Znanstvenici koji dolaze u dodir s lijekom za AIDS nose zaštitnu odjeću!

0
2317

Testovi kojima se dijagnosticira tzv. HIV su nepouzdani, nikada nisu odobreni za dijagnostiku AIDS-a, niti je HIV ikada zvanično izoliran.

HIV testovi detektiraju nespecifična antitijela na sintetičke proteine koji su izašli iz laboratorije.

Česti su slučajevi danas pozitivan, sutra negativan. Poslije dijagnostike, kojima se ljudi osuđuju na umiranje, obavezna je terapija  toksičnim AZT-om, koji u stvari ubija žrtvu farmakomafije. Isto kao i sa dvogodišnjom prevarom iz koje smo upravo izašli, svi su umirali u bolnici od terapije. Uvijek prevare ljude na isti način, uplaše ih i ljudi sami pristanu na trovanje.

Slično kao i sa ovom dvogodišnjom prevarom, pozitivnom na testu se daje dg. SIDA (skup simptoma povezanih sa padom imunog sistema) a negativnom pravo ime bolesti.

Uzrok naglog pada imunog sistema odnosno SIDE kod homoseksualaca je droga Popers koja se obilato koristila u tim krugovima.
Oni ništa ne rade slučajno, Moderna, koja proizvodi SAMO cjepivo protiv c.0.v.i.d.a, sada počinje proizvodnju cjepiva i protiv HIV-a.

Članak je od 14.03.2022. https://www.fiercebiotech.com/biotech/moderna-hits-gas-it-begins-dosing-second-hiv-vaccine

Obavezno pogledajte video:

https://www.youtube.com/watch?v=YbRWWwRZRLc
dr Slađana Velkov

“SIDA NE POSTOJI
Stevan Obradović

HIV je virus koji izaziva pad imuniteta kod ljudi, a bolest koja se razvija u kontaktu sa ovim virusom nazvana je SIDA.

Već godinama unazad slušamo zastrašujuće priče o ubitačnom HIV virusu. Svi već znamo koliko je ovaj virus opasan i da se SIDA završava smrtno, jer mediji ne prestaju  zastrašivati raznim informacijama o ovoj ”opasnoj bolesti”.

Sve je počelo 23. 4. 1984. godine, kada je američka vlada objavila da je dr Robert Galo otkrio vjerovatnog uzročnika side. Uz pomoć medija i vlade, svijet je prihvatio njegovu ideju o virusu bez ikakvih objavljenih dokaza ili studija, koje bi potvrdile tu priču.

Činjenica je da ovaj virus nikada nije izoliran metodama klasične virologije. Slike virusa koje možemo da vidimo u školskim udžbenicima su samo kompjuterska simulacija, nitko taj virus nije uslikao pomoću mikroskopa. Srpski znanstvenik dr . Todor Jovanović je imao prilike upoznati  čovjeka koji je napravio skicu virusa, i tom prilikom mu rekao: ”Ma ja sam se samo igrao, iznenadilo me koliko sam postao slavan”.

“Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebali bi postojati znanstveni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu i to najmanje visoke vjerovatnoće. Takav dokument ne postoji.”- dr Kary Mullis, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993.
-dr Kary Mullis

Šta je onda SIDA?

Sida sama po sebi nije zasebna bolest. To je skup bolesti koje se javljaju kod osoba za koje je doktor nekako utvrdio da su HIV pozitivne. Tako, na primer, ukoliko se netko tko je HIV pozitivan razboli od tuberkuloze, onda se njemu dijagnostikuje SIDA.

Međutim, ako tu bolest dobije HIV negativna osoba, ta se bolest kod te osobe naziva svojim izvornim imenom – tuberkuloza. Sve bolesti iz kategorije zvane SIDA se javljaju i kod HIV negativnih osoba, nijedna od njih se ne javlja isključivo kod onih koji su HIV pozitivni.

HIV test

HIV virus nikada nije pronađen u ljudskom organizmu, pa zbog toga to ne može biti test za HIV, već za nespecifična antitjela koja ne mogu ili ne moraju imati nikakve veze sa HIV-om.

Oni detektiraju vaša antitijela koja reaguju na neke proteine, koji nisu karakteristični ni za jedan poseban virus.

Opisano je oko 60 stanja koja daju pozitivan rezultat na HIV: prehlada, grip, cjepiva, skora transfuzija krvi, hepres, boginje,hepatitis, reumatoidni artritis i dr. Najstrašnije je što trudnoća zdrave žene može dati pozitivan rezultat na HIV.

Tim ženama se onda govori kako moraju uzimati lijek (o kome će kasnije biti reči), ili pobaciti. Ideja da postoji laboratorijski test koji će utvrditi da li je neko zaražen HIV-om je jednostavno – iluzija. Takodje, test nikada nije validiran, odnosno nije potvrdjena njegova ispravnost, iz jednostavnog razloga što virus nikada nije izoliran kako treba.

Dijagnostikovanje AIDS-a

U Americi je 1993.godine usvojena definicija za dijagnostike side, koja je uzrokovala da se broj slučajeva udvostruči preko noći.

To je zbog toga što su se počeli ubrajati ljudi koji nisu bili bolesni, i nisu imali nikakve simptome. Imali su nizak nivo T ćelija, koje inače mogu varirati i do 100% u toku dana.

Zbog te nove definicije sida je dijagnosticirana na 182.000 amerikanaca koji nisu bili bolesni. Kada bi se ti isti ljudi preselili u Srbiju, onda ne bi imali sidu, jer se kod nas ne uračunava definicija T ćelija za dijagnostikovanje side.

Tvrdnje da u Africi postoji ogroman postotak populacije koji boluje od side, mnogi znanstvenici objašnjavaju užasnim životnim uvjetima, kao i činjenicom da u Africi ljudima ne testiraju krv na prisustvo virusa, već im jednostavno mjere težinu, provjere određene simptome, a onda ih proglase  oboljelima. U novije vreme se dijagnostika side vrši i telefonom.

Dakle, u Africi se dijagnoza side bazira samo na pretpostavci, a ne dokazanom prisustvu HIV virusa. Profesor Peter Duesberg tvrdi da su ti ljudi ustvari oboljeli od malarije i drugih lokalnih bolesti koje nemaju veze sa HIV-om.

Sigurno se sada pitate od čega zaista umiru ”oboleli od side”?

Kada osoba sazna da je zaražena, dolazi u takvo stanje koje je skup veoma štetnih emocionalnih stanja. Osobe počinju da osećaju intenzivan strah, sram, osećaj beznađa.

Ta kombinacija intenzivnih osjećaja može ozbiljno narušiti njihov imuni sistem. Mnogi nakon testiranja postaju hodajuće mrtve osobe.

Jednom kada ste testirani pozitivno, programirani ste da mislite kako ćete umrijeti od svake bolesti koju dobijete. Uvjereni su da je njihov jedini put – smrt.
Naravno, to nije sve.

Lijekovi koji se daju oboljelima su jedni od najotrovnijih koji su ikada stavljeni u upotrebu.

Jedan od njih je Azidothymidine, ili skraćeno AZT. Nastao je 1964. kako bi se koristio u kemoterapiji kod obolelih od raka. Međutim, taj lijek nije ni stigao na tržište, odbačen je zbog toga što su mnoge laboratorijske životinje uginule za vrijeme testiranja. Znanstvenici koji dolaze u dodir s tim lijekom nose zaštitnu odjeću.

Taj isti lijek se danas propisuje oboljelima od side – za doživotno uzimanje! AZT izaziva razaranje koštane srži zbog čega nastaje anemija, kao i poremećaj rada crijeva zbog čega dolazi do gubljenja težine.

Na listi efekata se nalaze još i trovanje jetre, povraćanje, paraliza, smrtna mliječna acidoza, leukopenija (smanjenje broja leukocita), bolna stolica, psihički poremećaji,otežan sluh, poremećaj srčanog zaliska, bol u mišićima, atrofija mišića, smrt. Ova lista nuspojava još nije potpuna. Milijuni pacijenata ne znaju ništa o tome. Njima se AZT i drugi lijekovi predstavljaju kao lijekovi koji će im spasiti život.

Na 14-oj svjetskoj konferenciji o sidi, koja je održana u srpnju 2002.godine, istraživači su otkrili kako je vodeći uzrok smrti medju HIV pozitivnim amerikancima zatajenje jetre, uzrokovano terapijom lekovima protiv side.

Peter Duesberg, profesor sa Berkley univerziteta, za pojavu AIDS-a okrivljuje lijek AZT, na čijem je razvoju i sam učestvovao. On je jedan od ljekara i istraživača koji osporavaju ideju da je HIV uzrok AIDS-a. Ponudio je da sam bude inficiran HIV-om u kontroliranim uvjetima, kako bi konačno dokazao da HIV nije uzročnik AIDS-a.

Nacionalni institut zdravlja Amerike nije mu dozvolio da sprovede ovaj eksperiment.

Nadam se da vam je sada jasnije zašto ovako izgleda veliki broj “oboljelih” od side.-Stevan Obradović”- Objavljeno u magazinu “Aura” (BiH), 24.12.2012.god.

HOP