Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom

0
2358
Čak je taj naziv Banjoj Luci priznao i velikosrpski povjesničar Vaso Čubrilović u djelima “Politička prošlost Hrvata” i “Istorija Zagrebačke biskupije”
Usprkos toj spoznaji Srbi i dalje bezočno kradu i krivotvore povijest hrvatske Banje Luke
Povijesnu hrvatsku Banju Luku utemeljio je hrvatski vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i sve do pada pod Turke 1528. bila je cijelim tisućljećem sastavnim i zemljopisno središnjim dijelom Hrvatskog Kraljevstva
Tijekom sedmoga stoljeća, netom nakon doselidbe na današnje prostore srednjega i južnog dijela Europe i Jadrana, Hrvati od 626. godine naseljavaju i Banju Luku. U srednjem vijeku Hrvati su utemeljili grad na ušću Vrbanje u Vrbas, točnije na lijevoj obali Vrbasa, a na području današnje Banje Luke. Taj su grad, preteču suvremene Banje Luke Hrvati nazvali Vrbaški grad. Tijekom srednjega vijeka Vrbaški grad se nalazio u sklopu Hrvatskog Kraljevstva, a od 1102. bio je dio Hrvatsko – ugarskog Kraljevstva, da bi u 14. i 15. stoljeću dolazio iz sastava banovine Slavonije u sastav banovine Bosne, koja je bila pod vladavinom hrvatskoga bana iz Bosne Stjepana II Kotromanića.
Banja Luka je izvorno bila najjužnija veća utvrda i najjače južno uporište zagrebačke biskupije, a u teritorijalnom smislu pripadala je Donjim krajevima, odnosno starohrvatskoj župi Plivi. Početkom 15. stoljeća tadašnji Vrbaški grad dolazi u posjed hrvatskoga plemića Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Taj glasoviti hrvatski velikaš i ratnik Vrbaški grad je i prezvao današnjim imenom Banja Luka. Doslovno to ima značenje Banske livade, nazvane po hrvatskome banu koji je stolovao i vladao Banjom Lukom, ili kako su je još u davna vremena zvali i Banskom Lukom. I nakon pada Bosne pod Turke 1463. Banja Luka ostaje, naravno, dio Hrvatskog Kraljevstva, jer sve do turskih pohoda i zauzeća današnje Bosne i Hercegovine, Banja Luka je oduvijek bila dio Hrvatskoga Kraljevstva i u njoj su živjeli samo Hrvati rimokatolici, koji su govorili čakavicom i ikavicom. U vremenu turskih vojnih pohoda i osvajanja teritorija današnje Bosne i Hercegovine, Banja Luka je spadalapod vojnu formaciju Jajačku banovinu, utemeljenu i ustrojenu radi pružanja vojnoga otpora turskome osvajaču. I u toj bespoštednoj borbi za opstanak Hrvata na tim povijesnim i etničkim hrvatskim prostorima, Banja Luka je bila jedan od glavnih bedema žestokih bitaka Hrvata protiv nadirućih Turaka.
Godine 1528. Turci su vojno osvojili cijelu Jajačku banovinu, time i hrvatski grad Banju Luku. U osmanskoj državi ona je postala sjedištem nahije i zvala se Banjolučka nahija, od 1553. postala je dijelom Bosanskog sandžaka Turske Hrvatske, zatim od 1580. do 1639. spadala je pod Bosanski vilajet, a od 1851. godine ona je administrativna postala dijelom Banjolučkog okruga. Razdoblje turske vlasti završeno je 1878. godine, kada su Turci vojno poraženi i zauvijek protjerani iz Bosne i Hercegovine. Te 1878. godine Banja Luka, kao i cijela Bosna i Hercegovina, dolazi pod protektorat Austro – Ugarske Monarhije. Upravo u to vrijeme između turske i austrijske vladavine, došlo je i do bitnih etničkih promjena u sastavu stanovništva dotad etnički čvrste hrvatske cjeline i većine u Banjoj Luci. Veliki dio hrvatskog stanovništva, još od turskoga zaposjednuća grada 1528. godine, iselio je prema sjevernim i zapadnim hrvatskim krajevima preko Save. Preostali dio hrvatskoga starosjedilačkog pučanstva Banje Luke je islamiziran i potomci tih islamiziranih Hrvata Banje Luke, danas su se prozvali novim, izmišljenim i umjetnim imenom naroda Bošnjaka. Dolaskom Turaka u Banju Luku 1528. godine s njima je doselio i veliki broj romanskog stanovništva Vlaha. Oni su kasnije popravoslavljeni i posrbljeni i njihovi današnji potomci u Banjoj Luci izjašnjavaju se najvećim i fanatičnim Srbima, iako je činjenica da potječu od posrbljenih Vlaha, koje je SPC uz suglasnost i potporu turskih vlasti pretvorila u Srbe.
Sve ove povijesne činjenice Srbima su predočili čak i njihovi velikosrpski povjesničari Vladimir Ćorović, Vaso Čubrilović, Milorad Ekmečić i mnogi drugi srpski povjesničari ujedno i rođeni na tlu Bosne i Hercegovine. No, spoznaja da na očigled cijeloga svijeta pokušavaju uzaludno proglasiti Banju Luku srpskim gradom na povijesnoj i etničkoj hrvatskoj zemlji, ne smeta ih i dalje lagati i obmanjivati svijet o prošlosti, nacionalnoj, vjerskoj i državnopravnoj pripadnosti Banje Luke. U zabludi su ako misle da svijet mogu trajno držati u zabludi o iskonskom hrvatstvu i katoličanstvu Banje Luke, ili hrvatskoga grada Jeruzalema, kako ga je nazvao u trenutku priznanja povijesne istine i sam srpski povjesničar Vaso Čubrilović. Njegovo javno priznanje o hrvatstvu i katoličanstvu Banje Luke ima iznimno veliko značenje, budući je Čubrilović kao pripadnik organizacije “Mlada Bosna” i pripadnik skupine atentatora na Franza Ferdinanda, slovio za velikoga protivnika hrvatske nacionalne ideje i cijeli je život proveo kao deklarirani i zakleti velikosrbin. Kad jedan takav dokazani i osvjedočeni neprijatelj Hrvata prizna u svojim znanstvenim radovima da je Banja Luka višestoljetni i od pamtivijeka hrvatski i katolički grad, onda takvo jedno srpsko priznanje istine o hrvatskoj Banjoj Luci ima i dodatnu i posebnu težinu.
Dragan Ilić
HOP