Baščanska ploča je napisana slogovno i sanskritskom gramatikom, ali to nisu znali vukovci te su u transkripciji iskrivili njezin sadržaj i prilagodili ga ‘srpsko -hrvatskom bratstvu i jedinstvu’

0
1175

O Isuse moj, ne treba nam jezična policija niti nam treba ”Odbor za normiranje hrvatskog jezika”.

 

Treba nam jezični zakon i ”Standardni hrvatski rječnik” po uzoru na američki Webster rječnik engleskog jezika.
Nažalost, Hrvati imaju puno vukovaca, a jako malo lingvista. Vukovci uopće ne poznaju onomastiku hrvatskih imena, prezimena, planina, jezera ili rijeka pa ih tumače na temelju helenske, romanske, kršćanske ili rusko slavenske kulture. Kako onda vukovci mogu razumjeti etimologiju hrvatskih riječi? Ovo je tužna istina, uvaženi Stijepo Mijović Kočane.

Međutim, hrvatsku onomastiku i etimologiju moramo tražiti u dvoslogovnom sanskritu i suglasničkom pisanju slogovnih riječi sa sanskritskom gramatikom za jedninu. Primjerice, riječ ”tama” postaje ”tma”. Latinizacijom hrvatske deklinacije, ženske imenice u jednini zadržavaju genitivni završetak A, a muške ga gube. Tako TAMA postaje TAMO, a TMA postaje TAM.

 

Baščanska ploča je napisana slogovno i sanskritskom gramatikom, ali to nisu znali vukovci te su u transkripciji iskrivili njezin sadržaj i prilagodili ga srpsko hrvatskom bratstvu i jedinstvu.

 

Mi danas moramo razlikovati semitsko pismo od starog hrvatskoga. Semitska pisma nisu imala slova za glasove H, V i Č pa su ih najviše ispuštali. Tako je nastalo suglasničko semitsko pismo. Tako je naziv Harvač na Levantu postao ERBE, što je semitskim čitanjem postalo EBRE, a ovo se preko latinskog jezika odrazilo kao Hebrej i kod pravoslavaca Jevrej. Preko semitskog pisma iskrivljene su mnoge izvorne hrvatske riječi.
Neki Semiti su ovaj naziv pisali drugim slovima pa smo dobili novi iskrivljeni naziv ARBA pa semitskim čitanjem imamo naziv ABRA. No, najrašireniji je danas arijski etnik ARAB, a to nam nešto govori o povijesti Levanta i sjeverne Afrike.
Zamjenom slova u latinskom jeziku, riječ ASANA je postala HOSANA umjesto VASANA, a Semiti su često glas R pisali slovom L.
Danas u talijanskom jeziku imamo riječ ”fodera”, a Dalmatinci koriste riječ ”fudra”. Kako je vokal O ušao u jezik preko Helena, a vokal U preko Liburna, možemo sa apsolutnom sigurnošću zaključiti da je talijanska riječ ”fodera” nastala od riječi ”fudera”. Liburi ili Liburni su bili levantski Hrvati koji si bili poznati kao LEVI ili LEVITI i URIANI.
Kako se glas V često pisao slovom F, a slovo U na latinskom pismu se nekada pisalo slovom V, možemo zaključiti da se riječ ”fudera” odrazila kao ”udera”. Ispuštanjem početnog vokala V, odnosno, glasa U, dobivamo riječ ”dera” koja dodavanjem sufiksa TI postaje glagol ”derati”, što znači da je fudra bila koža životinje pokrivena krznom.
Evo i primjera o promjeni naziva grada Splita. Grci su Split zvali Aspalthos. Latini su ga nazvali Aspalato, potom Spalato, a Hrvati ga danas nazivaju Split zbog suglasničkog pisanja. Neki su ga zvali Spljet, a neki Splijet. No, mi ni danas ne znamo preko hrvatskih vukovaca što je bilo izvorno značenje naziva Aspalathos? Da bi ovo značenje razumjeli moramo poznavati starija pisma i dvoslogovni sanskrit. As-palata izvorno znači ”Božji hram”.
Slično je i sa nazivom Zadra. Zoranić je mislio da je Zadar ime dobio po sintagmi ”za dar”. Zadar se još zvao Adera, što se odrazilo kao Jadera umjesto Vadera. Zadar je dobio ime po sintagmi ”az (a)dara”, što bi tada značilo ”božji dar”, jer je ”az” prvo slovo glagoljice i značilo je Bog. Talijani ga zovu Zara po sintagmi ”az ara”, što bi značilo ”bog sunca”.
Međutim, riječ AZ se izvorno pisalo VAČA, pa je postala VASA, odnosno, VAZA, a često VATA i VADA,pa se bez glasa V pojavljuje kao AČA, ASA, AZA, ATA i ADA sa novim značenjima. Ispuštanjem posljednjeg slova A dobivamo današnje sufikse AČ, AS, AZ, AT i AD.
Slično se Šibenik izvorno zvao Šivenica, dakle, po bogu Šivi. Pučanstvo u zaleđu Šibenika sigurno vuče porijeklo sa Levanta, a na to ukazuju prezimena u njegovom zaleđu. Hrvatski onomastičari misle da je Šibenik dobio naziv po nekoj vrsti šibe, što je pogrešno.
Da je ovo ispravno tumačenje pokazuje nam stari hrvatski naziv za USKRS koji je VAZAM. VAZAM je označavao ”zemaljsko rođenje”, dakle, inkarnaciju. Danas Uskrs slavimo kao uskrsnuće nakon smrti, a Vazam je ranije označavao buđenje i rođenje života
Zašto nam onda treba zakon za hrvatski jezik?
Zakon nam treba jer moramo znati koji rječnik će se koristiti zakonski u školstvu i javnoj upotrebi. Taj rječnik se samo nadopunjuje, ali se ne mijenja promjenom vlasti. Dakle, najprije treba donijeti hrvatski Rječnik sa etimologijom, sinonimima i gramatikom, a tek onda zakon.
Međutim, prije toga bi trebalo donijeti novi Ustav jer današnji Ustav je kontradiktoran. Ne može se imati članak Ustava koji kaže da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski i latinično pismo, a onda donijeti zakon po kojem ”nacionalne” manjine imaju pravo na svoj jezik i pismo. Takav zakon su mogli donijeti samo neznalice ili neprijatelji hrvatske države. Čime se bavio Ustavni sud kada na tu kontradikciju nije reagirao?
Zar ga je netko na to trebao upozoriti?
Za jedan moj napis o ispravcima riječi u hrvatskom jeziku koji sam poslao IHJJ i dobio sam odgovor: ”Vratite se redovnim aktivnostima.” Može li ovakav institut i njegovi vukovci voditi brigu o hrvatskom jeziku? Mogu li o njemu brinuti vukovci u HAZU?

 

Srećko Radović

HOP