Mr.sc A. Šebalj intervju sa Akademikom, prof. dr. sc. Krešimirom Pavelićem: ‘Danas još uvijek nema cjepiva za COV-19’

0
21942

 

mr.sc Arna Šebalj -znanstvene teme
mr.sc Arna Šebalj -znanstvene teme

EKSKLUZIVNO

VELIKI INTERVJU

Akademik, prof. dr. sc. Krešimir Pavelić

 

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, autor više od 300 znanstvenih radova u prestižnim svjetskim časopisima, član dvije prestižne svjetske akademije znanosti, i dvije domaće akademije. Stalno angažiran u European Science Foundation, Strasbourg, EMBO i EMBL u Heidelbergu te član panela nekoliko nacionalnih znanstvenih zaklada.

 

Poštovani profesore Pavelić, zahvaljujem Vam se što ste našli  vremena odgovoriti mi na pitanja u ovom suludom vremenu raznih događaja oko COV-19 ali i posljedica za koje konačno i saznajemo  – oko cjepiva i cijepljenja.

 

Arna Šebalj: Što je po Vašem mišljenju napravljeno pogrešno u javno-zdravstvenom prostoru u ovom projektu zvanom ‘pandemija Covid’?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Snažna agitacija, plašenje ljudi ogromnom smrtnošću na temelju dijelom lažnih podataka, neprimjerena dijagnostika, a vjerojatno sukladno svemu ovome i „naštimavanje rezultata“, neadekvatno prikazani i često neispravni podaci o smrtnosti, zadiranje u genom tzv. virusa konstruiranjem mRNA cjepiva, podcjenjivanje važnosti prirodnog imuniteta, zabrana obdukcija i istraživanja uzroka smrtnosti  itd. Teško je sve nabrojati čini se kako su se odluka za odlukom nizale poput domina u pogrešnom pravcu, a da je pri tome reakcija razuma izostala kako od struke tako i od društva. Tomu je moguće razlog strah koji je paralizirao mišljenje, osobito ono kritičko.

 

Arna Šebalj: U borbi protiv  tzv. pandemije nestalo je povezanosti struke. Favorizirali su se samo istomišljenici projekta pandemija COV-19.

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Brzopleta proglašavanja svih onih koji se opiru intelektualnom masiranju ili maltretiranju od strane središnjih medija, kao teoretičarima zavjere ili neznalicama pridonijelo je nestanku povezanosti koja je preduvjet zdravog funkcioniranja bilo kojeg segmenta društva, pa tako i struke, te fragmentaciji snage ljudskog društva u cjelini. Naime, snaga se društva ogleda u različitostima koje u njemu obitavaju i mudrosti da se te različitosti mogu aktivirati po potrebi, osobito u kriznim situacijama kada su potrebna različita ili nova rješenja.

Umjesto da smo glave stavili skupa, sučeljavali argumente i poslušali obje strane (a možda i više strana), provela se neviđena agitacija, ignorancija činjenica, cenzuriranje. Jednom riječju svjedoci smo pojavi „ispiranja mozgova“ uz snažnu propagandu neviđenih razmjera. Ljude se željelo uplašiti i to se u velikom dijelu populacije postiglo. Zanimljivo je da se dio intelektualaca priklonio takvom narativu što bi bilo zanimljivo zasebno elaborirati s nekim stručnjakom za takva pitanja. Kako je moguće da se ljudi koji cijeli život primjerice, predaju studentima na način da razvijaju kritično razmišljanje odjednom preobražavaju u ljude koji podržava jednoumlje. Ili pak, kako je moguće da netko tko se bavi primjerice, filozofijom koja je sama po sebi sveobuhvatna odjednom promovira samo neke segmente i pravce razmišljanja. Evo samo promišljam na glas.

 

Arna Šebalj: Nisu li prve informacije o bolesti koje smo dobivali početkom 2020 bile u neskladu s pravim stanjem stvari. Što je s neovisnim stručnjacima u tom periodu ali i kasnije?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Dogodila se koordinirana i do sada neviđena cenzura glavnih medija prema takvim stručnjacima, barem gledajući razdoblje poslije drugog svjetskog rata. Unatoč snažnoj negativnoj propagandi dobro educirani, nekorumpirani i neovisni znanstvenici prepoznali su najblaže rečeno neke neobičnosti i nelogičnosti u vezi s COV-19. Zdrav razum i kritičko mišljenje te je ljude dovelo do informacija i spoznaja koje se, kako se do sada utvrdilo, nisu slagale s glavnim narativom u medijima. Nažalost sada itekako stvari dolaze na naplatu. Svjedočimo slomu ekonomije, te kako se čini u sve većoj mjeri tihim, klizećim ukidanjem parlamentarnih demokracija koje nalikuju na državni udar. Ne svjediočimo samo urušavanju organizacije društvenih sustava već se paralelno može pratiti vrlo jasan trend porasta teških psihičkih trauma, sloma bolesničkog sustava, segregaciji ljudi viđena u doba najcrnjih totalitarnih režima, a sve pod krinkom spašavanja čovječanstva od tzv. smrtonosne bolesti. Čak i da je tomu tako, nema opravdanja za mjere koje se donose a koje djeluju kako sam naveo na de facto raspad ljudskog društva.

 

Arna Šebalj: Koliko su takve mjere koje spominjete, poput primjerice lockdowna, zatvaranje škola, vrtića, zabranjivanje okupljanja, doprinijele suzbijanju pandemije? Da li se pretjeralo sa mjerama i da li se pandemija time zaustavila?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Moje je mišljenje da se apsolutno pretjeralo s mjerama, sada kada gledam s odmakom možda i namjerno. Ozbiljne studije i praćenje stanja na terenu (primjerice usporedbom regija sa strogim mjerama u odnosu na one koje ih nisu imale) ukazivale su da lockdown nema učinka no to se uporno ignoriralo, a mjere su se samo pooštravale. Vlade koje su se ozbiljno htjele pozabaviti s mjerama, mogle su napraviti samo jedan jednostavan eksperiment: uzeti u razmatranje dva manja grada, u jednom provesti sve mjere koje spominjete, a u drugom pustiti normalan život i nakon stanovitog vremena analizirati situaciju. Silni su se resursi trošili na ‘mjere’, a da pri tome nije uloženo u kontrolne procese koji bi dali jednoznačne i jasne odgovore o njihovoj učinkovitosti iako je to bilo relativno lako sprovesti. Sada stoga imamo situaciju u kojoj ne samo da nije došlo do zaustavljanja stanja pandemije ili ukidanja mjera već se nalazimo u situaciji rastućih ograničenja koja nemaju objektivno utemeljenje. Zaista se nadam kako će ljudi početi racionalno razmišljati i istraživati informacije iz različitih izvora kako bi mogli evaluirati na kvalitetniji način događaje oko sebe, a time i smanjiti razinu straha koja zasigurno nije korisna kada govorimo o objektivnom mišljenju i donošenju odluka.

 

Arna Šebalj: Što o svemu ovome, osobito o mjerama koje spominjete misle poznati svjetski epidemiolozi čiji se glas nije do sada čuo?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Čuveni epidemiolozi sa Harvarda, Stanforda i Oxforda upozoravaju: mjere protiv COV-a 19 protiv su temeljnih načela javnog zdravstva. U dokumentu nazvanom Deklaracija iz Great Barringtona  ističu kako trenutačne politike zaključavanja proizvode razorne učinke na kratkoročno i dugoročno javno zdravlje. Rezultati (nabrojimo ih samo nekoliko) uključuju niže stope cijepljenja u dječjoj dobi, pogoršanje ishoda kardiovaskularnih bolesti, manje preventivnih pregleda za rak i pogoršanje mentalnog zdravlja – što dovodi do prekomjerne smrtnosti u godinama koje dolaze, a radni ljudi i mlađi članovi društva snose najveći teret. Onemogućivanje redovitoga školovanja velika je nepravda. Kao epidemiolozi zaraznih bolesti i znanstvenici u području javnog zdravstva ozbiljno su zabrinuti zbog štetnih utjecaja na fizičko i mentalno zdravlje prevladavajućih politika koje se tiču bolesti COV-19 te preporučuju pristup koji nazivaju – ciljana zaštita.

Neki epidemiolozi također upozoravaju na mogućnost prirodne selekcije opasnijih sojeva koronavirusa masovnim postupcima tzv. cijepljenja s obzirom da ti preparati induciraju stvaranje određene vrste antitijela koju onda novi sojevi virusa zaobilaze.

 

Arna Šebalj: Što mislite o Covid-potvrdama?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Već sam u više navrata rekao – besmislene su s medicinskog stajališta, bez biološke su opravdanosti i svrha im nije sprečavanje širenja zaraze. Treba ih stoga odmah ukinuti. Možda tzv. cijepljeni nisu svjesni činjenice kako su upravo oni ugroženi ovom mjerom. Ta se činjenica naime, u medijima potpuno zaobilazi što ugrožava i zdravlje tzv. cijepljenih. Cijepljene osobe naime i te kako mogu biti zaražene, tj. prenositi virus SARS-Cov-2 te imati i blaže i teže simptome bolesti jednako kao i necijepljene osobe. To je već i znanstveno potvrđeno. Stoga, ni cijepljenje niti COV-potvrda nisu jamstvom niti dokazom da osoba nije prenositelj virusa SARS-Cov-2. COV-potvrde ne  samo da nemaju nikakvu ulogu u sprječavanju širenja bolesti, već dokazano imaju negativan učinak u borbi protiv širenja bolesti, jer omogućavaju nesmetano širenje bolesti posredstvom cijepljenih osoba. Na to ukazuje i eksplozivan rast oboljelih u zemljama koje imaju najvišu stopu cijepljenosti, gdje su u najvećoj mjeri hospitalizirane osobe cijepljene jednom ili više doza cjepiva.

Stoga je legitimno pitanje čemu taj dokument služi i zašto se nameće teškim represivnim sredstvima građanstvu. Vjerujem da uz malo logike odgovor zaista postaje kristalno jasan.

 

Arna Šebalj: Možemo li sa sigurnošću koristiti PCR testove za testiranje potencijalno zaraženih osoba?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Neki znanstvenici vjeruju da je COV-19 samo vrsta gripe uzrokovana koronavirusom dakako, ali preimenovana u novu bolest jer CDC, FDA i nekoliko nacionalnih vlada još uvijek ne pokazuju zlatni standard izolata novog koronavirusa koji zadržava mogućnost infekcije domaćina uzrokujući iste simptome i imajući iste karakteristike ponovnom izolacijom. Stoga nije dokazano da postoji u empirijskoj znanosti. Britanski znanstvenici objavili su nedavno ono što smo već duže vremena znali da je PCR testiranje COV-19 samo za sebe beskorisno i svojevrsna prijevara na kojoj određeni laboratoriji zarađuju. U Velikoj Britaniji sada postoji otpor prema masovnom testiranju stanovništva pomoću RT-PCR testova koji su nadasve skupi. Ali ne samo to: oni su i više-manje potpuno beskorisni za utvrđivanje nečije zaraznosti. Masovno testiranje ljudi koji koriste RT-PCR testove već je neko vrijeme pod oštrim kritikama. Između ostalog i zato što stvara tzv. “testnu pandemiju”. Pretražuju se samo fragmenti RNA koji također mogu potjecati iz neaktivnih fragmenata virusa. Program masovnog testiranja PCR-a postao je prema izvorima iz Velike Britanije svojevrsna  mašina za zaradu  privatnih laboratorija. Uz prosječno 400.000 testova dnevno, to je impresivan iznos te dodatna pojašnjenja vjerujem ovdje nisu ni potrebna.

Nadalje, tek su ove godine njemački istraživači demontirali PCR test u svrhe za koje se koristio zadnjih godina. Na primjer, otkrili ste da većina onih koji su pozitivni na testu za COV-19 nisu uopće zarazni. U Njemačkoj i Austriji, pa čak i u Hrvatskoj , vlasti ne mare za te činjenice. Pitanje je zašto. Asimptomatske osobe ne bi trebale biti testirane PCR-om a CDC nedavno priznaje da širenje COV bolesti nije još dokazano za asimptomatske slučajeve. S obzirom na viruse i vrstu bolesti s kojom se povezuje, test koji se koristi kao pomoć u dijagnostičke svrhe trebao bi svakako diferencijalno razlikovati ovaj virus od ostalih uzročnika gripe i najčešćih sezonskih respiratornih bolesti. U protivnome je čitava priča oko pandemije na klimavim nogama.

 

Arna Šebalj: Što možete kazati o stavu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) tijekom pandemije?

 

Prof. dr.sc. Krešimir Pavelić:

SZO kao vrhovni zdravstveni autoritet mora imati nedvosmislene, jasne stavove temeljene na znanstvenim dokazima, Nažalost SZO je u ovoj krizi vrludao, zauzimao često suprotne stavove, to su čak pratili i mediji. Možda će sadašnja izjava predsjednika WHO najbolje ilustrirati nedavno poziciju WHO. Citiram: Glavni direktor SZO-a potvrđuje da su putovnice za cjepivo diskriminirajuće, djeci se ne bi trebalo davati cjepivo protiv COVID-19, a vakcine su beskorisne u sprječavanju infekcije i širenju COV-19. Odmah nakon ove izjave čitam u medijima kako WHO poziva na diskusiju o obveznoj vakcinaciji protiv COV-19. Pitanje je čime kada za sada nema vakcina za COV-19, tj ovi preparati koji se sada koriste u te svrhe nedvojbeno nisu učinkoviti.

SZO upozorila je da bi do proljeća moglo biti pola milijuna smrtnih slučajeva povezanih s Covidom. Što znači da je Covid sada manja prijetnja  od staromodnih virusa gripe. Vlastiti podaci WHO-a pokazuju da do 650.000 ljudi može umrijeti od gripe u jednoj sezoni. Dakle, budući da brojka SZO-a od pola milijuna uključuje smrtne slučajeve povezane s covidom, i vjerojatno uključuje djelić svih onih ljudi koji umiru na listama čekanja, onda doista možemo zaboraviti na covid i nastaviti sa svojim životima. Je li ovo stoga prijevara koja se nastavlja? Mislim da svatko za sebe treba ozbiljno odgovoriti na ovo pitanje. Ova situacija naime pokazuje mnoge elemente politički motivirane krize – ne medicinske.

 

Otkud skepticizam mnogih ljudi u vezi postojanja bolesti COVID 19?

S obzirom na istupe različitih znanstvenika i različitih teza, Svjetske zdravstvene organizacije i nepovjerenja jednog dijela građana u  mjere došlo je do konfuzije a potom i skepticizma naspram predočenih znanstvenih činjenica . Mislim da je sve ovo što se događalo s COV-dom: jednostrano izvještavanje, cenzure, politički pritisci, mjere protiv COV-da od kojih neke graniče sa zdravim razumom, dovelo do toga da se ljudi koji znaju zbrojiti 2 i 2 pitaju s pravom o čemu se ovdje radi. Ono što je najgore je polarizacija ljudi i diskriminacija jedne kategorije. Potpuno je logično da u takvom okruženju ljudi više ne vjeruju u informacije koje im se plasiraju preko medija. Ponekad se ne vjeruje stoga niti istinitim informacijama. Smatram međutim kako bi svatko pojedinačno trebao pokušati nadići ovo razočaranje u javne medije  i pristrani dio znanstvene i stručne zajednice te prema vlastitom integritetu prepoznati one izvore informacija koje nude široki spektar podataka na temelju kojih je potom moguće kritički promisliti i donijeti osobni stav.

Nije na odmet spomenuti u kontekstu informacija, kako je na temelju Zakona o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja, grupa znanstvenika zatražila od američke vlade objavu podataka koji se tiču izdavanja dozvole za Pfizerovo cjepivo. FDA traži zabranu objave podataka u narednih 55 godina! Čeka se odluka državnog suda u Texasu. No jasno je kako se ne radi o nimalo benignom niti uobičajenoj situaciji. Već je ta informacija sama po sebi dobra baza za promišljanje o stavovima koje pojedinačno trebamo zauzeti.

 

Arna Šebalj: Trebamo li se cijepiti protiv bolesti COV-19? Koji preparat pri tome valja eventualno odabrati?

Danas još uvijek nema cjepiva za COV-19. Iako se nikako o tome ne može govoriti na glavnim medijima, to je na žalost hladna istina. Za koronaviruse nije ni prije bilo efikasnih cjepiva. Postoje u ovom trenutku preparati na bazi genskih konstrukta (ovo nije naime genski lijek jer pojam lijek podrazumijeva liječenje što u ovom slučaju izostaje). Genski konstrukti koji se koriste kao cjepiva protiv COV-19 sadrže mRNA ili adenovirusni vektor (dakle genetsku poruku) za sada već dokazano štetni protein spike ili šiljak koji bi onda prema podacima koje se plasiraju u javnost, trebao izazvati imunološku reakciju tako da se potiče stvaranje antitijela na taj protein. Napominjem kako postojanje antitijela ne znači nužno imunitet na određeni agens. Tehnologija kojom se ovaj proces postiže radi na način da ne izazove imunološku reakciju kao klasična cijepova jer ulazi neprimjetno u stanice koje na neki način biološkom ‘prijevarom’ sada proizvode strani protein kojeg naše tijelo prepoznaje kao nešto strano stvorenu u vlastitoj stanici. Zaboravlja se stoga kako ubrizgavanjem ovog tzv. cjepiva ubacujemo potencijalno u sve organe kod za štetni protein i induciramo produkciju specifičnih protutijela (doduše kratkotrajno) koja mogu u tijelu izazvati sasvim različite biološke odgovore. Iz recentnih znanstvenih radova znamo kako one potiskuju prirodnu imunost koja je upravo esencijalna u obrani tijela od koronavirusa!

Za sada čvrsto stojim na stanovištu da se cijepiti s ovakvim proizvodom stoga ne treba. Cijepljeni ljudi su po mom mišljenju na neki način prevareni jer cjepivo ne sprečava bolest niti širenje bolesti, a vidimo da ne sprečava ni smrt. Možda krahom postojećih „cjepiva“ dođu i neka druga koja će imati učinak. Ovog časa mi je to teško prognozirati no ponavljam vakcine protiv koronavirusa zaista su još uvijek pravi izazov i mislim da nisu realne u ovom trenutku. Osobno sam stoga zagovornik terapije i profilakse kada se govori o COV-19. Ponajprije zagovaram jačanje imuniteta i time svojevrsnu prevenciju od ove ali i ostalih zaraznih bolesti.

 

Zbog čega se kako se sada čini, gubi i općenito povjerenje u druga, postojeća cjepiva?

 

Na to sam pitanje djelomično odgovorio. Citirat ću nedavni članak iz Večernjeg lista, novina koje su inače do sada snažno zagovarale cijepljenje stoga što mi se tekst doista čini ilustrativan. „Kao da su nas cijepili od stvarnosti, a ne od bolesti. I to u nekoliko doza. Tako su nam prvo rekli kako ćemo cijepljenjem biti apsolutno sigurni i moći ćemo se vratiti normalnom životu. Potom smo, kada smo dobili prve slučajeve zaraze cijepljenih, slušali kako se svejedno treba cijepiti kako ne bismo završili u bolnici. Pa kad su ljudi završili u bolnici, rekli su nam kako se ipak treba cijepiti kako ne bismo završili na respiratoru. Kada su ljudi ipak završavali na respiratoru, rečeno nam je kako nas cijepljenje štiti od umiranja. A kada su počeli umirati – e, onda su za to krivi necijepljeni, a ne dogmatika u znanosti koja nešto tvrdi a priori, dok njena istina ima rok trajanja od par mjeseci, koliko i djelotvornost cjepiva. Uvijek je oportunije ići linijom manjeg otpora i pronalaziti izgovore, nego ići težim putem u traganju za odgovorima.“
Citirat ću i netom objavljeni pravni dokument Ordo Iuris, Instituta za pravnu kulturu iz Hrvatske. „Sadašnja cjepiva još u testnoj fazi i da njihovi mogući štetni učinci nisu dovoljno sagledani pa se nametanje takvih cjepiva kao obveznih, može smatrati oblikom prisilnog podvrgavanja građana liječničkim ili znanstvenim pokusima, što je izričito zabranjeno u članku 23. Ustava.“

U ustavnoj odredbi Vlada je upravo danas u proceduru rasprave i izglasavanja najavila reviziju postojećeg Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u kojem se navodi niz odluka i mjera kojima se ograničavaju ljudska prava, a bez bilo kakve ozbiljne zakonske osnove. Prema javno dostupnim podacima naime, širenje zaraze nije uopće u korelaciji s cijepljenjem jer se pokazuje da tzv. cijepljene osobe također prenose zarazu, obolijevaju i umiru. Nema ni ozbiljne evaluacije posljedica tzv. cijepljenja na razvoj drugih bolesti ili opće smrtnosti populacije.

Statistike i podaci pokazuju da kod mlađe i zdrave populacije zaraženost virusom ima neznatne zdravstvene posljedice dok s druge strane upravo cijepljenje postojećim i još nedovoljno testiranim cjepivima nosi sa sobom za sada još nesagledive i neprovjerene zdravstvene rizike i posljedice. Prema tome nametanje obveznog i općeg cijepljenja preparatima koji to nisu de facto, ne samo da nije razmjerno naravi pogibelji nego nasuprot tome upravo ovo tzv. cijepljenje predstavlja za navedenu kategoriju građana veću pogibelj od same zaraze. Problem je također u poticanju evolucije mutiranih sojeva virusa koji zaobilaze antitijela stvorena tzv. cjepivom. Što ćemo učiniti u slučaju razvoja zaista opasnog mutiranog oblika virusa? Kao da nema ni minimalne odgovornosti prema općem zdravlju populacije i našoj budućnosti. Banaliziranje ozbiljnih problema od strane politike zaista je nevjerojatno u kontekstu do sada objavljenih znanstvenih podataka ali i stava velikog dijela građana, te se postavlja pitanje jesu li svi ti ljudi zaista svjesni posljedica svojih odluka i djelovanja s obzirom da će se kad-tad te odluke svakako lomiti i na njima samima i njihovim obiteljima. Moguće s kraćom odgodom no društvo je svojevrsno ‘tkivo’ koje ne može opstati u takvim uvjetima, a mi pojedinci dio smo tog tkiva.

 

Arna Šebalj: Negativni efekti cjepiva općenito. Zašto se ljude proziva antivakserima. Da li su nuspojave povezane s cjepivima i u povijesti?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Sigurno da su povezane s time moguće i zbog negativnih efekata na prirodni imunitet. To je na neki način tabu tema koja se dobro skrivala iako se istrage o tome vode i u američkom senatu što mediji uopće ne prate a stručna zajednica o tome malo ili ništa ne zna. Roditelji čija su djeca imala problema nakon cijepljenja postali su s pravom oprezni ili čak protivnici postojeće vakcinacije. Olako ih se etiketiralo kao antivaksere, teoretičare zavjere, ravnozemljaše. Istina je puno jednostavnija. Amerikanci su takve osobe nazvali suptilno vaccine hesitants što znači ljude koji su oprezni i neodlučni zbog straha od posljedica što je potpuno legitimno.

Zašto se međutim ljude koji ne žele da se na njima eksperimentira zove antivakserima trebalo bi pitati glavne medije jer je to termin koji sam po sebi ne znači apsolutno ništa, osobito u medicini.

 

Arna Šebalj: Imate li nove podatke o mogućoj štetnosti COV-19 cjepiva?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Podaci o negativnim učincima cjepiva uznemirujući su i može ih se naći na službenim stranicama pojedinih agencija pa tako i službenih sustava za tzv. farmakovigilanciju (primjerice VAERS u SAD i EUDRAVigilance u EU). Nedavno su oformljene i baze podataka koje vode građani koji su oštećeni ovim proizvodima s obzirom da je službeni postupak prijava nuspojava ili smrti često dugotrajan i kompliciran i mnogi ga liječnici jednostavno izbjegavaju. U ovom ću se međutim komentaru ograničiti samo na službene podatke. Imam cjelovite podatke zaključno s datumom 5.11. 2021. iz SAD. Zabilježeno je 875.613 negativnih pojava nakon cijepljenja, 18.461 smrtni slučaj (ti brojevi dramatično rastu iz tjedna u tjedan). Od navedenog broja nuspojava čak njih 135.400 je vrlo ozbiljne naravi. Treba naglasiti da je izvještaj VERSA tek vrh sante leda (spominje se da je to tek 1% od stvarnih, neprijavljenih podataka). Ovim podacima treba pribrojati tzv. vanjske izvještaje samih proizvođača preparata za tzv. cijepljenje tj. one podatke koji dolaze izvan SAD ali ih se po zakonu mora također prijaviti. Prema tome, navedenim brojevima treba još pribrojati 643.957 nuspojava (od čega je 53.780 teških) te 8.456 smrtna slučaja.

Na području Europske unije, UK-a i SAD-a broj službeno priznatih smrtnih slučajeva povezanih s COV-19 cjepivima prelazi broj od 49.000 te je na tom do sada zabilježeno gotovo 5.000.000 štetnih posljedica od COV-19 cjepiva, od čega gotovo polovica s teškim posljedicama. Pritom treba imati na umu da se prema dostupnoj znanstvenoj literaturi i statističkim podacima procjenjuje da se u navedene sustave za praćenje neželjenih reakcija na lijekove prijavljuje maksimalno 10% svih realnih slučajeva. Nedavni znanstveni radovi patologa ukazuju na ozbiljna oštećenja organa koja su utvrđena u umrlih osoba a koje su primile tzv. cjepivo protiv COV-19.

 

Arna Šebalj: Možete li nam objasniti razlike i sličnosti vakcina koje su sada na tržištu za COV-19?

 

Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić:

Tzv. vakcine protiv COV-19 koje se pokušavaju razviti trenutno možemo podijeliti u slijedećih 5 skupina: One koje sadrže DNA/RNA sekvence, virusne vektore, inaktivirane, oslabljene žive viruse i proteinske podjedinice. DNK i RNA cjepiva koriste fragmente genetskog materijala napravljenog u laboratoriju. Ovi fragmenti kodiraju za dio virusa (kao što je njegov šiljasti protein). Osvrnut ću se samo na one koje se najviše koriste kao eksperimentalne vakcine, DNA/RNA i adenovirusne vakcine.

Nakon što se tzv. cjepivo ubrizga, vaše tijelo koristi upute u DNK/RNA kako bi napravilo kopije ovog virusnog dijela (ili antigena). Tijelo ih kada se proteini proizvedu u stanici, prepoznaje kao strane i pokreće određeni imunološki odgovor. Kakav, to tek sada opisuje polako znanstvena literatura s obzirom da je ovo zaista jedan veliki eksperiment. Čini se da kod većine ljudi koji su primili te preparate dolazi do proizvodnje određene vrste antitijela na spike ali kako navodi recentna literatura uz pad određenih elemenata prirodnog imuniteta. Problemi s ovim vakcinama su  da ne postoje odobrena DNA/RNA cjepiva za medicinsku uporabu kod ljudi, pa otuda njihov alternativni naziv: cjepiva sljedeće generacije. Moguće je da će se ovi preparati suočiti sa značajnim regulatornim preprekama prije nego što budu u cijelosti odobreni za upotrebu. Budući da dopuštaju stvaranje samo fragmenta virusa, mogu potaknuti samo slab zaštitni imunološki odgovor na neki specifičan soj virusa, a svakako ne na mutirane oblike, i to samo putem antitijela. Postoji vjerojatnost da se ova cjepiva mogu integrirati u genom, a zadnje studije pokazuju da taj šiljak protein ulazi u jezgru gdje remeti popravak našeg genoma i slabi mehanizme važne za imunološki odgovor što je jako negativna opservacija i može imati ozbiljne implikacije za zdravlje ljudi osobito u kontekstu razvoja tumorskih oboljenja. Ponavljam, vakcine na koronaviruse nisu do sada razvijene jer je s njima bilo mnogo problema u pretkliničkim fazama razvoja, a osobito vezano uz učinkovitost.

Vektorska cjepiva bazirana na virusima također se koriste za isporuku koda za virusni antigen u tijelo. Sposobnost virusnog vektora da inficira stanice, inducira produkciju veće količine antigena i zauzvrat potakne imunološki odgovor čini ova cjepiva jednom od mogućih rješenja. Problemi su međutim i ovdje i te kako mogući, ljudi mogu imati postojeće razine imunološke zaštite od vektora virusa, što značajno smanjuje učinkovitost cjepiva. Drugim riječima, tijelo podiže imunološki odgovor na vektor, a ne na antigen. Mala proizvodnja nekih cjepiva s vektorskim virusom znači da su manje isplativa. Opet ostaje pitanje koristi u takvom slučaju u odnosu na štetne posljedice po zdravlje zbog proizvodnje štetnog proteina spike (šiljak). Jedan od istaknutih primjera takvog vektorskog cjepiva je ono sa Sveučilišta Oxford/AstraZeneca AZD1222 (ranije poznato kao ChAdOx1). Ovo cjepivo temelji se na modificiranom adenovirusu čimpanze. Dva cjepiva protiv COV-19 temeljena na adenovirusu odobrena su za ranu ili ograničenu primjenu na međunarodnoj razini. Razvili su ih Kineska akademija vojno-medicinskih znanosti s CanSino Biologics i Gamaleya Research Institute, dio ruskog ministarstva zdravlja.

Ipak zaključno moram navesti da je većina do sada uspješno preboljela ovu bolest te stekla zaista najvredniju zaštitu tj. prirodni imunitet koji je širokog spektra. Osoba bi u svakom slučaju sama trebala odlučiti želi li primiti ili ne eksperimentalno ali i bilo koje drugo cjepivo. O ovome se zaista ne bi ni trebalo raspravljati!

 

HOP