Dodik kao glasnogovornik Vučića i Putina poručio srpskim medijima i
Klupko se raspliće i izgleda je višedesetljetna kriza na teritoriju bivše Jugoslavije nastala velikosrpskom vojnom agresijom na njoj susjedne zemlje pred raspletom. Srbi su se opet poigrali vatrom. I kroz današnju ratobornu izjavu Milorada Dodika kako najdalje dogodine Srbi otcjepljuju od BiH polovicu svig genocidnog entiteta i prisajedinjuju ga Srbiji, razvidno je da je “nebeski” narod izgubio kompas, te ga sigurno očekuje bolno prizemljenje u suočenje sa stvarnošću.
Milorad Dodik koji tako samouvjereno i optimistično sije njegovim sunarodnjacima optimizam bez pokrića ne bi se zasigurno bahatio da iza njegovih riječi ne stoje osobno Vučić i Putin kao srpski i ruski politički lideri. I ne bi ni slučajno njegove ratnohuškaške poruke najprije prenijeli svi srpski mainshit mediji, kao i ruski provladin Sputnjik pod izravnom paskom Vladimira Putina i sa svojom ispostavom u Beogradu pod ravnanjem urednice ruskog dopisništva u Beogradu Ljubinke Milinčić, što je svojedobno pohađala školu u Peći na Kosovu skupa sa Miloševićevim tajkunom s crvene međunarodne tjeralice Bogoljubom Karićem, a kome su opet Rusi pružali godinama sigurno utočište u Moskvi kao bjeguncu od pravde. I tamo je bila njegova sigurna kuća upravo u vrijeme kad je i novinarka Ljubinka Milinčić bila uposlena kao službenica srpske diplomacije u srbijanskom veleposlanstvu u ruskoj prijestolnici Moskvi, dakako, sve to za vladavine Putina i Medvedeva. I ne čudi onda što Dodik kao glasnogovornik Srbije i Rusije šalje otvorene ratne prijetnje porukom kako Srbe u Bosni i Hercegovini i njihovom fantomskom entitetu zvanom Republika Srpska uopće ne zanima što na sve te srpkse nakane ima za reći na Amerika. Jer, Srbi kao i devedesetih ludo, bezglavo i fanatično vjeruju da uz njih stoje njihova lažna braća Rusi. Iskusni poznavatelji političkih prilika iz bliže ili dalje prošlosti znaju da Rusi u slučaju da Srbi u času nasilnog otcjepljenja uđu u vojni sukob s Amerikancima i cijelim NATO paktom neće ni prst pomjeriti, niti okom trepnuti, samo zaluđenim i zaslijepljenim Srbima i njihovim političkim liderima to nije jasno. I zato vlastti narod guraju u najveću katastrofu, koja bi za njih u slučaju rata sa Zapadom imala nesagledive i pogubne posljedice, nakon njihovog konačnog vojnog sloma i brodoloma.
Dodik i njegovi mentori u Beogradu ne misle tako, jer da iole razmišljaju ne bi takvim potezima verbalnih “atentata” zazivali neusporedivo i višestruko moćnije od sebe. Uostalom, ludilo Dodika okrunjeno je njegovom jezgrovitom porukom: “Republika Srpska je krenua na put izlaska iz Bosne i Hercegovine, s kojeg nema povratka. Mi ćemo to uraditi i neće nas zaustaviti ni SAD, niti bilo tko drugi, jer smatramo da je Daytonski sporazum srušen prije svega intervencijom međunarodnog faktora.” To je pun neutemeljenog samopuzdanja i samouvjerenosti bez granica poručio Dodik u nazočnosti brojnih novinara na redovitoj presici u Istočnom Sarajevu, periferiji glavnog grada BiH pod kontrolom bosanskih Srba. Dodik je govorio kao navijen, a njegove riječi prenijela je i RTRS iz Banjaluke: ” Vrijeme će pokazati koliko je Republika Srpska ozbiljna u toj namjeri i RS ima izbor između dvije opcije. Jedna je da dozvoli tiho nestajanje, te da bude urušena kroz “smrtonosni” paket mjera međunarodne zajednice i bošnjačke strane u Sarajevu. U prvoj fazi to je bilo realizirano preko visokog predstavnika i nametanja rješenja, a sada to rade preko Ustavnog suda, želeći to zaštititi pričom o vladavini prava. Da je riječ o vladavini prava ne bi tu odlučivali tri stranca i veleposlanstva. Želim da svi u Republici Srpskoj znaju da se došlo do zida i mi sada moramo odlučiti da li ćemo prihvatiti da nas tim lažnim floskulama iz američke i zapadnih ambasada održe u nekoj priči nekih načela, a u suštini podrivaju naša prava ili da Republika Srpska učini ono što mora. Ni ja kao predsjednik RS, niti bilo tko drugi nema pravo zanemariti činjenicu da je za Republiku Srpsku i slobodu njezinih građana poginulo 29 000 ljudi. To je nešto što mora biti zavjet da će Republika Srpska opstati. BIh je loše mjesto i mjesto neslobode za Srbe i Srpsku. Ako nema dogovora da stranci odu iz Ustavnog suda i da on bude stavljen u funkciju kao u svim drugim zemljama, onda nema ni Bosne i Hercegovine. To neka zapamte. Bilo bi najbolje da se narodi u BiH raziđu i da se napravi nešto što bi bio prostor slobodnog kretanja ljudi i robe, budući da nije moguće stvoriti državu koja funkcionira po načelu dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Što god oni uradili, sad moraju znati da su upalili startnu poziciju za samostalnost Republike Srpske. Mi to nećemo dopustiti. Ovo je crvena linija koja je prijeđena. Ustav Bosne i Hercegovine jasno i izričito propisao je nadležnosti Bosne i Hercegovine, a nigdje ne piše da imovina spada u njene nadležnosti.”
Tako je Milorad Dodik u Istočnom Sarajevu ili prigradskoj sarajevskoj općini Lukavici,završio ratni poklič ili projicirano gledano u blisku budućnost najavljenog srpskog otcjepljenja iz satava BiH dogodine, to bi se moglo shvatiti i kao objava rata. I sve to događa se u trenutku kad je srbijanski vožd, pomahnitali i teško duševno oboljeli Aleksandar Vučić u Beogradu okupio svoje vjerne poslušnike i neopjevane podanike Milorada Dodika iz Bosne i Andriju Mandića iz Crne Gore. Ovaj drugi je srpski kolovođa luđačkih litija u organizaciji SPC po Crnoj Gori, koje imaju za cilj obaranje tamošnje vlasti i u konačnici nasilno dovođenje u Podgorici onih Srbiji tamo lojalnih i velikosrpskih političkih snaga u Crnoj Gori za njeno ponovno priključenje Srbiji. Balkansko bure baruta zvano Srbija opet širi iskre ratnog požara na sve strane. Sa Kosovom su stalno na ratnoj nozi, sa Crnom Gorom vode hladni rat, sa Bosnom i Hercegovinom su neprastano u stanju specijalnog i subverzivnog rata, a sa Hrvatskom uporno i godinama održavaju stanje napetog hibridnog rata. Memorandum 2 iz srbijanske političke kuhinje na Dedinju je u punom jeku. Jesu li Srbi uopće svjesni vlastite nesvijesti i kako zamišljaju ratovati sa svim pobrojanim susjedima kad to nisu znali, mogli, niti umjeli, ni početkom devedesetih onako do zuba naoružani s ukradenim vojnom naoružanjem srbizirane tzv.
JNA, gdje su gotovo pola stoljeća narodi iz cijele bivše države ulagali novac u kupnju i nabavku i proizvodnju oružja te savezne vojske, da bi devedesetih taj cijeli arsenal oružja tada treće vojne sile Europe i pete na svijetu bio uperen protiv svih nesrpskih naroda Srboslavije koji nisu željeli biti po zamislima dikatora, fašista i ratnog zločinca Slobodana Miloševića puke crnačke sluge u srbijanskom projektu države Velike Srbije. Srbija je tada svim republikama bivše zajedničke savezne države tim potezom otimačine cjelokupnog naoružanja JNA vojske jasno poručila da su svi nesprski narodi od 1945. do 1991. investirali novce u korist stvaranja monstruozne i morbidne vojske, stroja za ubijanje svih nesrpskih naroda koji su 45 godina odvajali zalogaj od usta da bi financirali naoružanje vojske koja će ih devedesetih masovno ubijati i protjerivati sa višestoljetnih ognjišta. Tada je Srbija devedesetih, unatoč početnoj prednosti koju je prevarom, podvalom i krađom JNA oružja stekla i stavljanjem 100% po njezinu kontrolu te JNA vojske, ipak, na kraju rata žestoko poražena. U mogućem novom ratu kojega očito Srbija željna osvete i revanš meča priželjkuje i preko svoga kurira Dodika već i najavljuje, Srbija bi u konačnici bila vojno i pregažena i do nogu potučena i deklasirana u svakom pogledu. To bi Srbi morali imati na umu kad već toliko dolijevaju ulje na vatru novih ratnih sukoba, a ni rane od ratova iz devedesetih nisu još zacijeljene među narodima na prostoru bivše zlosretne i umjetne tvorevine Jugoslavije.
Dragan Ilić
HOP
