Srpski mediji i službe napravili su tešku obmanu oko ubojstva premijera Đinđića i lažirali mjesto ubojstva!

0
12862

FB_IMG_1547032929613

Piše : urednik Igor Drenjančević

“Predsjednik Vlade Republike Srbije i čelnik Demokratske stranke − Zoran Đinđić je pogođen snajperskim hicem 12. ožujka 2003. godine u 12:25, ispred ulaza broj 5 zgrade Vlade Srbije u Beogradu. Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik srbijanske Jedinice za specijalne operacije, sa prozora ureda 55 na drugom katu zgrade Zavoda za fotogrametriju u Ulici admirala Geprata.

U zgradi Zavoda, u trenutku ubojstva, nalazili su se i Aleksandar Simović i Ninoslav Konstantinović, dok su se ispred zgrade, u automobilu, nalazili Sretko Kalinić i Mile Luković. Vozač atentatorâ bio je Vladimir Milisavljević Budala koji ih je čekao ispred zgrade u “volkswagen passatu”[3], dok je Milan Jurišić čuvao parking ispred zgrade. Istovremeno, Miloš Simović je prenosio informacije o kretanju premijera koje mu je dostavljao Branislav Bezarević, pripadnik Službe državne sigurnosti, a Dušan Krsmanović je bio parkiran u blizu raskrižja Nemanjine ulice i Ulice kneza Miloša, odakle je izvještavao o dolasku kolone automobila u kojoj je bio premijer Đinđić. Pored toga, u zasebnom vozilu su, oko kvarta u kojem je zgrada Vlade, kružili Saša Pejaković i Dušan Spasojević Šiptar.[4]

Kolona automobila u kojoj je bio premijer Srbije ušla je iz Nemanjine ulice u dvorište zgrade Vlade, nakon čega su tjelohranitelji pomogli Đinđiću, koji se tada kretao pomoću štaka, da izađe iz automobila.

Kada je Đinđić izašao iz vozila, Jovanović je ispalio dva metka iz puške “Heckler & Koch” sa udaljenosti od oko 130 metara i relativne visine od oko 16 metara. Prvi metak pogodio je Đinđića u srce, dok je drugi pogodio Milana Veruovića, Đinđićevog tjelohranitelja, i zatim, rasprsnuvši se o zgradu, Đinđiću nanio ranu na desnoj butini. [5]

Parkiran u blizini bio je Kujo Kriještorac, jedini službeni svjedok bijega atentatorâ, koji je ubijen 1. ožujka 2004., nekoliko dana nakon što je dao iskaz policiji. [6] Nakon ubojstva, atentatori su otišli u unaprijed unajmljene stanove, dok su pušku iz koje je izvršen atentat sakrili u blizini Palate federacije, a volkswagen passat spalili na starom sajmištu u Novom Beogradu.

Đinđić je ubrzo preminuo unatoč kirurškoj intervenciji. Promet je bio blokiran policijskim vozilima i barikadama, a tisuće ljudi su se pješke vraćale kući s posla. Ljudi i automobili su nasumice zaustavljani i pretresani. Zoran Đinđić je izdahnuo u 13:30 u Urgentnom centru u Beogradu.- ovo je službeni stav suda i policije nakon ubojstva Đinđića.”

U ovoj verziji ima značajnih rupa pa ćemo pokušati ih konačno razjasniti.

Mediji su pustili sliku ubojstva Đinđića ispred vozila. Vidi se kako pada navodno Đinđić. No istina nije baš takva.

Na samog Đinđića prije ubojstva u par tjedana prije pokušana su dva atentata. O jednom su i mediji pisali.

“Samo par tjedana prije atentata je na autocesti Beograd – Novi Sad u jednom od nekoliko pokušaja ubojstva premijera, jedan kamion naglo skrenuo u traku u kojoj se kretala kolona vozila Đinđićevog osiguranja koja je vozila prema zračnoj luci. Đinđić se također i dalje oporavljao od ozljede noge, te je hodao na štakama, što ga je učinilo još lakšom metom za snajperiste. Vozač kamiona bio je Dejan Milenković Bagzi, pripadnik Zemunskog klana čija je namjera bila zaustaviti kolonu, dok su se u blizini nalazili zavjerenici kako bi “zoljom” ubili premijera. Milenković je tada priveden samo zbog krivotvorenja isprava, i određen mu je osmodnevni pritvor, ali je pušten nakon samo četiri dana, uz obrazloženje kako je on trgovački putnik i da mora uzdržavati obitelj”.

djindjic_v

IMG-20190321-WA0001

Đinđićeva likvidacija nije krenula sa strane za koju se tvrdi, odnosno pucnjima Z. Jovanovića. Snimaka koja prikazuje snimku ubojstva Đinđića je zapravo medijska obmana za cijeli svijet. Navodno ubojstvo Đinđića ispred zadnjih lijevih vrata blindiranog vozila je samo fingirano, jer prilikom pregleda snimke otkrili smo da se ne radi o premijeru Đinđiću, već o agentu, rodom iz Sarajeva Zoranu Janjuševiću, koji zapravo glumi pad premijera, a velika sličnost te dvije osobe zavarala je javnost. Janjušević radi u jedinici za specijalne operacije, blizak je sa Miloradom Bracanovićem koji je glava te jedinice. 

Janjušević se na slici nalazi pod slovom A. Rođen je 1960. godine u Sarajevu.

Jedinica za specijalne operacije je izvela sam atentat. U medijima se Bracanović prikazuje kao velih heroj, ali priča je sasvim drugačija.

Lažnim snimkom organizatori atentata žele dokazati da je premijer Đinđić sa desne strane dobio metak, prilikom ulaska u vozilo. Prava istina je potpuno drugačija, Đinđić je ubijen na vratima od vlade Srbije, a ne pred vratima vozila, što potvrđuje i snimka svjedočenja njegovog tjelesnog čuvara do koje smo došli. 

To znači da je Đinđić ubijen iz suprotnog smjera i sa suprotnog mjesta. 

-Precizan pogodak premijera Đinđića odbacio je inercijom u predvorje ulaza u vladu, štake su pale na lijevu stranu, a krv je pronađena u samom predvorju i na stepenicama- tvrdi nam svjedok situacije.

Rekostrukcijom događaja jasno se vidi da je streljivo došlo sa suprotne strane, a tko je stvarni ubojica zna Zoran Janjušević koji je bio na vezi sa ubojicom. Inače Janjušević je bio zadužen za sigurnost premijera i veza sa jedinicama za specijalne operacije. Bracanović i Janjušević znali su za pozicije snajperista, jer su planeri likvidacije.

Milan Verunović u svome svjedočenju izrekao je dio tih činjenica. Prvi pogodak dobio je Đinđić, drugi njegov tjelesni čuvar Verunović.

Đinđić je dirnuo u vrh kriminalnog miljea, ratnih zločinaca i ratnih profitera i dao u sprovođenje akciju SVJEDOK.

Bila je to akcija kojom su trebali biti maknuti sa ulice zločinci i njihovi egzekutori. Očišćene institucije od  onih koji su poticali ubojstva svjedoka njihovih zločina.

Akcija se zvala “svjedok”, prethodnica akcije Sablja.

Za nas je zanimljivo da su tom akcijom trebali biti obuhvaćeni i zločinci iz rata u Hrvatskoj, kao što je prvi ratni zločinac Banovine, Đuro Škaljac i Boro Mikelić,Rade Marković, Dragan Milić,  Legija Ulemek (obuhvaćeni akcijom Sablja), čovjek koji je pokrao i uništio Gavrilović, te predsjednik vlade tzv. Krajine.

Radilo se o rasvjetljavanju 50 ubojstava koje je organizirala politika, vojska, tajne službe, što u prijevodu znači kako se Đinđić odlučio maknuti aparat vjeran Miloševiću koji je harao državom. To je  ekipa koja je ubila ministra obrane , pom. minstra MUP-a …

U ovom slučaju srpski obavještajci špijunskim žargonom opisuju ovo ubojstvo kao  tzv. trećim metkom, dva su metka istražena, a onaj “treći” metak nikada nije istražen. Taj metak je zapravo stvarni ubojica i uloga bitna uloga Janjuševića u cijeloj priči… Janjušević je bio na stalnoj vezi sa likvidatorima i jedini zna tko je ubio Đinđića. 

HOP