Srbijanski patrijarh dodao je sebi titulu Patrijarha Pećkog kako bi mogao svojatati teritorije – Bugarske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova!

0
3222

 Pećka patrijarhija nije bila srpska crkva

O Pećkoj patrijarhiji nitko ne govori na temelju kojeg je crkvenog dokumenta ona dobila dozvolu od bugarske Ohridske arhiepiskopije kao Crkve-majke za odvajanje od nje. Sad se o Pećkoj patrijarhiji u RH prihvaća mišljenje da je to bila neka srpska crkva – nitko ne pokušava objasniti zašto osmanski dokumenti govore o njoj kao „Pećkoj patrijarhji Ugarskih zemalja”(1). To je zbog toga jer je pokrivala teritorij otet hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. Hrvatska enciklopedija (2) govori kako je srpska Pećka patrijarhija obnovljena 1920. godine u Kraljevini SHS što nije istina. Pećka patrijarhija bankrotira 1766. i Carigradska patrijarhija podmirujući njena dugovanja preuzima i njenu dijacezu. Pećka patrijarhija nikad nije obnovljena.

U Kraljevini SHS 1920. stvorena je od postojećih autokefalnih crkvi – hrvatske Karlovačke arhiepiskopije, Crnogorske pravoslavne crkve, srbijanske Beogradske arhiepiskopije, sedam eparhija Bugarske egzarhije u zemljopisnoj oblasti  Makedonije kao i jedne eparhije Carigradske patrijarhije u Bosni, jedna nova, prije nikad postojeća crkva naziva Autokefalna ujedinena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – niti Pećka patrijarhija, niti samo SPC.

Apsolutno nemoguće je bilo gdje u povijesnim knjigama ili enciklopedijama pisanim na području nekadašnje komunističke Jugoslavije pronaći potpuni naziv Crkve koju se skraćeno naziva Pećkom patrijarhijom i koja je navodno srpska.

Godine 1741. po narudžbi Pećkog patrijarha Arsenija IV. u Beču je objavljena knjiga pod naslovom „Stematografija“ (3) čiji je autor Bugar Hristofor Žefarović (Христофoръ Жефаровичъ), a njen jezik je crkveno-slavenski. Nije srpski jer tada srpski jezik još ne postoji. Žefarović navodi kakva je službena titula Pećkog patrijarha Arsenija IV. – „Arhiepiskop i patrijarh svih Srba, (dio) Bugara, Zapadnog Pomorija (dio Slavonije), Dalmacije, Bosne, obje strane Dunava i cijelog Ilirika”. Dakle pored ostalih spominju se i Srbi ali ništa od SPC ili „Srpske” Pećke patrijarhije.

Bez obzira na to da su u ono vrijeme dio Bugara (Turnovska arhiepiskopija) podređeni Carigradskoj patrijarhiji i (Ohridskoj) Arhiepiskopiji Prve Justinijane i cjele Bugarske ipak onaj dio koji ostaje podređen Pećkoj patrijarhiji čini znatnu većinu u usporedbi sa „SVIH Srba“, kojih je godine 1718. po procjeni austrijske vlade bilo svega 40 000, a Bugara je bilo 3,5 mln dakle 90 puta više.

Hrvata je tada ipak bilo manje – samo 50-60 puta više nego Srba!(4)

Pećka patrijarhija nije bila nadređena svim pravoslavcima u Osmanskom carstvu.

Pećka patrijarhija, koja nije srpska, djeluje samo na dijelu teritorija Osmanskog carstva i nije bila nadređena svim pravoslavcima u Osmanskom carstvu. U isto to vrijeme u Srijemskim Karlovcima već 50 godina postoji autokefalna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva – Karlovačka arhiepiskopija. Kako su tad Pećkomu patrijarhu bili podređeni svi Srbi kao što to govori njegova titula, to je dokaz da u Hrvatskoj u to vrijeme Srba nema (jer onda ne bi bio patrijarh SVIH Srba) niti je Karlovačka arhiepiskopija srpska crkva, nego pravoslavna Crkva Hrvatskog kraljevstva, mjerodavna za njegove pravoslavne podanike – tad  pravoslavne Hrvate! Nije mogla ta crkva biti srpska po nazivu države jer tada Srbija ne postoji ni u kojem obliku. Nije mogla biti srpska niti po nazivu naroda jer tada u Hrvatskoj Srba nema – u Hrvatskoj su svi Hrvati!

Godine 2017. srbijanski patrijarh dodao je svojoj tituli i titulu Patrijarh Pećki, kako bi mogao svojatati teritorije drugih država – Bugarske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova.

Srpski patrijarh nosi i titulu Arhiepiskop Karlovački i na isti način bez povjesnog ili kanonskog temelja svojata teritorije Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Italije, Rumunjske.

Hrvatskim političarima i povjesničarima, koji srbijanske laži prihvaćaju kao istinu, ta situacija koja stvara temelj za neko buduće „prisajedinjenje” ne smeta, čak hrvatske vlasti vrlo izdašno financiraju širenje tih laži.

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

 

Izvori:

  1. Шулетић, Небојша С. (2011). „Берат патријарха Калиника I” (PDF). Зборник Матице српске за историју. 83: 97—104.

http://www.maticasrpska.org.rs/stariSajt/casopisi/istorija_83.pdf

  1. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=47269 
  1. http://www.promacedonia.org/hzh/index.html
  1. Petar Korunić, Stanovništvo Hrvatske 1802. godine, Historijski zbornik, Vol. 66 No. 1, 2013. https://hrcak.srce.hr/134019

HOP