Pukao je srpsko – ruski neprirodni savez po svim šavovima kao što puca i svaki politički brak iz računa. Srbi su s preračunali, misleći da će nadlukaviti Ruse, a ona prastara muzejska puška srpskoga vladara iz 19.s toljeća Milana Obrenovića što je Putin sarkastično dade na dar Vučiću nije stigla opaliti ni ćorak u Srbiji, kad Rusi poliše Srbe hladnim tušem usred prosinca. I to se dogodi onda kad su se tome Srbi najmanje nadali i tako što od svoga imaginarnoga ruskoga cara očekivali.
Dosadila caru njegova carska posluga u Srbiji, jer takvih pristava poput podložnika Vučića ima Putin i doma i koliko voli i koliko ne voli, gotovo pa na tone i za izvoz takvih moralnih gnjida i beskičmenjaka. Tek poneki i sasvim rijetki srbijanski medij usudi se i nekoliko dana nakon Vučićeva neslavnog posjeta Moskvi priopćiti rusofilskom promidžbom zadojenom i zanijetom srbijanskom puku da je srpska ljubav prema ruskom velikom bratu bila jednosmjerna i neuzvraćena. Što se Srbi toliko imaju zlopatiti i za Rusima tugovati u Vučićevim već dramatski i patetično izraženim platonskim izljevima nježnosti prema ruskoj subraći, kad im je razoropađeni ruski medo Vladimir Putin sve lijepo, kratko i jasno objasnio.
Međumrežna postaja Espreso.rs, iako formalno pod patronatom Kurira, umnogome politički posve suprotno politički promišlja od dnevne tiskovine, iako im je gazda isti. I tu Srbi i medijski igraju na dva razboja, ali kao i uvijek s istim veliksrpskim ciljem u konačnici igre, samo s različitim metodama ostvarenja plana. I tako je Espreso.rs obznanio srpskome pučanstvu kako je Putin, vele, “ucijenio” Srbiju da ima priznati Krim kao sastavni dio države Rusije ili nema ništa ni od isporuke ruskoga plina Srbiji, a k tome kao dodatni i završni udarac slijedi povlačenje ruskog veta s Rezolucije Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici, što su ga počinile trupe ratnog zločinca Ratka Mladića po združenoj zapovijedi i uz suglasje ratnih zločinaca Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. Još prekjučer prva šok bomba za Srbe bila je spoznaja kako je Putin već treći puta u posljednjih nekoliko godina pred svjetskim medijima i očima i ušima cijelog svijeta srpski genocid nad muslimanima u Srebrenici nazvao najtežim zločinom, koji po Putinu može biti repriziran ako ukrajinske vojne snage uskoro izađu na granice otcijepljenog Donbasa i po njegovim predviđanjima moguće naprave nad proruskim separatistima isto ono što su Srbi učinili podrinjskim muslimanskim Bošnjacima u Srebrenici. Srbi su Putinove riječi doživjeli kao grom iz vedra neba i od teškoga i klasičnoga nokauta još se ne mogu oporaviti.
Vučića je Putin pustio niz vodu, ali Putinov sluga Vučić nema hrabrosti, a ni snage javno odbrusiti gospodaru koji ga je otkantao. Jasno je i ratnom i poratnom zločincu, lažljivcu i kradljivcu Vučiću da jednoga, vjerojatno ne tako dalekog dana, kad bude pao s vlasti u Srbiji, neće imati gdje pobjeći od gnijeva ogorčenoga srbijanskog naroda, nego pod skute Rusa u Moskvu. I zato htio, ne htio mora trpjeti Putinove javne prozivke srbijanske licemjerne i dvolične politike, čija je prva perjanica upravo sam narkos, homos i alkos Vučić. Uzaludan je bio trud srpskoga svirača Vučića. Zalud je gudio gusle s Rusima i u paralel slalomu htio još i s Erdoganom zasvirati i turski marš u Srbiji. Šizofreni Vučić, unatoč svemu, nastavlja voditi i vanjsku i unutarnju politiku protuprirodnog bluda, sklapanjem protuprirodnih političkih saveza. Ali, od bolesnog, mračnog i poremećenog uma, ništa drugo se i ne može očekivati. Kako tek sad melodramatski zvuče Vučićeve pompozno izgovorene riječi onoga podmukloga i podloga udvorice, srpske ptice koja krije pred svijetom pravo lice mučkoga pokvarenjaka i političkog perverznjaka. Nije prošlo ni nekoliko dana od Vučićeva govora u Moskvi kako je Srbija Rusiji vjerna do groba, te kako joj nikad neće uvesti sankcije i glasovati protiv nje u međunarodnim forumima, pa makar poslije propao i cijeli svijet, kad ono Moskva Vučićevim suzama ne vjeruje. Što bi na koncu Vladimir Putin imao u pjesničkom zanosu poručiti neutješnoj i ostavljenoj djevojčici u tijelu dječaka, osobno hermafroditu Aleksandri Vučici, nego refren onog starog hita iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća: “Obriši suze draga… obriši suze, jer večeras hladna je noć!
Dragan Ilić
HOP
