje. Riječ ČAVA je semitska i nastala je semitskim čitanjem riječi VAČA, koja je označvala zemaljstvo i bila je simbol žene. Zbog nedostka slova za glas Č u nekim pismima, riječ ČAVAN se pisala AVAN. Ona se odrazila kao OVAN, UVAN, IVAN, EVAN, a OVAN je prvi astrološki znak koji navješćuje proljeće, dakle, rađanje života. U ožujku sunce ulazi u taj znak i vraća se sa južne hemisfere. U tom znaku sunce je uzvišeno, ali nije vladar tog znaka. Sunce je vladar astrološkog znaka Lav. Očito, naziv  ČAVA je označavao Sunce i zamjenio je stariji naziv za sunce HARA ili RA. Kako i zašto?

Semiti nisu imali slovo za glas Č, pa su riječ ČAVA pisali AHVA, dakle JAHVA, što se još pisalo AVA. U hrvatskom jeziku JAVA i danas znači svijest. Jahve se izvorno pislao IAHVE. AVA je i ADAMOVA žena, što nam otkriva nepoznavanje izvornog učenja jer sunce je simbol muškosti. Tako je ČAVAN postao JOVAN. Jova je kršćansko ime koje je nastalo od boga Čava, dakle, Jahve ili Jave. Zar se hebrejski kralj nije zvao HEROD, što se pisalo EROD, a odatle i bizantski naziv IRUD koji se sačuvao u Dalmaciji. Ispuštanjem početnih samoglasnika A, E ili I, nastaju imena RADA, RUDA i RODA, a odatle prezimena RADAN i RUDAN, RADIN i RUDIN, te RODAN i RODIN, te prezimena sa sufisom IĆ i VIČ , odnosno EVIĆ i OVIĆ .

Da bi bio dosljedan, pokazat ću kako je nastala riječ ČAVAN i što je označavala. Od nje je nastala današnja  riječ za sunce u svim arijskim jezicima, a kako su svi Slaveni bili Harvači kao i Cermani ili Gemani, onda ova teza vrijedi za sve germanske i slavenske jezike. Riječ ČAVAN se suglasnički pisala ČUN, a ova je postala SUN, SONNE, SUN-CE. U romaskim jezicima riječ za sunce je HOLA (COLE = SOLE). Očito, riječ HARA je postala HOLA. Riječ COLA se odrazila u više inačica, ali sve imaju simbolično značenje koje je povezano sa suncem. U prijašnjoj religiji Sunce je simboliziralo nebeskog boga oca, dok je Zemlja simbolizirala zemaljsku božicu ili majku. Nekada, prije kršćanstva, imena i prezimena su davana na temelju astroloških znakova. Kršćanska imena i prezimena su mnogo mlađa i davana su na temelju 4 evangelista i 12 apostola. Četiri evangelista su povezana sa godišnjim dobima i četiri kvadranta u horskopu, a 12 apostola je povezano sa astrološkim znakovima.

Na koncu se moram složiti sa Mariom-Nepom Kuzmanićem da se na temelju imena ili prezimena ne može odrediti današnji etnik. Primjerice, imali smo jednog srbskog sabornika koji se zvao Horvat, što nedvojbeno ukazuje na njegovo hrvatsko porijeklo. Međutim, zbog pravoslavne vjere, on je postao hrvatski Srb. Niti nam katolička ili pravoslavna imena i prezimena mogu otkriti današnji etnik, ali nam mogu otkriti njihov prijašnji naziv. Mi danas znamo da je ime Grgo ili Grego hrvatsko. To ime je nastalo od naziva HRGA, a Hrga je nastalo od naziva HRUČA. Dakle, od istog naziva je nastalo prezime GRČA, odnosno, GRČIĆ, te prezime GRGIĆ. Ova prezimena su nastala pod bizantskom vlašću u doba Bizanta i označavalo je Hrvate bizantskog obreda. Nakon sloma Bizanta, oni su došli pod jurisdikciju Rima, ali su mogli zadržati bizantski obred.
Međutim, etnik SERB je nastao od latinskog naziva za Harvače koje je Cerve, odnosno, Serve. Hrvati su preko latinskog pisma suglansnički naziv CRV pod bizanbtom pisali  SRB, a odatle i riječi GRB.

Sve ovo nam pokazuje da se povijest civilizacija skriva u antroponimima i toponima. Međutim, mi vjerujemo da je naš toponim Vis nastao od grčkog toponima ISSA. Ako pak znamo da grčko pismo nije imalo slovo za glas V, onda moramo zaključiti da je grčki toponim nastao od starijeg hrvatskog toponima VIŠA. Toliko tajni u antroponimima i toponimima, a hrvatski jezičari  se sa njima uopće ne bave mada uz pomoć njih možemo opovrgnuti svaku srbijansku laž.

Srećko Radović

HOP