Perfidna igra sa e- Srbin: Na elektroničkom popisnom obrazcu ne može se izjasniti pripadnikom HPC

0
6579

inbound6277090196106725053

Arhiepiskop Aleksandar

Na elektroničkom popisnom obrazcu ne može se izjasniti pripadnikom HPC jer sustav automatski nudi popis vjerskih zajednica i ne može se upisati ni jednu koja nije na tom automatskom popisu. Na tom popisu nema HPC jer njezin upis dugotrajno obstruiraju Vlade RH kojima daljinski upravlja Republika Srbija. Zanimljivo je da se na tom automatskom popisu nalazi i kanonski nepostojeća tzv. „SPC u Hrvatskoj“ koja, kao ni HPC, nije upisana u Evidenciju vjerskih zajednica.

Tu se već jasno očituje diskrimnacijski obrazac temeljen na pripadnosti vjerskoj zajednici – popis nudi vjerske zajednice koje su upisane u evidenciju, a nudi i fantomsku „SPC u Hrvatskoj“ koja kanonski ne postoji i nije upisana u evidenciju.inbound1148788029772218992

Preporučamo pričekati terenske popisivače jer samo tiskani obrazac koji je objavljen na stranici DZS, daje mogućnost da se popisivani slobodno izjasne za bilo koju vjersku zajednicu koja je ili nije upisana u evidenciju vjerskih zajednica (na str. 9 pod brojem 21 nalazi se prazno polje).

Pukovnik Ratko Despot najviše je rangirani Hrvat pravoslavac u HV u Domovinskom ratu. Ratko Despot rođen je 1955. u mjestu Bulić pored Benkovca.

Prilikom pokušaja atentata na predsjednika Tuđmana u travnju 1990. u Benkovcu, Ratko Despot je javno grupi četnika u policijskim odorama izjavio: „Dobit ću svoju hrvatsku državu i svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu”. To njegovo čvrsto stajalište i hrabro ratovanje u obrani hrvatske domovine doveli su do toga da ga je RSK osudila na smrt (u odsutnosti) i objavila nagradu za njegovu glavu.

Na slici: Arhiepiskop Aleksandar (lijevo) i umirovljeni pukovnik HV Ratko Despot (desno), na komemoraciji u Panjanima 1. rujna 2021.

Ratko Despot ratni put započeo je u pričuvnom sastavu policije, u obrani sela Bulić, a zatim je sudjelovao u obrani sela Stankovci koje Srbi nikad nisu osvojili. Bio je u 134. brigadi, nakon toga na Južnom bojištu. Kasnije je bio u 113. brigadi u kojoj je vodio ročnike za vrijeme njihovog prvog uvođenja u napadno djelovanje. Sudjelovao je u obrani Zemunika prema Škabrnji skupa sa HOS-ovcima iz IX. bojne HOS-a i njihovim zapovjednikom Markom Skejom. Šest mjeseci proveo je na jugu u TG-3, u zapovjedništvu s generalom Jankom Bobetkom, sudjelovao je u operacijama Maslenica i Oluja… I tako ukupno 2300 dana u ratu u borbenom sektoru.

Uživao je takvo povjerenje da na sastancima sa predsjednikom Tuđmanom nije morao svoje osobno naoružanje ostaviti ispred prostorije. Bio je osumnjičeni svjedok u Haagu gdje je svojim svjedočenjem na sudu raskrinkao lažna svjedočenja Gojanovića i Petrića, koje su bile temelj optužbe protiv gen. Gotovine za ratni zločin.[1]

Po završetku rata 10 godina je bio zapovjednik vojarne u Šibeniku gdje i danas živi. Stekao je čin pukovnika HV. Ratko Despot je počastni građanin grada Ravno na Popovom polju u Hercegovini.

U rujnu 2019. godine prijetili su mu abolirani četnici da će ga ubiti samo zato što je spomenuo da je Hrvat pravoslavne vjere, rekavši mu: „Likvidirat ćemo tebe i tvoju državu”[2]. Bilo je to baš u trenutku kad je Milorad Pupovac govorio o ugroženom Srbinu Petku kojeg su napali nogometni navijači i zamalo ga nisu ozljedili. Prijetnju je Despot prijavio policiji, dobio policijsku zaštitu i pokrenut je sudski postupak. Suđenje je pokrenuto u veljači 2021. i još traje.[3]

U Šibeniku smo kod Baldakinu u centru grada 7. studenog 2020. u organizaciji Ratka Despota održali panihidu za duše hrvatskih pravoslavaca poginulih za Hrvatsku u Domovinskom ratu. Kad sam u predhodnom razgovoru njega upitao što misli o osnivanju udruge koja bi okupljala hrvatske pravoslavce koji su branili svoju hrvatsku domovinu, on je čvrsto izjavio: „Oduvijek sam smatrao da ja moram osnovati takvu udrugu jer sam najviše rangirani pravoslavac u Hrvatskoj vojsci”.

Dobio je Ratko Despot svoju Hrvatsku, a ona će biti bliža punoj nezavisnosti kad prizna svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je paradigma hrvatske samostalnosti.

Kao i uvijek on je odlučan: „Dom imam ali kuću nemam. Crkva je moja kuća gdje se mogu moliti a ja kuću nemam.”

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

HPC