Vučić izvršio zapovijed američke administracije – pohapsio cinkatore i kriminalce iz svoje špilje

0
865

Tri različita naličja jednog istog lica bezakonja Srbije i prozirnog igrokaza dasa za zabavu širokih narodnih masa
Zimsku idilu proljetnjeg vremena početkom veljače u Srbiji presijecaju tri krupna događaja. Kronološkim nizom, najprije je šokantno odjeknuo medijski potanko opisan skandal 68 – godišnjeg profesora glume, dramaturga Miroslava Aleksića, serijskog silovatelja maloljetnica u njegovoj horor školi glume. Nakon toga, TV duel u Marićevoj “Ćirilici” dvojice stalnih jahača srpske Apokalipse, dva ćosava četnika Vojislava Šešelja i Dragoslava Bokana, a spram njih dva prikrivena Miloševićeva i Vučićeva (po)četnika Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka, završen je Čankovim izazivanjem Šešelja na dvoboj vatrenim oružjem. U najnovijoj epizodi beskonačne srpske proizvodnje afera golemih razmjera je uhićenje pripadnika opasne narko bande pod krinkom samoprozvanih nogometnih navijača.

Beogradska policija je prekjučer uhitila zloglasnu bandu Veljka Belivuka, poznatijeg po nadimku Velja Nevolja nakon filmske potjere za teškim kriminalcima, što su od 2010. godine i uz šutnju kao znak potpore i prijašnjih i sadašnjih vlasti u Srbiji više od deset godina radili iznude, otmice, prebijali, pljačkali, harali, žarili, palili i ubijali ljude, sve trgujući i u dosluhu s državom najtežim narkoticima. Zajednički imenitelj sva tri odvojena slučaja vremešnoga silovatelja, 68- godišnjeg dramaturga Miroslava – Mike Aleksića, zatim Čankova poziva na dvoboj pištoljima Šešelju, na koncu i uhićenje dojučerašnjih plaćenika, najmljenika i SNS batinaša naroda Srbije Veljka Belivuka, njegove desne ruke Marka Miljkovića i još sedamnaest članova njihovog mafijaškog klana je u njihovoj zajedničkoj političkoj zaleđini u Srbiji zvanoj policijsko – mafijaška služba i družba. Sve što su ti ljudi različitih životnih dobi činili u životu uvijek su pravili uz odobrenje vlasti, s kojima su neki od njih otvoreno, a neki među njima prikriveno surađivali. Da nisu svi pobrojani redom bili policijski doušnici ili jednostavnije kazano režimski i politički cinkatori, davno bi već bili iza rešetaka. Kad bi bilo koji običan čovjek u Srbiji učinio bilo što od onoga što su gore navedeni uradili, ne bi nikako mogao izbjeći kaznenu odgovornost i višedesetljetni zatvor.Ali, za njih kao sluge svih režima u Srbiji ne vrijede zakoni kao za obične smrtnike. Svi pobrojani su i iznad i izvan zakona u Srbiji.

 

Je li se bilo tko upućen u spregu mafijaškog nadzemlja vlasti i kriminalnog podzemlja u Srbiji uopće zapitao koliko u očima ozbiljnih, iskusnih i mudrih ljudi tako naivno i prozirno izgleda unutarnji, loše režirani i amaterski odglumljeni obračun srpskoga šefa političke mafije Aleksandra Vučića s njegovim dojučerašnjim glavnim suradnikom, zapovjednikom batinaških SNS odreda Veljkom Belivukom? Vrana vrani oči ne vadi, te ni Vučić nije skupa s njegovim novim policijskim trbuhozborzem i ministrom MUP-a Aleksandrom Vulinom, niti jednog sekunda pomislio da uđe u istinski sukob i obračun s mafijom u Srbiji. Kako je moguće i zamisliti da se mafija na vlasti obračunava sama sa sobom, odnosno sa svojim glavnim oruđem, mafijaškim klanom Veljka Belivuka aka Velje Nevolje? Zato djeluju krajnje lakomisleno tumačenja raznih srpskih analitičara kako je još 2019. nakon susreta u Washingotnu tadašnjeg ministra srspke policije Nebojše Stefanovića s čelnicima CIA i ostalih američkih obavještajnih službi, gospodaru života i smrti u Srbiji Vučiću naređeno odstraniti mafijaške mangupe unutar svojih SNS redova i poraziti kriminal u Srbiji. Ne može neće, niti želi kriminalac Vučić, niti bilo tko iz njegovog mafijaškog okružja na vlasti bilo kad istinski i iskreno ući u rat sa srpskom mafijom. Zahvaljujući suradnji s njima, oni već devet godina i vladaju Srbijom. To što je nedavno spominjana tajnica MUP-a Dijana Hrkalović, sad opet medijski aktualna preko afere navodnog prisluškivanja Vučića, nakon američkog dociranja Stefanoviću 2019. maknuta iz policije Srbije krajem te godine kao dokazana karika povezivanja policije i mafije u Srbiji, bila je samo jedna usputna i takorekuć kozmetička i beznačajna promjena u strukturi MUP-a Srbije. I poslije njene smjene nastavljena je serija pljački i ubojstava u Srbiji. Ona je otišla, ali golema većina sličnih njoj i bliskih mafiji su ostali raditi u MUP-u Srbije.

 

Postoji nekoliko konkretnih razloga zašto je Vučić baš u ovom trenutku sklonio Veljka Belivuka i njegovu ekipu pljačkaša i ubojica s glavne scene i poslao ih na privremeno hlađenje iza rešetaka. Koliko prošlog tjedna u Tivtu je crnogorska policija uspjela spriječiti pokušaj ubojstva Veljka Belivuka i njegovog glavnog suradnika Marka Miljkovića. Oni su tamo doputovali da bi se sastali i vodili razgovore s Radojem Zvicerom, vođom ozloglašenog Kavačkog klana iz okolice Kotora. No, za njihov dolazak doznali su pripadnici Škaljarskog klana, isto iz okolice Kotora, neprijateljski nastrojenog prema spomenutom Kavačkom klanu, koji je svojedobno i nastao kao frakcija bivših pripadnika nekad zajedničkog i ujedinjenog Škaljarskog klana. Belivuk i Miljković kao kriminalci iz Beograda bili su za Škaljarce prijatelji njihovih neprijatelja Kavčana i zato i njihova pokretna meta. No, crnogorska policija je odlično odradila posao, imala je pravodobne dojave o kretnjama dvije kriminalne bande spremne na uzajamni i žestoki obračun vatrenim oružjem. Crnogorska policija spriječila je već organizirani atentat, ali su istog dana Veljko Belivuk i Marko Miljković morali napustiti Crnu Goru i prvim zračnim letom vratiti se u Srbiju. Nakon kraćeg obavijesnog razgovora u srpskoj policiji u Beogradu Belivuk i Miljković pušteni su netom na slobodu.

Ali, tu tek počinje zaplet. Škaljarci, jednako kao i Kavčani, imaju svoje ljude, ne samo u Crnoj Gori, nego aktivno djeluju i u Srbiji. Svjesni toga i moguće osvete Škaljaraca, Belivuku i Miljkoviću se, očito, u dogovoru s Vučićem i vlastima u Srbiji kao najsigurnije sklonište od moguće i izvjesne osvete crnogorske mafije za neke izgleda neprečišćene račune isplatio bijeg u zatvor. Tamo ih, barem u dogledno vrijeme, ne može stići ruka osvete one druge zaraćene mafijaške strane iz Škaljarskog klana. Sjetimo se kako je na isti način nakon predaje srpskoj policiji ubojica Milorad Ulemek zvani Legija 2003, nakon predaje policiji zbog sudjelovanja u ubojstvu tadašneg srpskog premijera Zorana Đinđića, gotovo molio policiju da ga ne smjeste u istu zatvorsku ćeliju s drugim kriminalcem Sretenom Jocićem zvanim Joca Amsterdam, budući je među njima bio od prije veliki i nepomirljiv sukob. Legija se, očito s velikim razlogom, plašio osvete Joce Amsterdama. Analogno tome, ovo uhićenje Belivuka od strane srpske policije može se usporediti i s njegovim sklanjanjem u srpski zatvor od strane srpske policije radi preventive i pomoći koju mu pruža Vučić ne bi li ga spasio od osvete dijela crnogorske mafije, točnije Škaljarskog klana. S njima je Veljko Belivuk na ratnoj nozi, budući je suradnik i saveznik ogorčenih protivnika Škaljarskog klana, a to je njima susjedni Kavački klan.

Ali, to ne mora biti jedini razlog zašto je do daljnjeg donedavni glavni Vučićev batinaš Belivuk s Miljkovićem i ostalim svojim gangsterima sad iza brave. U uzajamnim mafijaškim pregovorima kriminogene srbijanske vlasti i podzemlja vrlo je vjerojatno da je Belivuk mogao i podići cijenu vlastitih mafijaških usluga svome mafijaškom patronu na vrhu političke piramide Aleksandru Vučiću i zatražiti materijalno i više nego je do sad obilato dobivao. Poznato je da je Belivuk sa svojom ekipom batinaša i eskadrona smrti u Srbiji godinama bio naodaniji Vučićev suradnik. Kad je 2017. Vučić proglašen predsjednikom Srbije Veljko Belivuk je skupa s njegovim odabranim batinašima prijetio batinama novinarskim ekipama, izvjestiteljima s lica mjesta spomenutoga događaja u strogom centru Beograda, samo ako bi procijenili da dolaze iz medijskih kuća nesklonih Vučiću. Također, okrutno se sa svojim mafijaškim kompanjonima obračunavao čak i s prolaznicima namjernicima, kamoli s prosvjednicima na ulicama u centru grada, što su nazočili tim prizorima. Ljetos su Belivukovi ljudi aktivno sudjelovali u gušenju svenarodnih prosvjeda u Beogradu, kad je Vučićeva policija zatrovanim i po život opasnim kineskim suzavcem, pendrecima, vodenim topovima i borbenom konjicom i razjarenim i dresiranim policijskim vučjacima mučki i zvjerski tukla i rastjerivale demonstrante. Oni su se prvotno spontano okupili prosvjedujući protiv najave novog izvanrednog stanja i cjelodnevnog zatvaranja po kućama u režiji Vučićeve fašističke bagre, a Vučićevi plaćeni huligani poput ekipa Velje Nevolje alijas Veljka Belivuka i njemu sličnih razbojnika imali su ulogu policijskih provokatora. Po prethodnom dogovoru s policijom nasrtali bi fizički na policiju, onda bi im se mase naroda pridruživale u tim nasrtajima, Belivukova i ostale razbojničke bande bi se maknule u stranu nakon što su odradili posao izazivanja incidenta, a policija bi suorvo i okrutno prebijala do smrti prosvjednike, čak i slučajne prolaznike namjernike u kasnim večernjim satima, što uopće nisu ni u čemu ni sudjelovali. Moguća je, dakako, još i varijanta da se Belivuk sa svojom narko bandom vremenom oteo kontroli, dovoljno se obogatio da se u potpunosti osamostali u svojim aktivnostima neovisno od Vučićeve volje, te mu to najveći mračnjak Srbije Vučić to nije dopustio, pa ga je pustio niz vodu. Ionako ima napretek i na raspolaganju kriminalaca Belivukova profila, da kao zapete puške čekaju Vučićev poziv nastaviti prljave radnje za njegov besprizorni režim, što ih je do jučer obavljao Veljko Belivuk sa svojom narko bandom reketaša, otmičara i ubojica prisni poslovni prijatelj srbijanskog diktatora. U najbizarnijoj pretpostavci, ali nikako nemogućoj, javnost u Srbiji ne odbacuje mogućnost da je do razlaza Vučića i njegovog batinaša naroda Veljka Belivuka došlo onog časa kad je Velja Nevolja našamarao Vučićeva starijeg sina Danila, jako bliskog i vjernog prijatelja Belivuku i Partizanovoj skupini navijačkih huligana “Principi”, ranije znanoj pod imenom “Janičari.”

U svakom slučaju, uhićenje užasnog i strašnog kriminalca Veljka Belivuka i njegove kriminalne bande je samo režiimska, više nego providna maska, gluma, poza i trik pred lakovjernim i neupućenim ljudima, što ne znaju da gore spomenute i opisane poveznice i uzajamne interese režima i mafije Veljka Belivuka zvanog Velja Nevolja. Kako je samo tragikomično izgledao pred TV kamerama na izvanrednoj presici novopostavljeni ministar srpske policije Aleksandar Vulin. Nevješto uvježbanim isprekidanim glasom, izigravajući tobože strah, prezir, gađenje i zgražanje od zločina mafije što je i stvorena za vladavine njegovog šefa Vučića, kao i Dačića, te bivšeg ministra policije, a sada vojske Srbije Stefanovića, pokušao je posrbljeni etnički Rom Vulin odglumiti riješenost i odlučnost kriminalaca na vlasti da se obračunaju s kriminalcima iz podzemlja. Koga on to farba, kad je zorno da jedni bez drugih ne bi postojali. Kriminogena srpska policija, čijim je ministarstvom MUP-a u vrijeme predsjednikovanja Borisa Tadića ravnao Ivica Dačić, a sad u doba Aleksandra Vučića, najprije Nebojša Stefanović, a od nedavno Aleksandar Vulin oduvijek je interesno bila povezana s kriminalcima u Srbiji i držala im leđa. Jer, nije mali broj bivših kriminalaca koji su i radili ili i dalje sasvim legalizirano rade za srbijansku policiju. To je bilo uspostavljeno još u udbaškom poretku bivše Jugoslavije kad su za ime i račun jugoslavenskih vlasti kriminalci iz vrha liste Interpola poput Arkana sudjelovali u ubojstvima političkih emigranata u inozemstvu. Zarad tih usluga komunističke vlasti zločinačke Titove i post-titoističke Jugoslavije davali su im oprost za sva najteža kaznena djela počinjena na tlu Jugoslavije. Po tom scenariju prepisanom iz bivše Jugoslavije, danas i Srbija kriminalcima što su njezini državljani za zločinačke usluge u ime režima svima im listom i za uzvrat daje oprost od svih grijeha, čak i najtežih zločina kao što su ubojstva ljudi.

Nije im samo bivša tajnica MUP-a Dijana Hrkalović, kao djevojka Nenada Vučkovića iz redova žandarmerije policije bila jedina karika povezivanja države i mafije. Ima još pregršt ljudi poput nje zaposlenih u srbijanskom MUP-u. Da nije tako ne bi ni mafijaška grupa Velje Nevolje deset godina nesmetano djelovala u Srbiji uz prešutnu potporu i prijašnjih i sadašnjih vlasti u Srbiji. Koga onda može iznenaditi otkriće arsenala oružja i streljiva u otkrivenom mafijaškom bunkeru Veljka Belivuka aka Velje Nevolje na stadionu Partizana, kao i velika količina droge uskladištene u tim skrovitim prostorijama JSD ( Jugoslavenskog sportskog društva) Partizan. Policija je golemu količinu droge zaplijenila i na susjednom stadionu Crvene zvezde, što je zračnom linijom udaljen tek nekoliko stotina metara od stadiona Partizana. Od čelnika iz uprave Partizana uhićen je za sad samo osumnjičeni predsjednik kluba Miloš Vazura, kao odgovorno lice za kazneno djelo suučesništva i pomaganja zločinačkoj bandi. Klupko će se teško i sporo odmotavati jer ih je puno njih uključeno u mafijašku hobotnicu. Primjerice, s druge strane Topčiderskog brda je i Marko Vučković, vođa Zvezdinog Ultracopa, navijačke udruge, čija je skrivena, ali u biti primarna djelatnost trgovina narkoticima.To je sve u sprezi sa zločinačkim Vučićevim režimom, koji dokazano i u aferi “Jovanjica”, kao i u aferi izvoza srpskog naoružanja iz tvornice oružja “Krušik” iz Valjeva živi od bjelosvjetskog dilanja droge diljem planeta i prodaje oružja teroristima širom svijeta.

Zato se mafijaški režim u Srbiji ne odriče lako mafije, budući je ona njezin sastavni dio i ne sijeku zelenu granu na kojoj sjede na vrhu drveta bez preke potrebe ili još bolje naredbe netkog moćnijeg od njih samih, primjerice sa Zapada iz onih glavnih političkih centara moći. Oni su ovim potezom navodnog “spektakularnog otkrića i uhićenja mafije”, kako su Vučićevi teledirigirani mediji bajkovito opisali policijsku akciju, htjeli ostaviti lažni dojam pravdoljubaca i istinoljuba u očima naivnog i zavedenog srpskog puka u Srbiji i pokušati zamazati oči vodećim poltičarima u SAD i EU, misleći brzopleto i ishitreno da i tamo mogu prodavati maglu kao što bez poteškoća godinama rade u Srbiji. I dalje i Vučić i njegov sad prvi policijski doglavnik Vulin žive u zabludi, tješeći se da su obmanuli ostatak čovječanstva, kao što im to plazi za rukom sa Srbima. Je li doista bilo tko iole obavješten ne zna da je njihova dojučerašnja uzdanica Dijana Hrkalović prije nekoliko godina kad je ubijen Aleksandar Stanković aka Sale Mutavi, do ubojstva 2016. vođa narko klana, što ga je poslije njegove smrti preuzeo Veljko Belivuk, bila na ivici nervnog sloma. Ona je trebala kao tajnica MUP-a Srbije biti kuma na vjenčanju kriminalca Saleta Mutavog alijas Aleksandra Stankovića. On je bio najprije jedan od značajnih i utjecajnih Zvezdinih huligana i njezin navijač, da bi da bolju i novčano unosniju ponudu prešao u navijački, bolje reći huliganski tabor Zvezdinog susjeda Partizana. I njegov nasljednik, sada optuženi vođa bande Veljko Belivuk promijenio je iz istih pobuda klupske boje. Počeo je najprije kao huligan nogometnog kluba Rad iz Beograda, a onda je prešao huliganisati i drukati za Partizan. Prvooptuženom Veljku Belivuku dok je bio udarna šaka vlasti u Srbiji oprošteno je i zataškano ubojstvo mafioza Vlastimira Miloševića iz 2017. nakon uzajamnog mafijaškog obračuna za prestiž i prevlast u mafiji. Ubijeni mafioz Vlastimir Milošević bio je kum Belivukovoga prvog suradnika u mafijaškom klanu Marka Miljkovića zvanog Mare. Tad je Belivuku u dokaznom postupku pred sudom zamijenjen DNK i on je oslobođen svake krivnje za spomenuto ubojstvo. Kap koja je prelila čašu bilo je ubojstvo Zvezdinog navijačkog huligana Zdravka Radulovića. Njega je likvidirala Belivukova grupa, a motiv je opet bila borba za primat u trgovini narkoticima.

Od toga žive Vučićevi kriminalci kao državni obrtnici, a od toga živi i njihov glavni poduzetnik i najveći neosuđeni mafioz u Srbiji Aleksandar Vučić, dakako i od prodaje srpskog naoružanja, poglavito islamskim teroristima u Aziji, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Kako sad samo srceparajuće zvuči Vučićeva izjava u vikend izdanju tabloidnog i tiražnog “Blica”. On veli manirom prevejanog i prokušanog kriminalca bacajući vruće kestenje u ruke dojučarašnjih suboraca Velje Nevolje i njegove mafijaške skupine. “Mislili su nema tijela, nema djela!” Vučićeva aluzija je u svezi s policijskim otkrićem topljenja lješeva ubijenih i otetih ljudi kiselinom. Premda nije pouzdano ustanovljeno jesu li imali tehničke kapacitete za takve morbidne zločine, zna se da su ti monstrumi u ljudskom obličju, spremni na sve, ritualno odsijecali glave žrtava ili dijelove tijela i slali ih obiteljima ubijenih. Policijska istraga ustvrdila je naknadno da postoji još osam novootkrivenih otmica ljudi, nestalih davno u mafijaškim akcijama dojučerašnjih najjačih Vučićevih saveznika iz mafijaške grupe Veljka Belivuka aka Velje Nevolje. Tek će naknadno forenzičari otkriti pojedinosti svakog umorstva. Belivuk je sad hitnim postupkom procesuiran zajedno s još najmanje šesnaest njegovih bliskih suradnika i okorjelih gangstera. No, u Srbiji je prije desetak godina trajao i okončan sudski postupak srpskom kralju trgovine heroinom i kokainom Darku Šariću, ali njegov politički mentor i zaštitnik svih njegovih zlodjela u liku zlotvora Ivice Dačića nije sudski kažnjen. Štoviše, sudu za organizirani kriminal, a po naputku vlasti, nije nitipalo na pamet izvesti Dačića pred lice pravde, unatoč obilju dokaza o njegovom pokroviteljstvu Šarićeva narko klana. Isti sudski epilog može se očekivati i sad u slučaju Veljka Belivuka. On i njegova razbojnička banda, ako i plate golemi i papreni ceh svih počinjenih zločina, to će podnijeti sami, a korumpirani, ucijenjeni ili politički fanatizirani sud zasigurno neće pozivati i prozivati na kaznenu odgovornsot Vučića, niti bilo kog drugog iz vrha vlasti, kao sukrivce za organiziranje i djelovanje Belivukove mafijaške grupe.

Koliko samo ima patetike u cirkuskim i šarlatanskim nastupima ministra policije Srbije Vulina, kad lažući sebe, onda i druge, mrtav hladan poruči kako Srbija neće dopustiti reprizu Zemunskog klana na tlu Srbije, a to je po njemu Belivukova mafijaška grupa kanila postati. Tu nema ni praktičke niti teoretske mogućnosti za bilo kakvu usporedbu. Zemunski klan je politički i ideološki bio obojen istim bojama kao i Šešeljeva Srpska radikalna stranka. Politički idoli Legije i njegovih pobočnika bili su Šešelj, Vučić i Nikolić i svi skupa su se veselili i nazdravljali ubojstvu tadašnjeg premijera Srbije Zorana Đinđića. Ubijen je ponajviše radi toga što je Legiju zbog optužnice za ratne zločine htio isporučiti Haagu. Kriminalac Legija je to doznao i njegovi ljudi bili su brži na obaraču, nego što je Đinđić bio brži i bliži potezu njegova izručenj Haškom Tribunalu. Istodobno su ubojstvo Đinđića slavili i ubojice Zvezdan Jovanović i Milorad Ulemek, kao i njihovi politički favoriti Nikolić i Vučić u Srbiji, a Šešelj već u ezgilu iza rešetaka zatvora u Haagu.Sad nema mjesta za takve paralele. Jer, u ovme času na vlasti i mafijaškog nadezmlja i mafijaškog podzemlja u Srbiji je politički i ideološki ekipa ljudi koja je ispunila i ostvarila poltičke ciljeve ubojstvom Đinđića 2003. godine. Zato nema ni promil mogućnosti o njihovim političkim razlikama. Mafija je u Srbiji oduvijek bila velikosrpski i proistočnjački i proruski orijentirana, bilo da su u trenutku njihovoga mafijaškog djelovanja na vlasti njihovi istomišljenjaci ili se u tom času nalaze u oporbi. Oni su imali glede toga, unaprijed iskritalizirano političko mišljenje, duboko zadojeni i zatrovani velikom i neizlječivom mržnjom prema svemu što dolazi sa Zapada, ili gotovo svemu osim onih materijalnih povlastica i uživanja u novčanom izobilju. Toga nema napretek kod njihovih duhovnika s Istoka. Vučić i Vulin u pokušaju zavaravanja Zapada umišljaju da su Amerikancima uspjeli podmetnuti ovim uhićenjem bande Veljka Belivuka kukavičje jaje, kako su, ne samo riječima nego i djelom spremni pokazati i dokazati riješenost i odlučnost borbe protiv organiziranog kriminala. No, grdno se varaju da su uspjeli tim potezom prevariti bilo kog u Washingtonu ili u Bruxellesu ili u Berlinu. Takvi jeftini trikovi prolaze samo u Srbiji, ali ne i kod političkog vodstva naroda iz ozbiljnih država.

Dragan Ilić iz Beograda za HOP

HOP