SPC 1920. i HPC 1942. godine

0
1464

SPC 1920. i HPC 1942.

Dana 17. lipnja 1920., ukazom prijestolonasljednika Aleksandra donesena je odluka o stvaranju Autokefalne ujedinjene srpske PRAVOSLAVNE CRKVE u Kraljevstvu Srba, HRVATA i Slovenaca. To da srbijanski parlament (skupština) nije potvrdio taj ukaz kako bi on postao zakonit, zapravo nije bitno jer po tadašnjem srbijanskom zakonodavstvu zapravo država stvara Crkvu[i], što je izravno kršenje Apostolskog pravila br. 30. Kazna za to je oduzimanje dostojanstva i izopćenje iz Crkve.

Srpska država je izravno stvorila ovu crkvu, a okrivljuje se Nezavisna država Hrvatska za to što je 22 godine kasnije uspostavila (zapravo obnovila) Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Razlika je u tome da NDH najprije donosi zakon, istodobno potvrđuje i Ustav (Statut) HPC i na temelju tog Ustava, u skladu sa zakonom, Crkva bira svog poglavara, a potom njegov izbor potvrđuje država. Kod Autokefalne ujedinjene srpske pravoslavne crkve u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca prvi ustav stupa na snagu punih 12 godina nakon njenog „osnivanja”, pa tako i nitko ne zna na koji način i na temelju čega je izabran patrijarh Dimitrije.

na slici: sv. partrijarh Germogen

Dana 19. veljače 1922., Carigradski patrijarh Meletij ІV. Metaksakis (1871—1935) potpisuje Tomos na temelju odluke Svetog Sinoda (protokol 1148.) o stvaranju nove Crkve uz dano obrazloženje za to – nastanak nove države, Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. U stvari taj Tomos samo potvrđuje autokefalnost nove Crkve. Niti Meletij, koji je dobio 1,5 mil. franaka nije se usudio priznati Srpsku patrijarhiju i izbor Dimitrija za patrijarha. Vrlo bitna činjenica je da Meletij potpisuje taj Tomos dok je u kazni oduzetog dostojanstva.

Zagrebačkom Mitropolitu Germogenu zamjeraju da je dao prisegu Bogu i Poglavniku, a još u prvih dana njemačke okupacije Sv. Sinod SPC daje prisegu Nijemcima – generalu Turneru. HPC-u zamjeraju da je Ustav HPC prepisan iz Ustava SPC ali uamjesto Kraljevina Jugoslavija stoji NDH, umjesto kralja – poglavnik, umjesto srpski – hrvatski. Pa to je u redu! Pa koga bi morali spominjati u Hrvatskoj, srbijanskog kralja ili možda generala Nedića?

Znamo da je Mitropolit Germogen na liturgiji na mjestu gdje se spominje svjetska vlast spominjao Pavelića. Nekome se to sada ne sviđa, ali Pavelić je tad bio poglavar države. [Kako je bilo u SSSR – tamo su slavili komunističke vlade (правительствующий сингклыт), a u Jugoslaviji – Tita!]

Kako je Srbija tad bila njemački protektorat, tako su poglavari SPC morali moliti za poglavara svog okupatora – Adolfa Hitlera, i usput za njegovog kvislinga u Srbiji generala Nedića! Oni zaboravljaju za koga su tad molili (Hitlera), a okrivljavaju Germogena što je molio za Pavelića. Ispada da je Hitler podređen Paveliću!!!

Kad je Srbija okupirana od nacista možemo pretpostaviti da su Srbi, koji su izvorni antifašisti prema današnjoj intgerpretaciji povijesti, ratovali protiv pravih fašista. No nije baš tako kad znamo da su srbijanski partizani i monarhistički četnici vrlo aktivni na teritoriju NDH, ali naravno ne u Srbiji. Zašto se antifašisti ne bore protiv fašista, nego protiv Hrvata?

Niti jedan od ozloglašenih ustaša nije djelovao na teritoriju Srbije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata NDH i Srbija nisu u ratu. Naprotiv, formalno one su saveznice i kao takve uspostavile su i diplomatske odnose. Poglavnik Nezavisne države Hrvatske Ante Pavelić i predsjednik Vlade nacionalnog spasa Srbije Milan Nedić surađivali su na temelju potpisanog ugovora o suradnji.

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

 

HOP