Hrvatski etimologičari hrvatsku etimologiju pogrešno traže u starogrčkom, latinskom ili izmišljenom staroslavenskom i crkvenosalvenaskom jeziku umjesto u dvoslogovnoj haravači

0
6691

Jezik se mijenja pod utjecajem različitih pisama i religija

Želio bih se osvrnuti na tekst Marita Mihovila Letice ( Hrvatski Tjednik, 30. travnja. 2020.) koji je običnom čitatelju nejasan iz više razloga. Naime, sve riječi koje navodi u svojem tekstu su hrvatske jer kada su nastale ni Srbi ni Srbijanci nisu postojali. One su sinonimi. U njegovom tekstu nedostaje etimologija i poznavanje starijih pisama.

Hrvatski etimologičari hrvatsku etimologiju pogrešno traže u starogrčkom, latinskom ili izmišljenom staroslavenskom i crkvenosalvenaskom jeziku umjesto u dvoslogovnoj haravači koja je sačuvana u sanskritu.

Očito, Hrvati ne poznajemo povijest jezika svojega.
Temelj svih arijskih jezika je haravača koju lingvisti danas pogrešno nazivaju sanskrit.

ARIA (ARUA) je inačica naziva HARAVAČA napisana na pismu koje nije imalo slova za glasove H, V i Č. Preko semitskog jezika glas R se pisao slovom L. Tako je ARIA postao ALIA.

 

Treba zapamtiti da su Grci i Latini bili Semiti i zbog toga toliki semitski utjecaj na haravaču u Europi, posebice preko kršćanstva. Tako naziv HARAVAČA postaje HRUČ, KRIS ili KRIST.

Sanskrit je mlađi jezik od haravače jer su u tom jeziku dvoslogovnim riječima dodavani dvoslogovni suglasnički nastavci. Primjerice, haravačka riječ JANA suglasnički se pisala AN. Isto tako riječ VAČA se suglasnički pisala AC ili AK.

Međutim, haravača je dugo bila dvoslogovna jer su prvi poluslog A zamjenjivali današnji vokali pa, recimo, od riječi TAMA nastaju tri nove riječi – TEMA, TUMA i TIMA. Posljednji poluslog A je bio dio gramatike. Preko semitskog jezika uvodi se novi vokal O koji je zamjenjivao slovo U pa se riječ TUMA odrazila kao TOMA. Kasnije je slovo O zamjenjivalo i slovo A. Slova U i O su često stali za suglasnik V.

 

Izvorno učenje je bilo utemeljeno na astrologiji i to je bila prva čovjekova znanost koja je imala četiri kvadranata, a zbog toga je haravača imala četiri polusloga. Isto tako je imala četiri labijalna suglasnika – V, F, P i M, a peti suglasnik B je ušao u haravaču preko semitskih jezika isto kao i vokal O. Na astrologijskom učenju je utemeljen Novi Zavjet.
Temelj arijskih jezika je sintagma HARA VAČA JANA koja se u suglasničkim pismima sa latinskom gramatikom pisala AR (AL), AC (AS, AŠ, AT, AD,AZ, AK, AG …) i AN (EN, UN i IN, a kasnije još i ON). Riječ HARA je označavala SUNCE, a riječ VAČA je označavala planet ZEMLJU, dok je riječ JANA označavala ROĐENJE. Da bi se neko stvorenje rodilo treba nam dvojnost, dakle, bog sunca i božica zemlje ili muško i žensko. Tako je nastala dvojna religija sa dvije kaste, a u kršćanskoj Europi dvojnost su označavali feudalci i kmetovi, dakle, aristokracija i puk.

Da bi razumjeli nastanak haravače moramo promatrati bebe kad počinju izgovarati zvukove. Prvi zvukovi su jednoslogovni, primjerice, MA, TA, BA i tako redom. Potom djeca udvostručuju te slogove pa nastaju riječi MAMA, TATA, BABA. Međutim, sazrijevanjem djeca počinju osjećati sebe, a to im daje svijest o sebi odvojenom od majke. Osjećaju i promatraju svijet oko sebe i počinju formirati svoje ideje. Tako djeca postaju svjesna sebe i počinju formirati svoju osobnost.

Bez etimologije je nemoguće otkriti porijeklo i nastanak riječi. U čemu je razlika između VRLO i VEOMA, što pokušava odgonetati gospon Letica, ako označuju isto?

Riječ VRLO je nastala od riječi VRELO ispuštanjem slova E. Riječ VEOMA je nastala od dvije riječi – VEČ i VAMA. VRLO stoji za pridjev IZVORNO, a VEOMA označuje ZEMALJSKO ISKUSTVO. Dakle, jezici se mijenjaju preko različitih pisama i pravopisa.

Izvorna riječ za sunce danas je ČAVA, a riječ za zemlju je VANA. Spajanjem ovih riječi i suglasničkim pisanjem nastaje nova suglasnička riječ ČUNA, što se odrazilo kao ČUN, a zamjenom slova Č slovom S, ona postaje SUN. Zamjenom sufiksa VAN ili VAC sufiksom AL, nastaje nova riječ ČAVAL, što se kod Romana odrazilo kao SOLE. Očito, slovo E stoji za izvorno slovo H. Isto tako imamo i riječ ČAVAR, a zbog nedostatka slova za glas Č, riječ ČAVAR postaje AVAR. Pod Bizantom Avar postaje Obar. Upravo zbog toga mi ne znamo da su Avari bili Harvači. Hrvati su bili i VANI ili VENI, a to se suglasnički pisalo UNI. Preko kršćanstva i iskorjenjivanja učenja haravače, UNI postaju HUNI i dobivaju vlast nad velikim dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji, što nam danas dokazuju mađarska prezimena dok mađarski jezik ima gotovo 50 posto hrvatskih riječ koje su napisane novim pravopisom. Uz pomoć kršćanstva se izgubilo staro hrvatsko pismo glagoljica.

Naziv Čavarah je semitsko ime za Hrvače jer oni su pisali i čitali sa desna na lijevo. Međutim, u nazivu IS-RA-EL imamo haravačku sintagmu VAČA HARA HELA, a ovo nam pokazuje da Semiti nisu imali slova za glasove V i H dok su glas Č zamijenili slovom S ili T. Slično se naziv HARVAČ na tim prostorima odrazio kao ARVAT jer je slovo T zamijenilo slovo Č. Naziv ČAVA je nastao od haravačke riječi VAČA semitskim čitanjem koja je izvorno označavala planet Zemlju, dakle, Semele. Zbog čitanja arijskih riječi sa desna na lijevo izgubila se izvorno učenje. Ono što je bilo muško postalo je žensko.
Izvorni toponim RAMA odrazio kao REMA, RUMA i RIMA, a preko Semita kao ROMA. Tako je bog sunca ČAVA postao ŠIVA koji su zamijenili prijašnjeg boga sunca HARA. Tako je božica zemlje VAČA postala VISA, VIŠA ili ISSA. Isto tako glas V se pisao semitskim slovom B, pa je VIŠA postao BIŠA. Slično je božica zemlje VEŠA postala FEŠA, PEŠA, MEŠA i BEŠA. Od božice VESA nastaje božica MESA i počela je označavati satelit Mjesec mada je izvorno označavala planet ZEMLJU.
Čakavska ikavica i kajkavska ekavica su nastale semitskim suglasničkim pisanjem haravačkih riječi, dakle ispuštanjem nekih suglasnika i poluslogova. Međutim, mnogi hrvatski lingvisti ne poznaju starija pisma koja su mijenjala i modificirala današnje jezike. Kako se mijenjala haravača na originalnom pismu pokazat će nam upravo haravača jer prvi poluslog A su zamjenjivali poluslogovi E, U i I, dok je vokal O grčki, odnosno, semitski.

Mene osobno najviše zanima vukovica koje bi se Hrvati morali odreći jer većina Hrvata je zbunjena zbog pisanja IJE i JE. Nepostojeći glas J nam je nametnuo Rim, a on se pojavljuje kada suglasnici dolaze ispred vokala A ili E i označuje naglasak. Tada nije postojalo IJE, a njega su u hrvatski jezik uveli ilirci preko nepismenog velikosrbina Vuka Karadžića. Tako su u hrvatski jezik ulazile ijekavizirane srbijansko riječi.

Kod Turaka nepostojeći glas J je dolazio iza samoglasnika A, a često je zamjenjivao glas Č, primjerice, SARAČ je postao SARAJ ili prezime Bulac postaje BULAJ. Ova prezimena su slavenizirana dobivši sufiks IĆ umjesto IČ. Isto tako je prezime JOVIČ postalo JOVIČEVIĆ jer mu je dodan novi sufiks EVIĆ. Slično je ime JOVO postalo prezime JOVOVIĆ.
Kako su slova C, K, G i J često zamjenjivala slovo H, riječ HARA se odrazila kao CARA, KARA, GARA i JARA. Slično se nazv HERA odrazio kao CERA, KERA, GERA i JERA. Tako se ime HERVEČ pojavljuje kao HELVEČ, što se odrazilo kao CERVE i CELVE jer Grci nisu imali slova za glasove H, V i Č, pa su Helveče nazvali KELTI jer su slovo H zamjenili slovom K, a slovo Č slovom T. CERVE su postali SERVE, a SERVE su postali SERBE. CERVE se još odrazilo kao KERVE, KERBE, GERVE i GERBE. Odavde riječi KRV i GRB. Od naziva Claven nastaje naziv Slaven. ANTI ili ANATI nisu bili Slaveni nego Harvači, a taj naziv stoji za sintagmu JANA VACA koje se još odrazila ANAC i JANAC.
Ovako su nastajala haravačka prezimena pod utjecajem tuđih pisama. Kristijanizacijom su prezimena najprije dobivala sufikse ac i ec, što se izgovaralo ač i eč. Kasnije je dodan i sufiks ič. Kristijanizacijom hrvatskih ”pogana” u Bosni, Crvenoj Hrvatskoj i Raškoj ovim sufiksima se dodaje na početku glas V, pa dobivamo sufikse VAC, VEC i VIČ. Pretvaranje glasa Č u glas Ć je pogrešno jer glas Ć je nastao od dvoslova TJ. Povijest haravače je najbolje sačuvana u hrvatskim imenima i prezimenima.

Srećko Radović

HOP