Povijest hrvatskog jezika koja navodno počinje u 16. stoljeću nudi nam dr. Željko Jozić, a što je skandalozno!

0
2987

Nisam znao da povijest hrvatskog jezika počinje 16. stoljećem, ali takvo poimanje povijesti hrvatskog jezika nam nudi dr. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U ovakvom nazivu instituta se nazire nepismenost hrvatskih jezičara jer naziv INSTITUT za HRVATSKI JEZIK bio bi sasvim dovoljan i razumljiv. Hrvatski vukovci su hrvatski jezik zvali hrvatski književni jezik, a nikada hrvatski standardni jezik jer takvo nešto nije bilo dozvoljeno. Ne postoji ni danas pa izgleda da vukovci ne znaju što je standardni jezik.
No, vratimo se povijesti hrvatskog jezika koja je u pisanom obliku stara više milenija, a poznata je kao sanskrit. Naime, za hrvatske jezičare sanskrit nema nikakve sveze sa haravačkim ili hrvatskim jezikom jer hrvatski jezičari uopće ne znaju značenje naziva Haravača, odnosno, Harvač. Naziv HARAVAČA danas označuje kršćansku duhovnost, dakle, KRISTA, a njegovu domenu čine bog sunca HARA i božica zemlje VAČA. Semiti su taj naziv suglasnički pisali KRIT.


Hindijski jezik nema ništa zajedničkog sa sanskritskom semantikom. Današnji hrvatski jezik je semantički bliži sanskritu nego li hindijski. Međutim, hrvatski filolozi tvrde da je hrvatski jezik ”slavenski” mada su svi ”slavenski” jezici nastali od njega preko različitih pisama i pravopisa. Zašto svi slavenski jezici ne bi bili haravački ili hrvatski?
Iskonski Harvači su pisali slogovnim pismom, što znači da se svaki slog sastojao od suglasnika i polusloga A, a tako su također pisali sans-Kriti. Prije utjecaja Semita, haravačko pismo je imalo 16 suglasnika i jedan poluslog A. Nema li zbog toga hrvatski grb 64 bijelo crvene kockice? to nam najbolje otkriva armensko pismo koje ima 38 slova, dakle, 16 haravačkih suglasničkih slova kojima su dodana 22 semitska slova. Izvornoj haravači su najprije dodani semitski suglasnici B, G, L te današnji samoglasnici E, U i I, što najbolje potvrđuje etrursko pismo. Od tog pisma je nastalo latinsko pismo. U etrurskom jeziku nalazimo mnoge čakavske hrvatske riječi. Nisu li Etrurci možda došli u Etruriju iz Egipta? Glasovi Z i Ž nisu izvorno haravački. Tako su uz pomoć pisama nastajali novi narodi i jezici.
Zašto hrvatski jezik povezujem sa sanskritom?
1. Do danas su u hrvatskom jeziku sačuvane sanskritske slogovne riječi kao tara, rata, vara, rava, vača, čava, sava, vasa, tava, vata, čama, mača, jama, maja, raša, šara, jana, naja, para, rapa i tako redom. One su izgubile završni poluslog A uvođenjem nominativa ako su muškog roda, dok su ga ženske imenice zadržale i ostale iste.
2. Nametanjem semitskog suglasničkog pisma nastala je u sanskritu riječ STRINA koja je do danas sačuvana u hrvatskom jeziku. Ima još dosta takvih riječi, ali i ova je dovoljna da bi razumjeli ove promjene i poruku.
3. U sans-Kritu se pojavljuju riječi u kojima poluslog A zamjenjuju današnji vokali E, U i I, primjerice, tara, tera, tura i tira ili toponimi Rama, Rema, Ruma i Rima. Roma je novija inačica.
4. U hrvatskom jeziku su sačuvani sanskritski glagoli koji završavaju sufiksima ATI i ITI. Sufiksi IĆI i EĆI su nastali dodavanjem nepostojećeg glasa J glagolu ITI i RETI. Tako je glagol ITI postao ITJI i odrazio se kao IĆI, a glagol RETI je postao RETJI i odrazio se kao REĆI. Glagol RETI izvorno se pisao REVATI.
5. U čakavici su sačuvani sanskritski završetci za mušku i žensku množinu: I i E.
6. Na Baščanskoj ploči je sačuvana sanskritska deklinacija imenica sa četiri padeža: genitiv, dativ, akuzativ i lokativ.
Riječ STRINA je nastala suglasničkim pisanjem izraza VAČA TARA JANA koji bi danas značilo ZEMLJA DONOSITELJ ROĐENJA ili ŽENA DONOSITELJ DJECE. Najprije se ovaj izraz na suglasničkom pismu pisao kao AS TR-INA, što je spajanjem i ispuštanjem početnog slova A postalo STRINA. Pod utjecajem Semita i Romana mnoge riječi su nastale ispuštanjem početnog slova A, primjerice, prezime ARAS ili ARAŠ je postalo RAS i RAŠ. Sanskritsko slogovno pismo su naslijedili INDI ili HINDI, a prelaskom na suglasničko pisanje nastalo je haravčko pismo koje je pod utjecajem semitsko helenskog jezika i pisma nazvano glagolica.
Od tog pisma je nastalo i hebrejsko pismo sa 22 slova jer Hebreji su izvorno bili Harvači koji su semitizirani u babilonskom i egiptskom ropstvu, a taj naziv se na haravačkom suglasničkom pismu pisao ERVE i ERBE, što je semitskim čitanjem postalo EVRE i EBRE, dakle, JEVREJ i HEBREJ. Ovdje vidimo da je glas J zamjenio glas H, a tako su naša imena HERE, HURE, HOLE postala JERE, JURE i JOLE. Imena HERE, HURE i HOLE najbolje su sačuvala kod Kelta u novijim inačicama. Kelt je samo jedna od inačica naziva Harvač. Slično je Herus postao Jerus pa danas imamo Jerusalem umjesto Herusalem. U španskom jeziku slovo J se izgovara H, a to nam otkriva semitski uticaj u Španiji.
Glagolati je značilo GOVORITI HARAVAČKI, HARVACKI, ARVACKI ili RVACKI. Naziv HARVAČ je na Levantu postao ARAT, ARAF, ARAP, ARAM, ARAB i TAROT pod uticajem semitskih pisama. Zamjenom slova R slovom L nastaju nazivi: ALAT, ALAF, ALAP i ALAM. Ispuštanjem početnog slova A nastaju novi nazivi RAT, RAF, RAP, RAM, RAB, LAT, LAF, LAP, LAM i LAB. Tako je naziv AVRAM ili ABRAM označavao sunce u astrološkom znaku Ovna. Odatle nazivi BRAHMAN i BAJRAM. Feničani su prvo slovo u svojem pismu zvali ALEP, a Hebreji ALIP. Ispuštanjem početnog slova A nastaju hrvatski pridjevi LEP i LIP. Iz ovoga možemo zaključiti što je izvorno značila riječ HARAVAČA ili HARVAČ i kako su nastajali novi etnici i jezici. Naravno, preko različitih pisama i pravopisa. Neki stariji etnici su sačuvani, a neki su nestali isto kao i jezici.
Ako gosponu Joziću nije poznata povezanost sanskrita i haravače, barem bi morao znati da je Bašćanska ploča hrvatski povijesni tekst i početak hrvatske književnosti. Teško je pomisliti da se glagoljica nije koristila ranije jer u tom tekstu je vidljiva sanskritska gramatika i sintaksa. Zbog toga treba zaključiti da su raniji glagoljički tekstovi uništeni zbog nametanja kršćanstva. To nam najbolje pokazuju bosanski kirilični tekstovi koji se pojavljuju preko glagoljičkih modernim testiranjem. Isto tako se glagoljica rabila u Istri i Bosni sve dok Bosna nakon 1102. godine se nije vratila u okrilje Bizanta zajedno sa Crvenom Hrvatskom ili današnjom Crnom Gorom. Tek raspadom Bizanta, Bosna i Crvena Hrvatska se vraćaju pod jurisdikciju Rima sve do dolaska Osmanlija u Bosnu. Bosna je sigurno bila hrvatska jer pučanstvo je sebe zvalo Harvačani ili Harvatjani, dakle, Hrvaćani.
Pod Bizantom u Bosni kirilica zamjenjuje glagoljicu dodavajući bizantskom pismu glagoljička slova za glasove Č, Ć, Đ, V, H, LJ, NJ, Š, i Ž. Dakle, Hrvati iz Bosne su stvorili ”slavensku kirilicu”, ali ne u 9. nego tek u 12. stoljeću. Redoslijed slova je bio kao u glagoljici, što nije karakteristika drugih kiriličnih pisama. Dakle, Kiril nije stvorio kirilicu jer je ona nastala nakon njegove smrti, a glagoljicu na ove prostore su donijeli Sarmati, a možda Liburni dosta ranije. Oni su bili dva hrvatska plemena Levi ili Leviti i Uriani ili Hurijani na prostoru Arameje. Današnji pravoslavci su se ranije koristili bizantskim pismom koje nije imalo sva ”slavenska” slova. Oni su prihvatili hrvatsku kirilicu, ali redoslijed slova je drukčiji.
Glagoljicu su na ove prostore donijeli Sarmati, koji su živjeli okolo Azovskog mora, još u 3. stoljeću a zbog toga je još nalazimo na području poluotoka Krima. Dakle, Kiril ili Ciril nema nikakve sveze sa glagoljicom. Sarmati su sa sobom donijeli čakavsku ekavicu, a Liburni čakavsku ikavicu. U nekim ekavskim riječima se pojavljuje nepostojeći glas J ispred slova A i E, dok se isti nepostojeći glas J preko Osmanlija pojavljuje iza današnjih vokala. Glas J je u potpunosti iskrivio haravaču i udaljio je od sanskrita.
Kako su Srbijanci narod bez povijesti, oni izmišljaju i kradu tuđu povijest i predstavljaju je svijetu kao svoju. Oni kradu hrvatske povijesne velikane jer im to dozvoljavamo zbog hrvatske jezične ignorancije i sluganskog mentaliteta kod obrazovanih Hrvata. Oni pokušavaju Hrvatima ukrasti njihovu povijesnu baštinu i jezik, ali nisam vjerovao da će i Sarmate svijetu prikazati kao Srbijance. Preko njih će uskoro pokušati posvojiti i glagoljicu mada su bili nepismena masa sve do polovine 19. stoljeća i bez današnjeg imena.
Oni su dobili ime po kneževini Srbiji koja se prvi put pojavljuje u povijesti 1874. godine. U njoj su živjeli Hrvati, rumunjski i cincarski Vlasi i Osmanlije, bez ijednog Srbijanca. Crkvenu autofekalnost su dobili tek 1920. godine preko HPC u sremskim Karlovcima, a zbog toga su toliko svirepi i krvoločni, posebice oni po selima koje odgaja SPC. Sve drugo su srbijanske izmišljotine. Srbijanske izmišljotine i laži mogu se jedino zaustaviti uz pomoć etimologije i onomastike. Smiješno je izjednačavati Rašku i Srbiju jer nema nikakve etimologijske i onomastičke sličnosti. Međutim, hrvatski vukovci hrvatsku etimologiju i onomastiku traže u grčkom i latinskom jeziku, što hrvatsku etimologiju i onomastiku vodi na stranputicu.
Zbog toga ću na koncu objasniti nastanak naziva Srb i Slaven.
Mnogi povjesničari koriste naziv CRVENA Hrvatska, ali nikada nisu doznali izvorno značenje naziva CRVENA. To je inačica naziva Harvač jan, a pisala se ERVENA, očito bez suglasnika H i Č. Od nje nastaje toponim ERVENIK u Hrvatskoj i EREVAN u Armeniji koji se izgovara JEREVAN. Latini su joj na početku dodali slovo C koje je stalo za glas K, a kod nas se odrazilo kao glas C. Nametanjem kršćanstva ukida se sufiks ENA (NA) i naziv Hrvač postaje CERVE. Ovo se kasnije odrazilo kao SERVE, a pod jurisdikcijom Bizanta kao SERBE. Serbe na koncu ”suglasničkim” pisanjem postaje SRB. Dakle, nema nikakve sumnje da je naziv SRB označavao Harvače i pojavio se na hrvatskom etničkom prostoru u doba Bizanta, dakle, u doba cjelovite Crvene Hrvatske koja je još bila poznata kao Krajina. Naziv Krajina je nastao od naziva CRAVINA.
Povjesničarima je poznato da su se u doba Rimskog carstva alpski Harvati bili poznati kao Kelti ili Celti. Naime, radi se o još jednoj inačici za naziv Harvač. U srednjem vijeku te Kelte su Latini nazvali Helveti i današnja Švicarska se zvala Helvetia. No, u srednjem vijeku, na austrijskim i bavarskim Alpama, Hravati su još nazvani Claveni. Kako se slovo C često odrazilo kao S, Claveni su postali Slaveni. Dakle, i naziv Slaven stoji za naziv Harvač.
Jedino razumjevanjem hrvatske etimologije i onomastike, uz poznavanje starijih pisama, može se objasniti povijest davnih civilizacija, a najviše hrvatska antička povijest. Izgleda da su haravačku civilizaciju na Levantu i sjeveru Afrike iskorijenili Semiti. Naziv ARAP ili ARAB je povezano sa nazivom HARVAČ, a mi to ne znamo. Semiti nisu bili muslimani jer islam se na tim prostorima pojavljuje kasnije. Međutim, Arabi su ranije bili Semiti. U hrvatskom jeziku ili haravači se skrivaju mnoge povijesne i znanstvene tajne, a hrvatski jezičari toga nisu ni svjesni. Oni se drže Vukovog nauka, što je u potpunosti izmijenilo hrvatski jezik i sa pravom ga neki hrvatski lingvisti nazivaju vukovicom.
Zar nije došao tren da hrvatski jezičari počnu razmišljati slobodno, bez upliva politike? Zar nije moguće da su europski Hrvati naselili Levant pred 14 tisuća godina nakon velikog zahlađenja i tamo odnijeli svoj jezik i pismo. Sve ukazuje na to, ali hrvatski jugoslaveni ne mogu zamisliti Hrvate sa tako bogatom tradicijom jer su im Tito i Partija oprali mozak i danas se ne mogu udaljiti od njegovog jednoumlja i licemjerstva. Zar nas na tu bogatu civilizacijsku tradiciju ne upućuje jezik koji se danas naziva sanskrit?
Srećko Radović