Budući da smo stigli taman na “dezinfekcijsku pauzu” u Kaufland, odlučili smo “skoknuti” do pošte, koja je imala valjda isto takvu pauzu, pa je red bio ogroman. Onda smo odustali i od toga i svratili do mesnice. Od sreće što nam je posjet mesnici tako glatko prošao, natrpali smo zalihu za valjda mjesec dana raznih mesnih proizvoda. Al, još uvijek treba nabavit povrća i voća… krenuli dalje i stigli do Lidla. Opet redovi i čekanje, ali puno kraće jer je dezinfekcijska pauza već bila prošla. Proje toga svratili u pekarnu, tamo isto red. Sve obavili pješke i busom. U autobusima sve puno oštrog smrada nekog jakog dezinfekcijskog sredstva od kojeg u ustima imam stalno gorko-kiseli ukus, nesto odvratno. Isti osjećaj imam i u trgovinama.
Rezime: ono za što bih nekada trebala sat i pol, polovično obavljeno u 3 sata (za poštu nisam više imala živaca). Usput će nas potrovati ko štakore s tim opasnim i prekomjernim dezinficiranjem. Bakicama ispod maski u busu suze oči od tog otrova. Prestrašno!
Ovo sve je jedno neviđeno maltretiranje!
Ps. Zaista ne znam kako ljudi stignu na gablec u pekarnu za vrijeme radnog vremena. Za to im treba najmanje sat vremena zbog čekanja u dugačkim redovima.
Nacija nikad nije bila zdravija – svi koji su sada možda samo prehlađeni, susprežu kašalj i šmrkanje kako ne bi pobudili pozornost. Jer, onda će ih stožeraši ponovno osudit na dvotjedni kućni zatvor, a policija ih provjeravat dal ga provode. Da ne govorim o drugim bolestima, one su jednostavno bile obustavljene. Iz istog razloga nitko ne želi previše uzbunjivati prosvjedima, dok su u ostalim zemljama mase ljudi već izašle na ulice.
Odslušala sam tjedni komentar nagrađene novinarke Ivane Petrović. Odverglala ga je brzo, kao i uvijek. Uspješno plovi na dasci koristeći obadva vala: onaj režimski, jer ne propituje ispravnost mjera stožeraša i onaj narodni, jer kritizira predsjednika zbog bijega s komemoracije. Istaknuti taj kukavički bijeg nije opasno, jer se svi manje-više slažu u tome. Ali, primijetiti da svi politički spasitelji, i oni ustoličeni i oni koji to tek pokušavaju postati, poštuju mjere stožeraša koje su nas već gurnule preko ruba – e to bi već bilo preopasno. Kao što bi bilo opasno sumnjati u ispravnost stožernih mjera i smrtonosnost opake bolesti korone. Ne smije čak ni reći da smo u gospodarskom slobodnom padu. Treba se od nečeg živjeti, jel…
Novinarstvo na kratkoj uzici.
Sve reklame na tv-u pripremljene na koronu: trebamo grickati čips, kuhati, raditi online, uživati s oblitelji i pomoći dječici u online nastavi, pa će nam svima biti super.
Ko da slušam neku modernu verziju stare naci fraze za umirivanje prije nego što pošalju ljude u gas komoru: “skinite se i mirno uđite u prostor za tuširanje i dezinfekciju”.
Pitam se jel itko od ovih novinara koji pišu debilne članke o koroni ikad prebolio običnu prehladu ili gripu?! Jer, sudeći po njihovim člancima, izgleda da nisu. Nakon onog lika koji je boravak u bolnici iskoristio kao fitness trening, evo sad i članka o ženskoj koja je dobila ugrušak krvi pa “jedva preživjela koronu”.
Stvarno, koliko mislite da je narod glup??
Kreveti su valjda trebali ići u rat, pa se sada “demobiliziraju”. Ovi “stožerni” su se malo previše zaigrali, a sad će im ovo poslužiti kao dokaz njihove “učinkovitosti”. Nitko od njih ne želi govoriti o novcu kojeg su ovdje zavrtili, niti za koga su ga zavrtili. Gospodarstvo propada, ali je njima i njihovim suradnicima sjekira pala u med.
Dan mi je osunčalo čitanje komentara na uživo recitiranje iz stožera. Ljudima je već svega preko glave, rekla bih da je 98% negativnih komentara na ove “A je to “iz stožera, to mi je drago. Izdvajam jedan mali dijalog u komentarima koji me posebno nasmijao:
– Koliko novooboljelih?
– 15
– U jbt.
Ako je tako, zatvaraj ponovno državu, uvedi mjere, neka djeca gladuju, ljudi ostaju bez posla i propadaju firme.
Uništimo ekonomiju i zaustavimo svijet jer stariji ljudi umiru.
Zaustavimo umiranje starijih ljudi.
mr. art Ingrid Runtić
HOP
