Vučićev lopovluk – 75 milijuna eura divlje gradnje plinovoda do Loznice

0
1999

Razbojnik Vučić spreman i na fizički razračun s ljudima koji su otkrili njegovu novu pljačku 75 milijuna eura radi divlje gradnje plinovoda do Loznice

Oporbenjaci prozvali Vučića za aferu pronevjere 75 milijuna eura za gradnju plinovoda Beograd – Valjevo – Loznica, a bandit ih zbog objelodanjivanja toga njegovoga skandala pozvao na tučnjavu šakama usred predsjedništva Srbije

U tučnjavama u prošlosti kukavica Vučić je obično izvlačio deblji kraj, suza za suzom mu se nakon batina niz obraze slijevala i tekla većom brzinom od Nijagarinih slapova.

Nova teška afera potresa šumadijsku dolinu i pomoravsku kotlinu zemlje Srbije. Narodna stranka Vuka Jeremića nakon otkrivanja skandala proizvodnje i prometovanja droge na plantaži Jovanjica u Srijemu, kao i afere valjevske tvornice oružja i streljiva “Krušik” u svezi izvoza srpskog naoružanja islamskim teroristima diljem svijeta, raskrinkala je novi hit beskonačne produkcije i mega destrukcije Vučićeva režima. Riječ je o otkriću mafijaškog posla krimogene Vučićeve klike u iznosu od 75 milijuna eura za gradnju plinovoda od Beograda preko Valjeva pa do Loznice. Srbija se upustila u skupu i izazovnu avanturu eksploatacije golemih zaliha litija, što leže oko Loznice u dolini rijeke Jadar. I glede toga Vučić se upustio u papreno skupu i rizičnu investiciju. Premda ekolozi upozoravaju na moguće teško narušavanje i trajno onečišćenje eko sistema prirode toga kraja poradi iskopavanja tla, a sve u svrhe znanstvenog istraživanja tla zapadne Srbije i ležišta litija, bolesni diktator Vučić i njegova kamarila ne haju za to. Svjesni kriminala u koji su duboko ogrezli, oni su od osmoga travnja ove godine sve to držali pod oznakom strogo povjerljivo kao tajni dokument, štoviše veliku državnu tajnu. Ipak, Narodna stranka njihovog lidera Vuka Jeremića ušla je u trag te teške makinacije i malverzacije.

Pobrojali su pojedinačne sve činjenice što ne idu u prilog skupocjenoj gradnji plinovoda od Beograda preko Valjeva i do Loznice. Cijeli mutni posao je zaključen u visini od 75 milijuna eura bez ikakvoga oglašenog i obveznog tendera. Vlada Srbije osmoga travnja kad je zaključila prljavi posao, nigdje nije službeno objavila i obrazložila vlastitu odluku zašto nema službeno oglašenoga tendera za gradnju plinovoda. Službeni poziv srbijanske državne tvrtke Srbijagas za javnu nabavku datiran četvrtoga lipnja 2021. nigdje nije objavljen. Bez ikakvog kriterija izabrano je odlukom vlasti šest povlaštenih tvrtki, kojima je pravodobno dostavljen poziv za podnošenje ponuda posla, dok su svi ostali preskočeni, neobavješteni i onemogućeni sudjelovati i kandidirati se. Od svih sudionika namještenoga i poluzatvorenoga, faktički internoga i (para)državnoga fiktivnog tendera samo je “Milenijum tim” dao ponudu manju od procijenjene vrijednosti posla i to samo za 0,1% ispod vrijednosti. Nevjerojatno zvuči podatak kako je prema zapisniku pregovarački porces sklapanja i zaključenja posla vrijednoga 75 milijuna eura trajao svega 15 minuta. Očito je favorizirani “Milenijum tim” profitirao dobivanjem tajnoga posla ispod žita, iako se radi o tvrtki koja je poznata po neučinkovitosti u poslovanju. Oni su na zlu glasu kao firma što nije uspjela do sad završiti niti jedan započeti projekt gasifikacije u Srbiji. Na koncu, nije uopće bilo zbog postojeće infrastukture nikakve potrebe hitne gradnje plinovoda u zapadnoj Srbiji i to u hitnom roku izgradnje u idućih godinu dana od početka radova spomenutoga novoga plinovoda Beograd – Valjevo – Loznica. No, sve ovo je tek prvi korak u pripremama Srbije za projekt eksploatacije litija kanadske kompanije “Rio Tinto.” Sve to izuzetno košta. Kanađani su zahtjevni, a Srbi nestrpljivi i pohlepni za brzim bogaćenjem eskploatacijom golemih zaliha litija. Prema najnovijim podacima Srbija nema ni 1% svjetskih zaliha litija na svom teritoriju, ali srpska medijska promidžba godinama tvrdi posve suprotno i to je razlogom srpske skupe pustolovine eksploatacije zaliha litija na tlu zapadne Srbije nedaleko od rijeke Drine.

Predstavnici Narodne stranke s njihovim najužim stranačkim vodstvom u sastavu Vuk Jeremić, Vladimir Gajić, Miroslav Aleksić i Borislav Novaković zvali su tjednima osobno Aleksandra Vučića na TV duel u povodu teme gradnje plinovoda Beograd – Valjevo – Loznica i ekološki opasne, možda po ekosistem zapadne Srbije i kobne eksploatacije litija blizu lozničke rijeke Jadra, smještene tik do rijeke Drine. Umjesto razložnog odgovora i TV duela u povodu ove teme, Vučić je političke neistomišljenjake častio rafalom uvreda i pogrda i uzgred ih sve redom izazvao na fizičke razračune šakama, zaprijetivši im svima ponaosob kako će ih on teško isprebijati, jer neće da šute na njegov kriminal i stalne nesnosne laži i nesagledive pljačke Srbije. Kad su prozvani prihvatili Vučićev poziv na dvoboj, došli su sva četvorica Jeremić, gajić, Aleksić i Novaković ispred zgrade na vjerojatno posljednji civilizirani pokušaj razgovora silom argumenata, a ne argumentima sile. Ispred predsjedništva Srbije i na ulasku i prijemu u protokol predsjedništva zatražili objašnjenje što im Vučić medijski, javno i nekažnjeno prijeti batinama i izaziva ih redom na tučnjavu šakama, unutar zgrade ili vani. I dok je trajala kratkotrajna rasprava četvorice oporbenjaka sa ljudima što osiguravaju objekt predsjedništva Srbije, luđak Vučić se okružen petoricom “gorila”, pripadnika njegove skupine tjelesnih čuvara “Kobri” zaletio, silaskom sa unutarnjeg stubišta zgrade, kao furija na četvoricu političara, što su pokušali, valjda, posljednji puta ljudski porazgovarati s razularenim divljakom Vučićem.

Međutim, u desetominutnoj zaglušujućoj i neprestanoj dernjavi Aleksandra Vučića na sve okupljene oporbenjake u prostorijama predsjedništva Srbije, on je sipao uličarske psovke, uvrede, pogrde i prijetnje svim nazočnim. Huligan Vučić, odrastao na novobeogradskom asfaltu bloka 70, u nastupu ludila, po riječima očevidaca skandaloznog izgreda, počeo se znojiti, crveniti u licu, drhtati i dahtati iskolačenih očiju, tresući se kao prut od nervoze i histerije, a sve uz životinjske krike i urlike, koji su se prema snimljenoj zvučnoj obradi događaja portala Srbin info, tako nevjerojatno prodorni jasno čuli i kroz zatvorena i zaključana vrata zgrade predsjedništva Srbije na Andrićevu vijencu u središtu Beograda. Po tko zna koji puta neizlječivi paranoidni šizofrenik Vučić opetovano je potvrdio svoju neizlječivu psihijatrijsku dijagnozu F 20. Duševnog bolesnika Vučića nisu zanimali upiti odvjetnika Gajića o sustavnom i svakodnevnom kršenju zakona u Srbiji od strane Vučića i njegove klike, niti tvrdnje bivšega gradonačelnika Novog Sada Novakovića kako Vučićev brat Andrej s njegovim SNS mafijaškim klanom hara, žari i pali Novi Sadom pored voštane figure od fiktivnog SNS gradonačelnika Miloša Vučevića, niti upiti bivšega gradonačelnika Paraćina Aleksića o nesvrhovitosti projekta “Rio Tinto” radi iskopavanja zaliha litija u Srbiji, niti Jeremićevi upiti oko pronevjere 75 milijuna eura za gradnju bespotrebnog plinovoda od Beograda preko Valjeva pa do Loznice. Vučić je imao svoj uobičajeni i svakodnevni napad neobuzdanoga i nekontroliranoga ludila na granici potpunoga bezumlja, pomračenja uma i suženja svijesti.

Jedan od nazočnih i najteže verbalno napadnutih Vuk Jeremić nakon svega je kazao da je sreća što cijelom događaju kao peti član izaslanstva stranke, samo spletom okolnosti nije pribivao odvjetnik i član rukovodnog dijela stranke Borivoje Borović. On je kao karatist iz mladosti i nositelj crnoga pojasa, ujedno i instruktor katate borbi, a od borilačkih vještina odlično vlada i judom. Borović je srećom po Vučića danas bio na službenom putu, premda je nositelju crnog pojasa u karateu Vučić, također, prijetio batinama!? Koliko Vučić može biti neubrojiv i prijetiti čovjeku što vlada borilačkim vještinama karatea i juda, toliko može biti i veći sretnik nego što je luđak, što je Borović danas bio službeno odsutan, tako da je izaslanstvo Narodne stranke bilo bez petoga i najjačega člana izaslanstva na megdanu s Vučićem. Dojam je kako bi Vučića bez problema sredio i onaj drugi, danas pristuni odvjetnik Vladimir Gajić, kojem je Vučić isto medijski prijetio batinama, ali samo dok ga uživo nije ugledao u zgradi predsjedništva. Luđak Vučić galamom samo rastjeruje strah.

Ovaj Vučićev izgred podsjeća na mladalačke dane toga vječno nedozrelog huligana. Kad je potonji ratni zločina Slobodan Milošević ratne 1994. podmitio skupinu Šešeljevih radikala da napuste izvornu SRS i društvo Šešelja, Nikolića i Vučića, onda je sedmero otcijepljenih radikala napravilo i poseban zastupnički klub u Skupštini Srbije i glasovali su po naputku Miloševića za buduće priznanje granica Bosne i Hercegovine, kao i prije toga i Hrvatske i prijeratnim granicama. Dakako, ratni zločinac Milošević to je nevoljno učinio, pritisnut snagom argmenata sile političkog Zapada, a odmetnuti Šešeljevi radikali Jovan Glamočanin i Miljenko Dereta kao vođe frakcije pobunjenih radikala uz Miloševićeve novce za javno napuštanje radilalkse politike, u potaji su i dalje velesrbovali i sanjali kao i šešeljevci i vučićevci i dalje njihovu Veliku Srbiju, samo što su primili lovu i svoju radnju unovčili da postanu sami gazde jedne na papiru nove stranke, gdje će se oni kao čelnici barem formalno pitati. To je bio razlog budućeg brzog sukoba i uličnog boksačkog meča dvije radikalske struje u strogom centru Beograda 1994. godine. Aleksandar Vučić i njegov stranački kolega iz Skupštine, kao i s Pravnog fakulteta Stevo Dragišić imali su obojica po 24 godina, zajedno manje nego sam Jovan Glamočanin, vođa odmetnutih i Miloševićevom lovom podmazanih radikala, sad nepoćudnih i nadalje zagriženim fanaticima Šešelju, Nikoliću i Vučiću.

U znak osvete s posvetom, Vučić i Dragišić nasred ulice u središtu Beograda, a blizu središnje velike kamene zgrade glavne gradske pošte u Takovskoj ulici presreli su na pješačkom prijelazu narečenog novoradikalskog zastupnika otcijepljenih promiloševićevskih i politički provladajuće orijentiranih radikala Jovana Glamočanina. Vučić i Dragišić nakon kratke serije psovki i uvreda pokušali su fizički napasti Glamočanina. No, taj i dalje utrenirani, u to vrijeme pedesetogodišnji bivši boksač za tili čas ih je obojicu 24 – godišnjaka Vučića i Dragišića nokautirao nasred asfalta i na očigled svih brojnih prolaznika u najužoj zoni centra grada. Vučić je u njegovoj maniri razmažene mamine maze plakao i kukao nakon teških batina, jer ga je Glamočanin i dodatno jako izudarao i jako premlatio. Znajući za tu epizodu Vučićeva plakanja, kukanja i jaukanja od teških batina nasred ulice i pred masom okupljenog naroda usred centra Beograda, Vuk Jeremić je sad 2021. četvrt stoljeća nakon toga naglas rekao kako Vučić može biti sretan što je odvjetnik s crnim pojasom karatista Borivoje Borović danas bio na službenom putu, te je izaslanstvu narodnjaka u sučeljavanju s Vučićem falio najjači borac. Da je Borović danas bio u zgradi predsjedništva, kukavici Vučiću bi se netom vratile slike trauma od batina iz 1994. u sudaru s bivšim boksačem Glamočaninom. Borović bi Vučića sredio preodgojnim fizičkim mjerama kao nekad Glamočanin. Dug je srpski zid plača, dulji i od onog najduljeg Kineskoga zida, čak vidljivog i iz perspektive Mjeseca s agresivnim plačljivcem i opasnim verbalnim atentatorom zdravog razuma Aleksandrom Vučićem. Dok on i dalje jaše i mamuza polumrtvu ragu u laganom kasu ka doživotnoj vladavini, njegova zemlja Srbija s njim na čelu i dalje klone i u beskraj tone. Posustala Srbija s moralno posrnulim i beskarakternim Vučićem najviše liči na veliku dolinu Vučićevih krokodilskih suza.

Dragan Ilić iz Beograda za HOP

HOP