Hrvati pravoslavci iz Hrvatske – Dušan Kotur

0
1650
Dušan Kotur rodio se u Sisku 14. veljače 1853. u obitelji pravoslavnih Hrvata od oca Pavla i majke Ane rođene Pajanović, a umro je u Zagrebu 12. travnja 1878. godine. Dušan Kotur je bio hrvatski pisac, hrvatski domoljub, prevoditelj i mecena, ujedno i gorljivi pristaša Stranke prava. Bio je najmlađe dijete u obitelji. Imao je brata Vasu i sestru Milku i Ljubicu. Njegov otac je vodio trgovačku kuću, koja je spadala među najsolidnije i najimućnije trgovačke kuće u Hrvatskoj. Godine 1861. roditelji su Dušana dali u školu u Karlovac. Namjestili su ga skupa s Ivanom Vončinom, koji je kasnije oženio Dušanovu sestru Milku, kod učitelja Skendera Fabkovića. On je u Dušanu Koturu ukresao prvu iskru hrvatske svijesti, koja je poslije razgarala sve njegovo biće, a plamen je napredovao napretkom i razvitkom njegovoga krasnog duha. Godine 1864. prešao je Kotur iz Karlovca u Zagreb na gimnaziju. Boravio je kod Fabkovićevih, te kod prve, potom kod druge sestre. Otac mu je umro 1871. godine. Tad se upoznao s Franjom Cirakijem, koji je u to vrijeme poučavao Dušanova rođaka Vladimira Matošića. Nakon očeve smrti, stariji brat Vaso preuzeo je brigu o Dušanu.
 FB_IMG_1663219282539
Dušan Kotur je studirao prava u Zagrebu i poslije u Pragu. Surađivao je s listom “Vijencem.”Nekoliko puta putovao je Italijom radi toga da “vremenom napiše djelo o renaissansi u Hrvatskoj i Dalmaciji”, ali i zbog toga što je bio slabijeg zdravlja. Strastveno je obilazio galerije i muzeje. Dopisivao se s Augustom Šenoom, drugovao s Ladislavom Mrazovićem, Rikardom Jorgovanićem… Kotur je dobivao za čitanje najbolje hrvatske i njemačke knjige. Znao je i češki jezik, kao što je dijelom vladao i francuskim i talijanskim jezikom. Također, bio je vičan glazbi. Dušan Kotur je zarana, još kao dječak, počeo pisati književne radove. Njegova mati Ana ga je nadživila i sačuvala sve Dušanove uradke iz gimnazijskih dana, razne redakcije časopisa, neprimljene kritike.
Kotur je prevodio djela “Žeravku”, veselu igru u jednom činu, koju je preveo s njemačkoga, “General građanin” po Goetheu, igrokaz u jednom činu, iz njemačkogga “Kvekeri” od Kotzebua, igrokaz u jednom činu; “Pijanca”, šaljivu igru u tri čina; “Urarov klobuk”, veselu igru u jednom činu, francuski komad, ali preveden s njemačkoga; “Poravnanje” od Kornera, žalobnu igru u jednom činu. Sa češkog je na hrvatski preveo dva djela:”Mladiće”, sliku iz života i “Mladež” u školah jezuitskih”. Uz njegova djela su i pjesme prevedene u izvorne “Imade izpisa iz pjesnika, koje je upravo čitao, mudrih rečenica itd.” Godine 1872. Dušan Kotur razbolio se od sušice. Krhkog i narušenog zdravlja počeo je naobrazbu na pravoslavnoj akademiji.
Matici hrvatskoj ostavio je zakladu pod svojim imenom i tiskane knjige iz te zaklade. Također je oporučno ostavio Matici hrvatskoj i Sv. Jeronimskom društvu dar od 2500 forinta svakom da pod imenom “Zaklade Dušana Kotura” svake druge godine najbolji pisac dobije nagradu po sudu odbora Matice hrvatske za najbolju pripovijest ili dramu, a po sudu odbora “Sv. Jeronimskoga društva” najbolji pučki spis. Nagrađeno je pet spisa, koji su u smislu zakladnice tiskani među godišnjim knjigama “Matice”. Koturovom zaslugom objavljeni su “Milerova “Cvjeta i Miljenko”, Tomićev “Novi red”, Mažuranićev “Grof Ivan”, Vojnovićeva “Paycha”, Lepušićeve “Slike iz Bosne” i Novakovo djelo “Pod Nehajem gradom.”
Dragan Ilić
HOP
 HOP -na Telegramu
https://t.me/hopportal