Prof. dr. sc. S. Kutleša: Scijentisti i novi eugeničari – eksperimentalni zlikovci današnjice

0
10616

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša

 20211211_025629

Hipokritski političari-mafijaši postali su  uzor, a hipokratski čestiti ljudi prezir

Najmasovniji eksperiment nad ljudima u povijesti čovječanstva provodi se upravo sada nad svima nama, a da najveći broj ljudi toga uopće nije svjestan.  Kako se to i zašto moglo čovječanstvu dogoditi zahtijeva posebnu analizu. Nakon što je na tisuće i tisuće primjera odkriveno, bilo putem izkustava ili znanstvenih radova „nepodobnih“ znanstvenika od kojih su neki „iznenada“ i umrli (točnije bi bilo reći da su ih umrli), u posljednje vrijeme se u nekim državama javlja silan odpor suludim mjerama pLandemije, čak od onih, ili pretežito od onih, koji su cijepljeni (Canada, Novi Zeland, Danska i dr.). To su prosvjedi protiv vlada pojedinih država. Poznato je da su vlade oko 200 države svijeta postale podružnice i plaćenice te ucijenjene poslušnice svjetske naddržave, novog svjetskog poredka. Neki predsjednici vlada su već godinama trenirani u Svjetskom ekonomskom forumu za buduće akcije. Imena su već javna. Meanstream mediji po naredbi sve to prešućuju. Bez obzira na neviđenu cenzuru ljudi polako, ali sigurno dolaze k svijesti. Shvaćaju da se sve preokrenulo u perverziju, tj. u naopakost, izokrenutost, izopačenost: istina je postala laž, laž istina, razum ne-razum, logično ne-logično, dobro zlo, zlo dobro, sloboda nesloboda i robstvo, zdravlje bolest, a bolest „novonormalno zdravlje“ i mnoštvo drugih stvari.

FB_IMG_1593981564172

Inverznu, točnije perverznu logiku odmah nalazimo na primjeru zdravstva i medicinske tobože znanosti. Gledano statistički, korona je po stupnju opasnosti uzporediva s gripom (manje je od nje opasna) oko koje nikada nitko nije alarmirao čitav sustav da bi se doslovno paralizirao cijeli svijet. To je znano svima i za to ne treba velika, dapače nikakva, medicinska izobrazba. Samim time što to nije niti jedina, niti najopasnija bolest, smije se, dapače, mora se sumnjati u to da se iza toga krije nešto ekstremno opako, nejasno i zločesto.

Toj i takvoj medicinskoj znanosti nije cilj zdravlje ni liječenje nego cijepljenje. Netko bi pomislio da je cijepljenje upravo u službi zdravlja. Moglo bi biti, ali nije nužno. Izkustvo s cijepljenjem u protekloj godini dana pokazuje da cijepljenje sa zdravljem nema gotovo nikakve veze. Sasvim suprotno. Cjepiva protiv COVID-19 imaju barem dvostruku ulogu (važna napomena je da se to ne smije nazivati cjepivom nego genskom infekcijom; sustavna uporaba izraza „cjepivo“je još jedna lingvistička podvala novog scjetskog poredka). Jedna je da se cijepljeni covid infekcijom još više razbole, što se empirijski i događa. Da to nije tako onda bi svaki zdravi i normalan razum te dobronamjerna savjest odustali od cijepljenja kada je već sada više nego jasno da su cijepljeni podložniji zarazama COVID-19, ali i drugim bolestima nego necijepljeni. Osim toga cijepljeni bolest prenose na necijepljene više nego obrnuto što znači da su opasniji za širenje bolesti nego necijepljeni. Pritom su još i povlašteni jer mogu dobiti covid propusnicu i putovnicu i „slobodno“ se kretati kamo žele. Nije uopće važno što su postali širitelji bolesti, važno je da imaju covid propusnicu. Sve to se opravdava pozivanjem na tzv. medicinsku znanost (sic!). Medicinska „logika“ doživjela je vrhunac perverzije: zdravi su bolesni, a bolesnici su zdravi. Do koje se mjere srozala tzv. medicinska struka (točnije zloporaba te po sebi plemenite ljudske djelatnosti) pokazuje i to da su savjest društva postali kamiondžjije koji imaju neuzporedivo više čovječnosti i časti od tzv. medicinske „elite“. Oni vide što je na stvari, a medicinski ubojice ne vide. Nadamo se da će mnogi „progledati“ na suđenjima. Nalogodavci sve to znaju ali svejedno uztraju na cijepljenju. Nakon dovoljnog broja cijepljenih u čovječanstvu (70%, 80%, 90% ?) priznat će se da je i cijepljenje bilo pogrešno kao što su priznali da su i PCR testovi krivotvorine. Šteta je nepovratno učinjena, ogromni profit je ostvaren i koga išta dalje zanima. Sve to pokazuje i dokazuje da je jedan od ciljeva cijepljenja smanjenje svjetske populacije što nije nikakva tajna.

FB_IMG_1606378391678

Druga uloga cijepljena je kontrola  pučanstva.  Da tzv. covid cjepivo služi protiv bolesti onda bi ga se isti tren moralo ukinuli zbog posljedica koje su štetnije nego od svih poznatih cjepiva u zadnjih 30 godina. Ako se cijepljenje ipak ne ukida, onda to samo znači da ono ne služi protiv sprečavanja bolesti nego da bi služilo kao podloga za dobivanje tzv. covid propusnica, a to znači cijepljenje služi općoj kontrolom čovječanstva.

Bez obzira na prosvjede i tužbe ludilo ne jenjava. U nekim se slučajevima događa slabo popuštanje i povlačenje (traženje novih mišjih rupa) jer nikad se ne zna kako stvari mogu krenuti. Valja pripremiti odstupnicu. To se već primjećuje kod medija. Kada se o mogućim rezultatima pLandemije govorilo prije nekoliko mjeseci ili čak tjedana onda su svi režimski mediji jednoglasno etiketirali, omalovažavali, prozivali, sotonizirali sve ljude koji su se usudili drugačije i pomisliti od propisanog recepta mišljenja. To još uvijek rade, ali ne toliko agresivno.  Do sljedeće prigode. Ako je istina, prema novijim informacijama i “veliki filantrop”  koji je ogroman dio svog kapitala upotrijebio za izkorijenjenje čovječanstva, Bill Gates, sada se „povlači“ i priznaje pogrešku cijepljenja i zatvaranja.

FB_IMG_1583411575714

Scijentistička dogma i eksperiment

Kako se moglo dogoditi da se znanost zlorabi u nedostojne i nedopustive ciljeve? Tako što se već desetljećima, pa i stoljećima radi na tome da se znanost proglasi božanstvom. Tako je nastao scijentizam, tj. vjerovanje da je znanost jedini, a ako ne jedini, onda najbolji način dolaženja do istine. Scijentista ima i među vjernicima. Oni vjeruju, da Bog doduše postoji, ali je on ispod znanosti, što drugim riječima znači da znanost određuje Boga, a ne Bog znanost. Scijentizam općenito, a medicinski posebno, je dakle vjera, religija, točnije lažna religija ili pseudoreligija. Medicinski scijentizam kod kršćana u medicinskoj struci izkazuje se tako da se više vjeruje u cjepivo nego u Isusa Krista. Pristaše medicinskog scijentizma nisu samo ljudi iz medicinske struke nego i veliki dio vjerskih poglavara, kako u općoj Crkvi tako i u nacionalnim crkvama. Scijentizam je za njih glavni kriterij istine. Vjera u znanost najveće je poniženje za samu znanost jer znanost ne traži da se u nju vjeruje nego baš suprotno da se u nju ne vjeruje i da se sve provjerava. U znanosti je važna pro-vjera, a ne vjera. Znanost napreduje jedino tako da se stare spoznaje zamjenjuju novima. No, scijentisti su dogmatici. Oni nisu ni sposobni doći do novih spoznaja jer su vjernici u znanstvene dogme. A znanost, ako je prava, ne smije imati dogme niti biti dogmatska.

Medicina je danas, nažalost, izrazito dogmatska disciplina sudeći po velikom broju medicinskih „dogmatika“ te premalom broju onih koji se usude javno reći da misle drugačije. Kakvi su to znanstvenici koji ne dopuštaju borbu protiv svake dogme pa zvala se ona čak cijepljenje i cjepivo? Ali u medicini je to dogma u koju se ne smije dirati; ne smije se o njoj ni drugačije misliti nego kao o dogmi, a još manje javno reći da bi ju se dovelo u pitanje. U dogmu se mora vjerovati. Najbolji dokaz za medicinski scijentizam je „vjera“ u COVID i u cijepljenje točnije „opijum“ (pseudoreligija) za medicinare.

Eksperiment u znanosti služi da se osigurati tzv. objektivno znanje o svijetu pa su empiristi i scijentisti mislili da se ništa ne može znati što nije iskustveno, a onda i eksperimentalno provjerljivo. Znanost, i to eksperimentalna, je za njih jedini pravi način znanja. Eksperimentom se u znanosti teza potvrđuje ili opovrgava. Tek nakon provedenog eksperimenta donosi se zaključak temeljen na eksperimentu. Metodološko pitanje medicinskim scijentistima: Koji je zaključak o pouzdanosti cjepiva u slučaju cijepljenja protiv COVID-19: jesu li cjepiva pouzdana ili nisu? Sudeći po praksi zaključak je medicinskih scijentista već donesen i to prije nego je eksperiment završio. Možda i prije nego je i započeo? Kakvi su to znanstvenici koji ne znaju ni metodologiju znanstvenoga rada: donose konačne zaključke prije završenog eksperimenta? O takvima je dobro rekao Ivan Illich: „U hram znanosti ušli su trgovci. Zaustavite znanost, spašavajte čovjeka.“ Prof. Ioanidis sa sveučilišta Stanford u SAD je izjavio da je u medicinskim znanostima oko 50% tzv. znanstvenih radova smeće. Bio je vrlo suzdržan i pristojan jer je postotak daleko veći.

FB_IMG_1584453663661

Etičko-pravni aspekti eksperimenata

Poznato je da su tzv. COVID-cjepiva eksperimentalna. To priznaje i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO; WHO) koja je javno objavila da se u slučaju COVID-19 radi o eksperimentalnim cjepivima i da eksperiment traje do 2024. godine. Ono s čime eksperiment nije završio ne može biti odobreno za upotrebu, a kamoli da se ozakoni kao obvezno. Može se samo preporučiti, a preporuke nikoga ne obvezuju. Cijepljenje, prema tome, nikoga ne obvezuju na prihvaćanje.

Eksperimenti u znanosti, čak i onda kada izravno ne uključuju ljude, imaju etičke i moralne posljedice kao npr. zloupotreba atomske bombe, izrada nuklearne bombe, rizici od upotrebe nuklearne energije, geoinženjering, ekologija, ljudski zahvat u klimatske promjene i sl. Posebno su etički osjetljivi eksperimenti koji su izravno povezani s ljudima, bilo s  pojedincima, skupinama ljudi ili s čitavom ljudskom vrstom. Eksperimenti s ljudima nisu posve nova stvar, posebno ne s djecom. Tako je npr. tijekom epidemije meningitisa u Nigeriji Pfeizer na djeci provodio eksperimente (1996) s eksperimentalnim antibiotikom Trovanom. Od 200 djece koja su bila predmet eksperimenta oko 50 ih je smrtno stradalo, a ostali su imali teške fizičke i mentalne posljedice. Na optužbe je Pfeizer odgovarao tvrdnjom da su djeca umrla od meningitisa. Pfeizer je u Nigeriji provodio nedopuštene medicinske eksperimente bez pristanka subjekata, ali uz dopuštenje i odobravanje državnih dužnosnika i službenika. Godine  2007. pokrenuta je tužba protiv Pfeizera za naknadu štete, ali stvar je „zaboravljena“ nakon što je postignuta nagodba da Pfeizer isplati odštetu od svega 75 milijuna dolara umjesto traženih nekoliko milijardi. U svemu tome je važnu ucjenjivačku ulogu prema državnim vladajućim strukturama Nigerije odigrao glavni državni odvjetnik. Danas je puno jasnije kakva je sprega između farmaceutske industrije i politike. Pfeizer nije jedina farmaceutska tvrtka koja provodi slične eksperimente. Američko Ministarstvo obrane npr. financiralo je istraživanje, provedeno na Sveučilištu u New Yorku, o daljinskom upravljanju štakorima tako da im je u mozak ugrađen uređaj pomoću kojega se moglo kontrolirati i upravljati ponašanjem životinja.  Navodna namjera eksperimenta opet je predstavljena kao korisna pomoć za spašavanje ljudi. Postoji još mnoštvo eksperimenta provedenih na ljudima.

Glavni financijeri su uvijek ista pokvarena i zločinačka „elita“ koja i danas financira sve te tvrtke, državne vlade, medicinske institucije i ljude u njima, istraživače i sl. Masovni eksperimenti ne mogu biti provedeni privatno bez uključenosti državnih struktura u njih. Masovni eksperimenti danas se provode u doba mira i navodno u ime zdravlja čovječanstva.

U nacističkoj Njemačkoj nacisti su provodili u praksu program eutanazije koji se temeljio na ideji „života nevrijednog življenja“ pri čemu se smatrao da osobe s duševnim smetnjama nemaju vlastitu volju te da je njihov život nevrijedan i o njemu može odlučiti netko drugi. Taj drugi je država, vlast, režim ili neki pojedinac koji je u ime sustava „savjesno“ obavljao svoj posao. Sve se to radilo bez trunke poštovanja ljudskog dostojanstva i bez osobnog pristanka žrtava u eksperimentu, a često i bez njihova znanja. Posao ili „smrt iz milosrđa“ obavljali su liječnici. Ako bismo danas procjenjivali koliko ima „života nevrijednih življenja“ onda bismo mogli doći do 90% svjetskog pučanstva kako navode promicatelji novog svjetskog poretka. Posao opet „savjesno“ obavljaju liječnici i drugo medicinsko osoblje radeći samo „svoj posao“. Hipokritski političari-mafijaši postali su im uzor, a hipokratski čestiti ljudi prezir.

Upravo je ovih dana krenulo suđenje današnjim svjetskim zločincima koje je uz suradnju mnogih pravnika i drugih stručnjaka pokrenuo njemački pravnik Reiner Fuelmich. Proces je sličan procesu u Nürnbergu gdje su postavljeni temelji za pravnu kvalifikaciju medicinskih eksperimenata kao zločina protiv čovječanstva. Nürnberški kodeks danas postaje vrlo aktualan jer daje mogućnost procesuiranja medicinskih eksperimenata kao zločina protiv čovječanstva.  Dok su u nacističkoj Njemačkoj eksperimenti na ljudima vršeni u doba ratnih oružanih sukoba, poslije Drugog svjetskog rata slični su eksperimenti provođeni u mirno doba, kao i današnji masovni eksperiment s čovječanstvom po pitanju COVID-19 . Masovni nedopušteni eksperimenti na ljudima bez njihova informiranog pristanka predstavljaju zločini protiv čovječanstva bez obzira jesu li počinjeni u oružanom sukobu ili u doba mira. Jer za pristanak na eksperimentiranje nužno se predpostavlja da subjekt eksperimentiranja mora biti u mogućnosti imati pravo izbora bez bilo čije obmane, nagovaranja, ucjene, prisile. Da bi sam mogao odlučiti, subjekt mora imati dovoljno znanja o svim okolnostima eksperimenta (svrha, trajanje, učinci na njegovo zdravlje, povlastice koje dobiva, štete koje ga očekuju i sl.) da bi mogao donijeti informiranu odluku. Ta je odluka isključivo osobno pravo i dužnost pojedinca i ne može se prenositi na drugu osobu. Neuvažavanje tog načela jest zločin protiv čovječanstva jer se smatra da je eksperimentiranje bez pristanka oblik mučenja.

Iz svih primjera se vidi da su eksperimenti provođeni nad ljudima rezultat „znatiželje“ luđaka psihopata ili su ih financirale farmaceutske tvrtke s raznim namjerama, očito ne časnim nego vrlo opasnim. Pokazuje se da je znanost vrlo opasna kada je u rukama zlikovaca i luđaka ili nemoralnih trgovaca koji su spremni novcem kupiti i veliki broj nemoralnih i prostituiranih znanstvenika i pseudoznanstvenika. Za to je najbolji dokaz Pfizer. Eksperimenti s ljudima su sve više u modi. To je moderna eugenika.

Podsjetimo da su medicinski eksperimenti u nacističkoj Njemačkoj provođeni na logorašima kao na ljudima „nevrijednim življenja“. Ideja „života nevrijednih življenja“ nije izvorno nacistička; potječe od eugeničara 19. stoljeća, ali je kulminirala u doba nacizma. Novu i još veću kulminaciju doživljava upravo danas. Eugenika je znanje / znanost o ljudskoj genetici s ciljem utjecaja na zdravstvenu politiku i kontrolu stanovništva da bi se poboljšala ljudska vrsta uklanjanjem negativnih i potenciranjem pozitivnih gena, tj. ljudskih svojstava, obilježja, karaktera. Danas je eugenika postala najdjelotvornije oružje. Pojam eugenike uveo je britanski znanstvenik i jedan od promicatelja socijalnog darvinizma, znanstvenog rasizma i eugenike, Francis Galton. U doba fašizma eugenika se koristila za eutanaziranje „života nevrijednih življenja“,  tj. osoba s fizičkim i duševnim smetnjama, zatim neistomišljenika (komunista, zarobljenika, homoseksualaca i sl.) te pripadnika drugih naroda tj. „nižih rasa“ (Židova, Slavena, Cigana). Služila je i za steriliziranje žena, ali i muškaraca da bi se pronašli načini najbržeg i najlakšeg istrebljenja nekih naroda. Danas se eugenika koristi za masovno izvođenje pobačaja da bi se navodno spasilo novorođenčad od nasljednih bolesti te za plansko smanjenje svjetskog pučanstva. A jednako tako i za steriliziranje ljudi što svjedoče primjeri u siromašnim afričkim i američkim državama. „Života nevrijedni življenja“ danas nisu samo siromašni, nepismeni, starci, crnci, bijelci i sl. nego svi oni za koje se kaže da imaju nizak IQ, a to su svi oni koji prihvaćaju načelo opreza, informiranog pristanka, koji misle svojom glavom i koji žele biti zdravi i slobodni te se zbog svega toga ne žele cijepiti.

Dok su u Trećem Reichu eksperimenti provođeni za ostvarivanje „viših“ državnih ciljeva, današnji eksperimenti s cijepljenjem protiv COVID-19 provode se također u ime nekih „viših“ ciljeva. Prije je eksperimente planirala i provodila država, a danas to rade multinacionalne farmaceutske kompanije ali uz dopuštenje i suradnju država i njihovih vlada iako je deklarativno prihvaćena zabrana eksperimentiranja bez pristanka subjekta gotovo u svim državama svijeta. Nekoć je to bilo u ime nacije, nadčovjeka, a danas u ime navodnog očuvanja mira, zdravlja  i sigurnosti čovječanstva. Vrlo je čudno da se, posebno danas, farmaceutska industrija i medicinska struka toliko brinu za zdravlje ljudi.

U zločine protiv čovječanstva ubrajaju se okrutnosti i zločini, istrebljenje, porobljavanje, deportiranje, zatočenje, mučenje, silovanje, progoni na političkoj, rasnoj ili religijskoj osnovi i dr. To znači da svaka osoba koja počini kazneno djelo podliježe  kazni po međunarodnom pravu. To se odnosi i na predsjednike država i vlada i na državne dužnosnike koji također ne mogu biti oslobođeni odgovornosti. Ako je osoba djelovala u skladu s naredbama vlade ili nadređenog, ne oslobađa je odgovornosti po međunarodnom pravu, pod uvjetom da je moralni izbor bio moguć.

Ugovori koje su s Pfizerom i drugim farmaceutskim tvrtkama, proizvođačima tzv. cjepiva potpisale vlade svih zemalja (one koje su to odbile snosile su drastične osobne i kolektivne sankcije) oslobađaju proizvođače bilo kakve odgovornosti; odgovorne nisu ni države ni vlade nego samo pacijenti koji su spremni (dragovoljno iz uvjerenja ili prisilno iz kompromisa) primiti cjepivo. Za interese korumpiranih kompanija države su postale svjetski policijski odredi koji silom (a sve tobože u ime zakona) pritišću građane svojih zemalja gurajući ih u najluđi masovni eksperiment bez njihova informiranog pristanka. Pritom im pomaže i vojska. Krupni kapital pokazuje da mu pojedine države, a ni država kao institucija, više ništa ne znači, a ljudi još manje. Nema tu humanizma, ljudskosti, prava, pravde, slobode.

Na svu sreću uspavano se čovječanstvo budi nakon što je učinjena neizmjerna šteta, a tek od dugoročnih posljedica treba strahovati.

Možda čovječanstvo smogne snage, pameti i hrabrosti da se odupre ludilu nekolicine zlikovaca koje treba poslati zauvijek na mjesto koje im pripada. 

HOP

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR