The Guardian, vijest 2016.-te: „Genetski izrađen ‘Magneto’ protein daljinski kontrolira mozak i ponašanje“

0
9110

Klaus Schwab + otvorena TAJNA – “Svjetskog ekonomskog foruma” – KLAUS SCHWAB “Četvrta industrijska revolucija mijenja ljude – ‘iznutra'” – IDENTITET, ono što oni jesu”.
(op.: “gene editing” – vidjeti pojmove: CRISPR-Cas9 tehnologija uređivanja gena i „reverzna transkripicija“)

https://www.youtube.com/watch?v=7Pt-S19A0Og

(Klaus Schwab – i – transhumanist/eugeničar jedan od ideologa ‘zapadnih’ transnacionalnih korporatista-fašista “antropolog”, Yuval Noah Harari: “Human animal“ I “Hackable Humans”)

– Predstavnici takozvanog “Svjetskog ekonomskog foruma” – privatne udruge NEIZABRANIH super-bogataša u svojim istupima i pisanim tekstovima zalažu se za PROMJENU PARADIGME KAPITALIZMA uz smanjenje BDP-a/ekonomskog rasta, itd., itsl.) A i SMANJENJE DOSTUPNOSTI ENERGIJE, SIROVINA (op.: … kojima ‘baš odgovara’ rat između ‘Zapada’ i Rusije kojim se prekidaju ekonomske i financijske veze ‘Zapada’ i Rusije i dotok jeftine energije ili primjerice vidjeti pojam “održivi razvoj” ili politički plan: “UN Agenda 2030”), KONTROLU INFORMACIJA I “GENE EDITING” ‘USAVRŠAVANJE’ ČOVJEKA I NAMETANJE NOVIH TEHNOLOGIJA (BEZ OBZIRA NA “CIJENU” ZA “OBIČNE LJUDE”).

The Guardian, vijest 2016.-te godine:

„Genetically engineered ‘Magneto’ protein remotely controls brain and behaviour“ / „Genetski izrađen ‘Magneto’ protein daljinski kontrolira mozak i ponašanje“

(prema brojnim znanstvenim radovima: ‘magneto’ protein je sastavni dio nadolazeće mRNA tehnologije, takozvanih „mRNA ‘cjepiva’“ )

https://www.theguardian.com/science/neurophilosophy/2016/mar/24/magneto-remotely-controls-brain-and-behaviour

Evo što piše taj isti The Guardian ovih dana nakon primjene cjepiva u zadnje dvije godine, a koje je podžavao kao glasilo;

Pharish Jeannis bio je “čovjek među ljudima”, prema riječima njegove supruge Elashie Hall-Jeannis. Služio je vojsku i preživio strijeljanje u Kuvajtu, primivši medalju Purpurno srce. Nikad se nije razbolio. Uvijek je nasmijavao njihovu djecu, Journee i Anthonyja.

Zatim je, u ljeto 2021., dobio kašalj koji nije prestajao. Nakon otprilike mjesec dana posuđivanja raspršivača koji je njegova žena koristila za svoju astmu, jedne srijede navečer krajem srpnja, kad su bili na spoju, Elashia je predložila: “Možda imaš Covid.”

Oboje su bili potpuno cijepljeni. Pharish je radio u farmaceutskoj tvrtki u Covingtonu, Georgia, i bio je gorljivo za cjepiva.

Dana 30. srpnja bio je pozitivan na Covid. U ponedjeljak, 2. kolovoza, prvog dana škole za njihovu djecu osnovnoškolske dobi, Elashia se vozila na svoj posao socijalne radnice u skloništu za beskućnike u Atlanti kada ju je nazvao suprug.

“Dođi sada kući. Ne vidim!” On je rekao. Pharish je bio dijabetičar. U hitnoj službi lokalne bolnice liječnici su mislili da bi mogao biti u dijabetičkom šoku.

Za nekoliko dana, pluća 40-godišnjaka izgledala su “bijela” na rendgenskim snimkama, prisjeća se Elashia, pokazujući da gubi sposobnost disanja. Nakon nekoliko tjedana u bolnici, Pharish je jednog dana nazvao telefonom i rekao Anthonyju, koji je tada imao šest godina: “Ako ne stignem kući, ne zaboravi uvijek učiniti ono što sam ti rekao.” Na što je mislio ostala je tajna koju Anthony tek treba otkriti svojoj majci.

Pharish Jeannis umro je 22. kolovoza.

Tog su dana Anthony i Journee, Pharishova 11-godišnja kći iz prethodnog braka, duboko ožalošćeni – a Elashia je ubrzo krenula u izoliranu, često frustrirajuću potragu kako bi svojoj djeci pomogla da se nosi s gubitkom svoje obitelji.

Njezina su se djeca pridružila procijenjenih 245.000 djece diljem SAD-a koja su izgubila jednog ili oba roditelja zbog Covida i procijenjenih 10,5 milijuna djece bez roditelja u cijelom svijetu, prema Global Reference Group on Children Affected by Covid-19, međunarodnom konzorciju koji proučava to pitanje, i londonski medicinski časopis BMJ.
No unatoč dubokim implikacijama za tu djecu, njihove obitelji i zajednice, siročad Covida uglavnom su zanemarena u političkim odgovorima na pandemiju, tvrde ljudi koji se bave tim pitanjem.

U izvješću se navodi da su crnačka djeca nesrazmjerno pogođena gubitkom tijekom pandemije. Ovo odražava neproporcionalne učinke koji se vide u općoj populaciji.

Crnačka djeca u SAD-u, poput Journeeja i Anthonyja, imaju dvostruko veću vjerojatnost da će izgubiti roditelja ili skrbnika od bijele djece, prema međunarodnom konzorciju koji uključuje Imperial College London, Sveučilište Harvard, Centre for Disease Control and Prevention i Svjetske zdravstvene organizacije. Iako su oko 39% djece u SAD-u crnci ili latinoamerikanci, 61% djece bez roditelja Covid pripada ovim kategorijama, rekla je Susan Hillis, supredsjednica grupe u konzorciju.

Polovica od gotovo četvrt milijuna američke djece koja su izgubila jednog ili oba roditelja živi u samo pet država – Kaliforniji, Teksasu, Floridi, New Yorku i Georgiji, navodi Hidden Pain. Mjesto Georgije na tom popisu, ispred drugih, mnogoljudnijih država, odražava više stope stanja kao što su dijabetes, pretilost i bolesti srca, što doprinosi većoj stopi smrtnosti od Covida, rekao je Hillis. Otprilike jedna trećina Gorgijanaca su crnci, a država je sada dom za oko 5552 crnačke djece koja su izgubila roditelja ili skrbnika zbog Covida – što je drugi najveći broj u cijeloj zemlji, nakon Floride. Ali Georgija , poput većine država, nije razvila sveobuhvatnu državnu politiku za rješavanje ovog problema.

Covid siročad mogu doživjeti depresiju, posttraumatski stresni poremećaj i anksioznost, što zauzvrat može utjecati na učenje u školi.

Druge zemlje nude modele za lociranje djece koja se suočavaju s ovim gubitkom, rekao je Hillis. Primjer: nekoliko godina prije pandemije, Brazil je svim smrtovnicama dodao polje u kojem se navodi je li preminuli kod kuće ostavio nekoga mlađeg od 18 godina. Agencije za socijalnu skrb tada mogu pratiti dobrobit te djece. Takav sustav sada pomaže u lociranju djece pogođene Covidom.

Hillis je rekla da je razgovarala s kolegama u Malaviju i Zambiji, gdje javne agencije i vjerske skupine imaju iskustva u reagiranju na djecu koja su ostala bez roditelja zbog HIV-a/side, o repliciranju brazilskog sustava. Druge mogućnosti uključuju oslanjanje na škole za preporuke ili korištenje digitalnih medicinskih zapisa za lociranje najbližih rođaka, rekla je. Ali nijedna zemlja nije daleko odmakla u rješavanju tog pitanja, dodala je.

Dr. David J Schonfeld, pedijatar i direktor Nacionalnog centra za školske krize i žalost u Dječjoj bolnici Los Angeles, rekao je da škole u SAD-u mogu igrati ulogu u prepoznavanju djece koja su izgubila roditelja ili skrbnika tijekom pandemije – iako postoji nema nacionalnog plana za to, a Schonfeld je rekao da nije vidio dokaze da su škole usvojile takve planove.

Gotovo 38.000 djece u Kaliforniji izgubilo je roditelja ili skrbnika zbog Covida, prema Globalnoj referentnoj grupi za djecu pogođenu Covidom-19; gotovo dvije trećine bili su Latinoamerikanci.

HOP

HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal