U ime međunarodnog prava pod vodstvom dr. sc. Rainera Fuellmicha protiv zla Novog svjetskog poretka

0
7344

arna

Piše: mr.sc Arna Šebalj

Slijedi tzv. Nurnberg 2 u ime međunarodnog prava pod vodstvom dr. sc. Rainera FuellmichaNurnberg 1946 sud

Vrijeme je opet podsjetiti se malo na Nurnberg  iz 1946.

I danas ga zovemo suđenjem stoljeća. Prije 76 godina, u Nurnbergu su izrečene presude nacističkim ratnim zločincima. Bilo je to prvo međunarodno suđenje za ratne zločine  i zločine protiv čovječnosti.

Prvog listopada 1946. objavljena je presuda: 12 od 22 optuženih osuđeno je na smrt vješanjem, sedmorica su morala u zatvor za ratne zločince, trojica su oslobođena. To nije bio samo završetak jednog velikog procesa u kojem je pregledano 2630 dokumenata i saslušano 270 svjedoka – sve je snimljeno na 27.000 metara magnetofonske trake i 7000 gramofonskih ploča. Bila je to i pravna premijera – presudu je izrekao jedan međunarodni vojni sud.

Nikada prije toga se despoti nisu suočili sa činjenicom da i iznad njih postoji – pravo. Hitlerova vrhuška se pred licem pravde našla baš u Nurnbergu, gradu kongresa i propagandnih parada nacista. Ne zato što je izgubila rat, već zato što ga je započela.

Pravno gledano, ovaj proces je bio nešto novo. Bez suglasnosti saveznika oko usklađivanja različitih pravnih sustava pobjedničkih sila, Nurnberg ne bi bio moguć.

FB_IMG_1643949493357

To znači da je proces trebalo pravno utemeljiti, a na tome se radilo u Londonu – godinu dana prije njegovog početka. 8. kolovoza 1945., pobjedničke sile su potpisale Londonsku povelju. Bio je to ugovor o načinu na koji će biti vođen nurnberški proces. Šestotjedno savjetovanje je, kako su prenosili njegovi sudionici, bio kaotično, a i forma je morala biti zadovoljena, pa se sjedilo za kvadratnim stolom da bi svaka od četiri pobjedničke sile imala delegaciju s istim brojem članova.

Ideja o suđenju vodećim nacistima potječe od SAD-a. Amerikanci su bili pokretačka snaga.  Još usred rata, imali su saznanja tajnih službi o zločinima koje su počinili Nijemci i njihovi saveznici u Istočnoj Europi. Robert Kempner, jedan od tužitelja u Nurnbergu, prije početka procesa se dugo bavio pitanjem kako će se ti zločini uopće moći dokazati. U Nurnbergu se ispostavilo da iznošenje dokaza nije bilo problem, jer su nacisti birokratski pedantno vodili zapisnike svojih nedjela. Da li ih je zato trebalo osuditi po kratkom postupku? Staljin je navodno još 1943. na Teheranskoj konferenciji pobjedničkih sila glasao za tu opciju – da se 50.000 najvažnijih nacista jednostavno pobije.

Londonska povelja i pravni temelji

Na kraju se ostalo pri cilju da se organizira veliko suđenje. U Londonu je postignuta suglasnost oko središnjih točaka optužnice: (1) planiranje i vođenje napadačkog rata,

(2) povreda zakona o ratovanju (ratni zločini) i (3) zločini protiv čovječnosti.

Ova posljednja kategorija je u Londonu prvi put uvedena u pravnu terminologiju. Četiri sile su tako postavile novi pravni poredak koji je zamijenio temelje Vestfalskog mira iz 1648. godine (kraj Tridesetogodišnjeg rata).

Do tada su suverene države sa svojim građanima mogle raditi praktički što hoće. A mogle su i voditi ratove onoliko dugo koliko su se osjećale sposobnima za to. Londonska povelja i Nurnberški proces su označili kraj takvog pravnog sustava. Robert Jackson, glavni američki tužitelj u Nurnbergu, koji je imao punu podršku predsjednika Harryja Trumana, htio je da „poredak u svijetu dobije pravni temelj”.

Bio je to pothvat bez jamstva uspjeha. Još za vrijeme saslušanja Hermann Goring, glavni zapovjednik zračnih snaga i najpoznatiji nacista na optuženičkoj klupi, proglasio se pravno nedodirljivim: „Sve što se događalo u našoj zemlji ni najmanje vas se ne tiče”. On je rekao da se prema optužnici ne smatra krivim – daljnje izjašnjavanje mu sud nije dozvolio.

Hans Frank, nacistički guverner u Poljskoj, iznio je bit pravne dileme kada je rekao da se „hitlerizam” ne može sankcionirati legalnim, pravnim sredstvima: „Hitler se sam postavio izvan svakog pravnog poretka”. Takve izjave su čak i kod Winstona Churchilla izazvale sumnje u smisao Nurnberškog procesa. Zato je preporučio da se uhvaćene nacisti „strijelja bez ikakvog prebacivanja u nadležnost viših instanci”.

FB_IMG_1584453663661

Optuženi su se osjećali sigurnima i to ne samo u pravnom smislu. Kroz sve njihove iskaze se poput crvene niti provlači pokušaj relativizacije vlastite krivnje – oni su je negirali i istovremeno se krili iza Hitlera, kao što je to kasnije napisao Johann Schätzler, tadašnji pomoćnik branitelja Hitlerovog zamjenika Rudolfa Hessa. Ta početna strategija je, međutim, tokom procesa izgubila svu snagu nakon što je iz svjedočenja preživjelih postalo jasno koliko je čudovišna bila nacistička mašinerija za uništavanje ljudi.

Suočavanje s događajima je ostavilo traga. Albert Speer, Hitlerov ministar za naoružavanje, odlučio je surađivati i napisao je pismo glavnom tužitelju. Hans Frank, koji je za vrijeme rata divljao u Poljskoj, u zatvorskoj ćeliji je postao vjernik i dao se krstiti, Rudolf Hess je tvrdio da gubi pamćenje. Samo je Goring do samog kraja dosljedno ostao ohol i neuviđavan, da bi na kraju izvršio samoubojstvo i tako izbjegao vješanje.

Od Nurnberga do Haaga

Prvog listopada 1946.  britanski sudac Geoffrey Lawrence je čitanjem presuda – bez završne riječi – okončao proces stoljeća. Stručnjaci za krivično i međunarodno pravo su se nadali da su se pravno „naoružali” za budućnost – ali to očekivanje nije ispunjeno, između ostalog, i zbog početka Hladnog rata. To se promijenilo tek između 1989. i 1991.

Zločini nad civilima u Jugoslaviji i Ruandi su doveli do oživljavanja ideje pravnog progona međunarodnih masovnih zločina. U Haagu su osnovani tribunali za Jugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) kao i Međunarodni kazneni sud (ICC). Ali, oživljavanje međunarodnog suda je poprilično razvodnjeno: mnoge države ga ne podržavaju, a SAD, Kina i Izrael odbijaju ratificirati statut ICC-a.

Zbog toga još nije jasno hoće li presude ICC-a ikada biti tako pozitivno ocijenjene kao presude iz Nurnberga.  No, bez obzira na pravna razmatranja, kako to kaže povjesničar Karl Dietrich Erdmann, postoji međunarodni konsenzus o tome da se u Nurnbergu  „dogodilo pravo”.

Univerzalno pravo informiranog pristanka na medicinske intervencije priznato je u američkim zakonima još od 1914., puno prije Nurnberga.

Te 1914. Prizivni sud u New Yorku je uspostavio pravo na informirani pristanak na medicinsku intervenciju u slučaju koji se odnosio na operaciju bez pristanka.

Schloendorff protiv društva njujorške bolnice 105 NE 92, 93 NY (1914.) Sudac Benjamin Cardozo iznio je obrazloženje suda:

“Svaka punoljetna osoba  s odgovarajućom moći rasuđivanja ima pravo odrediti što će biti učinjeno s njezinim vlastitim tijelom; a kirurg koji izvrši operaciju bez pristanka svog pacijenta izvršio je napad kojim je odgovoran za počinjenu štetu. “

 FB_IMG_1608616365927

A što se nakon Nurnberga događalo u svijetu?

1.Nurnberški zakonik iz 1947. najvažniji je pravni dokument u povijesti etike medicinskih istraživanja. Uspostavio je 10 temeljnih načela etičkog kliničkog istraživanja.

Prvo i najvažnije načelo je nedvosmisleno :

Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta je apsolutno neophodan “.

Zabranjuje se provođenje istraživanja na ljudima bez svjesnog pristanka pojedinca.

Značaj nurnberškog zakonika je sljedeći:

Nurnberški zakonik formulirali su istaknuti pravnici američke vlade u dogovoru s istaknutim američkim medicinskim savjetnicima.

Potpisan je multilateralni sporazum između vlada SAD-a, SSSR-a, Francuske i Velike Britanije.

Nurnberški zakonik proširio je ljudska prava izvan granica pojedinih zemalja.

Pravo na informirani pristanak priznaje se u vrijeme mira i u vrijeme rata.

Nurnberški zakonik pruža pravno opravdanje za ukazivanje na povrede informiranog pristanka.

Prema Nurnberškom zakoniku, odgovornost za kršenje informiranog pristanka snose pojedinačno liječnici, vladini službenici – i njihovi pomagači  – od kojih svi mogu biti procesuirani za zločine protiv čovječnosti.

 

  1. Nakon javnog objavljivanjaeksperimenta američke vlade Tuskegee Syphilis (1932. – 1972.), vlada je sazvala Nacionalno povjerenstvo za zaštitu ljudskih subjekata biomedicinskih i bihevioralnih istraživanja. Komisija je objavilaBelmontov izvještaj: Etički principi i smjernice za zaštitu ljudi kao subjekata istraživanja (1979).

Izvještaj Belmonta na samom početku priznaje da je Nurnberški zakonik  “postao model mnogih kasnijih kodeksa kojima je cilj bio osigurati da će se istraživanja koja uključuju ljudske ispitanike provoditi na etičan način”.

Međutim, savezni propisi primjenjuju se samo na ljudska istraživanja koja sponzorira vlada, a za razliku od nurnberškog zakonika, ti  propisi mogu biti “modificirani” kao odgovor na politički pritisak. Na primjer, 45 CFR 46.408 (c) odriče se roditeljskog pristanka za upotrebu djece kao ljudskih subjekata  “Ovo se odricanje obično, ali ne uvijek, ograničava na istraživanja minimalnog rizika …“

  1. Prva odluka Vrhovnog suda SAD-au kojoj se pozivao na nurnberški zakon bila je 1987. godine. Tužitelj je bio narednik američke vojske koji je tražio naknadu – budući da je bio žrtva u tajnom eksperimentu kontrole uma LSD-om, kojeg je sponzorirala CIA.

SAD protiv Stanleyja, 483 YS 669 (1987)

Sudac Brennen napisao je izdvojeno mišljenje – kojem su se pridružili i suci Marshal, Stevens & O’Connor:

„U eksperimentima osmišljenim za ispitivanje učinaka LSD-a, vlada Sjedinjenih Država postupila je s tisućama svojih građana kao da su laboratorijske životinje,

dozirajući ih ovom opasnom drogom bez njihovog pristanka.“ Jedna od žrtava,

James B. Stanley, traži odštetu od državnih službenika koji su ga ozlijedili …

… važno je vladino ponašanje smjestiti u povijesni kontekst.

‘Kao što su suci Vrhovnog suda prepoznali, ‘medicinsko  suđenje u Nurnbergu 1947. koje se duboko usjeklo u svijest čovječanstva da je eksperimentiranje  na ljudima bez njihova znanja moralno i pravno neprihvatljivo’.

Američki vojni sud uspostavio je nurnberški zakonik kao standard koji se odnosi na sve građane – vojnike kao i civile.”

Njegov prvi princip bio je: “Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta apsolutno je neophodan”.

  1. Godine 1994. Savjetodavni odbor za eksperimente sa zračenjemimao je zadatak istražiti i dokumentirati opseg neetičnih eksperimenata izlaganja ljudi zračenju, koje je provodila vlada SAD-a.Izvješće (ACHRE) (1995.) uključuje eksperimente CIA-e za kontrolu uma i posvećuje dva poglavlja Nurnberškom zakoniku te opisuje rastući utjecaj koji su Nurnberško suđenje liječnicima i Nurnberški zakonik imali na američku medicinu.

Dok u izdanju najpoznatijeg udžbenika američke medicinske jurisprudencije „Liječnik i pacijent i zakon “, liječnika i odvjetnika Louisa Regana iz 1949. godine čak nije niti citirao Nurnberški zakonik, posvetivši tek nekoliko redaka temi eksperimenata nad ljudima, u izdanju iz 1956. tema je proširena na tri stranice, a sudska preambula  Zakonika ponovljena je doslovno (bez navodnika). Dr. Regan je dodao, “svi se slažu” oko ovih principa. Oni su

 „najpažljivije razvijen niz propisa posebno sastavljenih da bi se pristupilo  problemu eksperimenata nad ljudima.“

U izvještaj ACHRE napominje se da: „dok je tužba [Stanley] bila neuspješna, izdvojena mišljenja dala su vojsci – i udruženoj cijeloj vladi – na znanje da je uporaba pojedinaca bez njihovog pristanka neprihvatljiva. Ograničena primjena Nürnberškog zakonika na američkim sudovima ne umanjuje snagu načela koja zagovara …”  Izvještaj ACHRE, poglavlje 2 i poglavlje 3 (1995)

 20220203_125750

  1. Apelacijski sud u Marylandu 2001.  jasno je citirao Nurnberški zakonik kao izvor zakonski izvršnih etičkih standardau slučaju protiv Instituta Kennedy Krieger.

Slučaj je uključivao vladin eksperiment za smanjenje olova, koji je malu djecu izložio olovnoj boji. Svrha je bila zabilježiti štetne učinke olova. Roditelji nisu bili obaviješteni o svrsi ili rizicima.

Grimes / Higgins protiv Instituta Kennedy Krieger , Žalbeni sud u Marylandu, 366 Md 29; 782 A2d 807 (2001.)

„Istraživači i njihov Institucionalni odbor za ocjenu očito nisu vidjeli ništa loše u protokolima istraživanja koji su predviđali moguće nakupljanje olova u krvi inače zdrave djece kao rezultat eksperimenta ili su vjerovali da su pristanci roditelja djece učinili istraživanje prikladnim.”

„Od posebnog interesa za ovaj Sud, Nurnberški zakonik, barem u značajnom dijelu, rezultat je pravne misli i pravnih načela, za razliku od medicinskih ili znanstvenih načela, i stoga bi trebao biti preferirani standard za ocjenu zakonitosti znanstvenih istraživanja na ljudskim subjektima.

FB_IMG_1638442043283

Nurnberški zakonik sažetak je zakonskih zahtjeva koji za provođenje istraživanja na ljudima traže dobivanje informiranog, dobrovoljnog, svjesnog pristanka ispitanika. Iako je ovo načelo na prvom mjestu u deset točaka Kodeksa, ostalih devet točaka mora biti zadovoljeno prije nego što je uopće primjereno tražiti od subjekta pristanak.

Nurnberški zakonik je ‘najcjelovitija i najmjerodavnija izjava zakona o informiranom pristanku na ljudsko eksperimentiranje’. To je također “dio međunarodnog običajnog prava i mogu ga primijeniti, kako u građanskim, tako i u kaznenim predmetima, državni, savezni i općinski sudovi u Sjedinjenim Državama.”

  1. 2009. američki drugostupanjski prizivni sudu južnom okrugu New Yorka navodi da je Nurnberški zakon:

“Općeprihvaćena norma u međunarodnom običajnom pravu koja se odnosi na medicinsko eksperimentiranje bez informiranog pristanka.”

Slučaj je uključivao Pfizer koji je na djeci u Nigeriji proveo neodobreno ispitivanje eksperimentalnog antibiotika Trovan. Sud je Pfizer proglasio krivim.

20220128_103231

Rabi Abdullahi i sur. protiv Pfizer, Inc., 562 F.3d (2d. cir. 2009)

„Među neprikladnim eksperimentima koji su provedeni  bez informiranog pristanka, što je sud naveo kao osnovu za svoje osuđujuće  presude, bilo je ispitivanje lijekova za imunizaciju protiv malarije,  epidemijske žutice, tifusa, malih boginja i kolere. Sedam optuženih liječnika  osuđeno je na smrt, a preostalih osam na različite kazne zatvora.

Zaključak američkog suda da je radnja koja je u suprotnosti s prvim načelom Kodeksa, predstavljala zločin protiv čovječnosti, lucidan je pokazatelj međunarodno-pravnog značaja zabrane medicinskih pokusa bez pristanka. “

Telford Taylor objasnio je: „Nurnberg se temeljio na postojanim (pravnim) načelima, a ne na privremenim političkim ekspeditivima, a to je temeljno iz reafirmacije nurnberških načela u Zakonu o nadzornom vijeću br. 10, te njihove primjene i potvrđivanja u 12 presuda donesenih prema tom zakonu tijekom trogodišnjeg razdoblja, 1947. do 1949.”

  1. 2013. Vrhovni sud SAD-aponovio je pravno načelo informiranog pristanka u slučaju koji uključuje građanina koji je odbio pristati na analizu krvi. Uzorak krvi uzet je protiv njegove volje po naredbi policajca. Presudom od 6 do 3 Vrhovni je sud presudio u korist tužitelja – čak iako su suci prepoznali da su i privatnost i šteta minimalni.Missouri vs McNeely , 569 US 141 (2013)

„Ovaj  sud nikada nije povukao  priznanje da bilo kakav prisilni upad u ljudsko tijelo implicira značajne, ustavno zaštićene interese privatnosti …“

  1. Dana 21. 12. 2020.osobno sam podnijelaMeđunarodnom kaznenom sudu u Haagu (ICC) kaznenu prijavu  zbog zločina protiv čovječnosti protiv Vlade Republike Hrvatske, kao izvršne vlasti, koja je donijela nekoliko podzakonskih akata (1) na temelju kojih je donijela nezakonite mjere koje sadrže sva  obilježja zločina protiv čovječnosti iz članka 90. toč. (1), st. 2, 6, 8 i 11 Kaznenog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZ),  (2) Zakon o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda, čl. 6 (genocid) st. (b) i (c)

te čl. 7. (zločin protiv čovječnosti) toč. (1) st. (b), (c), (e) i (k).

FB_IMG_1640590067890

Svi dalje navedeni ostvarili su obilježja kaznenih djela naprijed navenih: predsjednik Vlade Republike Hrvatske, osumnjičenik, Andrej Plenković,  izravno je odgovoran za gore navedena kaznena djela, te  ostali suosumnjičenici: Davor Božinović, podpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova, Vili Beroš ministar zdravstva,  Krunoslav Capak ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), Alemka Markotić  član Stožera civilne zaštite,  Maja Grba – Bujević, članica Stožera, Damir Trut, zamjenik načelnika Stožera i predstavnik Civilne zaštite, Bernard  Kaić, epidemiolog,  Zvonimir Šostar, ravnatelj  Nastavnog zavoda „Andrija Štampar“.

Predsjednik Sabora Republike Hrvatske  Gordan Jandroković izravno je upoznat s gore navedenim nalazima (obilježja zločina protiv čovječnosti, te obilježjem kaznenog djela genocida), pri čemu potonji nije prijavio zločin kao ni počinitelje, tj. osumnjičenike kaznenih djela, pa su prisutna sva obilježja  kaznenog djela neprijavljivanja počinitelja kaznenih djela  iz  članka  302. KZ RH.

Isto tako svi dalje navedeni osumnjičenici ostvarili su obilježja spomenutih kaznenih djela u glavi II točka 1.:
1. Pavle Kalinić, Ured za upravljanje u hitnim situacijama

  1. Branko Herček

    Damir Pilčik (MUP), Zagrebačka županija

  1. Franetović Mate, Splitsko-dalmatinska županija
  2. Anđelko Ferek – Jambrek, načelnik, Krapinsko –zagorska županija
  3. Roman Rosavec, načelnik stožera
    Željko Prpić, zamjenik načelnika stožera, Sisačko-moslavačka županija
  4. Josip Ribar, karlovačka županija
  5. Robert Vugrin , Varaždinska županija
  6. Ratimir Ljibić, načelnik stožera
    Melita Ivančić, zamjenica, Koprivničko-križevačka županija
  7. Dalibor Jurina, Bjelovartsko-bilogorska županija
  8. Načelnik NN, Primorsko-goranska županija
  9. Vice Nekić, načelnik stožera, Ličko-senjska županija
  10. Marijo Klement, načelnik, Virovitičko-podravska županija
  11. Vedran Neferović, načelnik, Požeško-slavonska županija
    Željko Jakopović, zamjenik
  12. Stjepan Bošnjaković, načelnik, Brodsko-posavska županika
  13. Načelnik  NN, Zadarska županija
  14. Goran Ivanović, načelnik, Osječko-baranjska županija
  15. NačelnikNN, Šibensko-kninska županija
  16. Zdravko Kelić, načelnik, Vukovarsko-srijemska županija
  17. Denis Stipanov, voditelj Službe civilne zaštite, Istarska županija
  18. Joško Cebalo, načelnik, Dubrovačko-neretvanska županija
  19. Alan Resman, Međimurska županija
  1. Dana 1. ožujka  2021. Isaac Legaretta, New Mexico, podnio je prvu američku tužbu zbog obveznog Covid cjepivaUS Lawsuit Over Mandatory Covid Vaccines. DOCKETA: br.  2: 21-cv-00179

Njegova odvjetnica Ana Garner rekla je za Bloomberg News: „ Ne može vas se natjerati da budete pokusni kunić . Imamo pravo na tjelesni integritet . “

  1. Izraelska skupina građanapodnijela je 7. ožujka 2021. Međunarodnom kaznenom sudu peticiju optužujući izraelsku vladu da krši Nurnberški zakon politikom obveznog cijepljenja.

Udruženje Anshe Ha-Emet (Ljudi istine), sastavljeno od izraelskih liječnika, odvjetnika i građana, podnijelo je tužbu protiv vladinog nacionalnog  “medicinskog eksperimenta” bez informiranog pristanka građana. Odvjetnici Ruth Makhachovsky i Aryeh Suchowolski podnijeli su tužbu navodeći:

„Kad su čelnici Ministarstva zdravstva, kao i premijer, predstavili cjepivo u Izraelu i započeli cijepljenje izraelskih stanovnika, cijepljenima nije bilo rečeno da u praksi sudjeluju u medicinskom eksperimentu i da je za  to potreban pristanak prema Nurnberškom zakoniku”.

  1. Skupina istraživača iz Norveškepodigla je 19. ožujka 2021. tužbu, optužujući norvešku vladu da su korona mjere zločin protiv čovječnosti, pod vodstvom dr. sc. Reinera Fuellmichai njegovog tima istražitelja i odvjetnika
    https://www.globalresearch.ca/significance-nuremberg-code-universal-right-informed-consent-medical-interventions/5742062

 

  1. 21. 12. 2020. u ime građana Republike Hrvatske osobno sam podigla kaznenu prijavu pred međunarodnim kaznenim sudom u Haagu zbog zločina protiv čovječnosti i genocida.

 

A sad pročitajmo, trebat će nam u narednim mjesecima, Deset točaka nurnberškog zakonika-kodeksa  iz odjeljka presude pod naslovom  “Dopušteni medicinski eksperimenti”:

  1. dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta od presudne je važnosti.
  2. Eksperiment bi trebao biti takav kako bi se polučili plodni rezultati za dobrobit društva, neizvodljivi drugim metodama ili sredstvima proučavanja, a ne slučajni i nepotrebni po svojoj prirodi.
  3. Pokus bi trebao biti tako osmišljen i zasnovan na rezultatima pokusa na životinjama i znanju prirodne povijesti bolesti ili drugog proučavanog problema da će očekivani rezultati opravdati izvedbu eksperimenta.
  4. Pokus treba provoditi tako da se izbjegnu sve nepotrebne fizičke i mentalne patnje i ozljede.
  5. Nijedan eksperiment ne smije biti konjunktivan kanalizirano tamo gdje postoji apriorni razlog za vjerovanje da će se dogoditi smrt ili onesposobljavanje; osim, možda, u onim eksperimentima u kojima eksperimentalni liječnici također služe kao subjekti.
  6. Stupanj rizika koji treba poduzeti nikada ne smije prelaziti stupanj utvrđen humanitarnom važnošću problema koji će se eksperimentom riješiti.
  7. Treba napraviti odgovarajuće pripreme i osigurati odgovarajuće uređaje za zaštitu eksperimentalnog subjekta od čak i kasnijih mogućnosti ozljeda, invaliditeta ili smrti.
  8. Eksperiment bi trebale provoditi samo znanstveno kvalificirane osobe. Najviši stupanj vještine i brige trebao bi biti potreban u svim fazama eksperimenta od onih koji provode ili sudjeluju u eksperimentu.
  9. Tijekom eksperimenta ljudski bi subjekt trebao biti slobodan da eksperiment dovede do kraja ako je dostigao fizičko ili mentalno stanje u kojem mu se čini da je nastavak eksperimenta nemoguć.
  10. Tijekom eksperimenta odgovorni znanstvenik mora biti spreman prekinuti eksperiment u bilo kojoj fazi, ako ima vjerojatnog razloga vjerovati, u vježbi dobre vjere, superiorne vještine i pažljive prosudbe koje se od njega traže da će nastavak pokusa vjerovatno rezultirati ozljedom, invaliditetom ili smrću pokusnog subjekta.

Novi tzv. Nurnber 2. svi očekujemo. Prvo pripremno ročište s dr. sc. Reinerom Fuellmichom održano je 9. rujna 2021.

Hoće li se svi događaji i podredno njima proizašli zločini protiv čovječnosti, genocida, kao i eksperimenti bez pristanka na cjelokupnoj svjetskoj populaciji – s tzv. cjepivom koje to nije – biti smješteni u pravi povijesni kontekst  to ćemo tek vidjeti.

Medicinsko  suđenje u Nurnbergu 1947. duboko se usjeklo u svijest čovječanstva da je eksperimentiranje  na ljudima bez njihova znanja moralno i pravno neprihvatljivo.

Hoće li biti potrebni neki novi, dodatni koraci kako bi se uspjelo u tzv. Nurnbergu 2.?

Jer, sve će biti u onom ključnom, kao u prvom Nurnbergu: „Bez suglasnosti većine država – tada saveznika, oko usklađivanja različitih pravnih sustava, tada pobjedničkih sila, prvi Nürnerg ne bi bio moguć.“

Danas je isto tako potrebna volja većine država svijeta kako bi sve uspjelo. Hoće li se uspjeti postići ta pravna suglasnost?

Nakon drugog svjetskog rata Amerikanci su bili pokretačka snaga u prvom Nurnbergu, danas je to dr. sc. Reiner Fuellmich.

Londonska povelja i prvi  nurnberški proces su označili kraj tadašnjeg  pravnog sustava. Robert Jackson, glavni američki tužitelj u Nürnbergu, koji je imao punu podršku predsjednika Harryja Trumana, htio je da „poredak u svijetu dobije pravni temelj”.

Danas to čini opet dr. sc. Reiner Fuellmich.  Kao i kod prvog Nurnberga, i sad su dokazi nepobitni. Sve je planirano a i sve je zabilježeno. Hoće li pasti ta „kuća od karata“ kako je naziva dr. sc. Reiner Fuellmich?

Sve je u tijeku, sesije traju, istina je vani. Nema više povratka, globalni zločin i svi njegovi sudionici moraju biti kažnjeni.

 HOP