Analitičarka u HNB-u za monetarnu i financijsku politiku piše o štetnoj politici koju vodi središnja banka

0
6348

Zakon o euru – 2 DIO

Zakon o euru propisanim načelima obvezuje povoljniji tečaj konverzije prilikom zamjene kune u euro.

Zašto je Hrvatska narodna banka izbacila „stabilnu“ kunu i prihvatila podcijenjeni euro (hibridni) kao domaću valutu?

 

Izvrstan tekst, gospođe mr. sc. Mirjane Čerin, dugogodišnje analitičarke u HNB-u  za monetarnu i financijsku politiku koja piše o štetnoj politici koju vodi središnja banka i šteti koja se mjeri u milijardama eura.

Za nju govore kako je „enciklopedija“ Hrvatske narodne banke. Za svog radnog vijeka ispratila je devet guvernera,  a radila je kao kontrolorka financijskog poslovanja gospodarstva RH i kontrolorka u Direkciji za platni promet s inozemstvom.

Preporučamo svima pročitati.

Mirjana Cerin

Iz glavnog grada Europske unije Bruxellesa stigla je 25. svibnja 2022. povoljna vijest koju su Premjer hrvatske Vlade Andrej Plenković i Ministar financija Zdravko Marić oduševljeno objavili: da, Republika Hrvatska je izašla iz tzv. „makroekonomskih neravnoteža“. Posebno se naglašava da je uvođenje eura „najuspješniji projekt“ sadašnje Vlade i Hrvatske narodne banke. Vijest da je Hrvatski sabor usvojio Zakon o euru u javnosti je prošla neprimjetno bez obavijesti kakvo je mišljenje o Zakonu o euru dala europska administracija posebno Europska centralna banka te da li je imala primjedbe na predloženi Zakon?

Vlada Republike Hrvatske, guverner HNB-a  i za to zaduženi viceguverneri u HNB uporno su zamarali javnost uvjeravanjima, bez ikakvog potvrđenog dokaza, kako je upravo euro, sa navodno pozitivnim pokazateljem o mogućoj inflaciji od oko 0,2%, prema iskustvima susjednih zemalja euro zone, spas za uspješan budući razvoj onemoćale privrede. Stanje privrede potvrđuje da je od 1994. do 2023. godine u Hrvatskoj, dugoročnim vezanjem kune za euro, korištenjem devizne klauzule, stimulativnim kamatama na deviznu štednju u eurima kao i tečajnom politikom tzv. „stabilne – aprecirane kune“, devalvirana-obezvrijeđena valuta euro potisnula je kunu nametnutom eurizacijom. Unatoč visokoj razini eurizacije privredni razvoj zemlje stagnira i već se godinama čvrsto ukopao na dnu bezuspješnog ekonomskog razvoja zemalja EU.

Koliko se ozbiljno pristupilo, u ratnom vihoru, uvedenom domaćem novcu kuni potvrđuje činjenica da niti jedna vlada u zemlji nije pokušala ponuditi u proteklih trideset godina zakon o kuni kojim bi se barem formalno štitila?. Takav zakon  svakako bi pridonio razvoju institucija kontrole financijskog sustava i tečajne politike zemlje od 1993. godine, svelo bi korupciju na manju mjeru i omogućilo povoljniji ekonomski i društveni prosperitet zemlje.

Zakon o euru, koji je Hrvatski sabor usvojio 13. svibnja 2022. konfuzan je i opsežan. Čini ga 96 članaka uz napomenu da je članak 87. (sa 1.1.2023. prestao važiti) imao dodatnih 68 stavaka a članak 88. Zakona dodatnih 124 stavaka.

U susjednoj državi Sloveniji isti Zakon o uvedbi eura (ZUE) ima samo 26 članaka, napisan je na tri stranice sa deset zakonskih poglavlja. Zakon o euru u Sloveniji pripremljen je studiozno uz osnovnu činjenicu da je prije uvođenja eura izvršena postepena deprecijacija (vrijednosno prilagođavanje) slovenskog tolara u odnosu na vrijednost eura od 257% prvenstveno da se zaštiti malo i srednje poduzetništvo i sve vidove proizvodnje. Iako je napisan u deset poglavlja slovenski Zakon o euru je kratak, jasan i precizan. 

Zakon o euru u Hrvatskoj napisan je na gotovo osamdeset stranica, također sadrži deset zakonskih dijelova koji su opširni i zadiru u već postojeće zakone iz područja financijskog poslovanja i financijske kontrole. Zbog različitih pristupa zakonskoj regulativi o euru u Sloveniji i Hrvatskoj nameće se pitanje: da li se radi o dvije potpuno različite valute euro u Europskoj uniji?. Da, radi se o različitim valutama zbog različitih vrijednosti eura. U Hrvatskoj  je euro devalviran odnosno podcijenjen odnosno obezvrijeđen za 15,4% zbog odstupanja od utvrđene službene konverzije srednje vrijednosti njemačke marke za euro u eurozoni. Posljedica dugogodišnjeg vođenja monetarne politike HNB-a precijenjene i „stabilne kune“ nanosila je veliku štetu ekonomiji zemlje sa posljedicom pada cjenovne konkurentnosti hrvatskih proizvoda u razdoblju od 1994. do 2023. godine a HNB je tvrdoglavo i arogantno odbijala politikom tečaja kune vezanu za euro pratiti cjenovnu konkurentnost hrvatske privrede. Rezultat je poticanje zaduživanja zemlje i odljev velikog iznosa ostvarenog BDP-a iz zemlje. Kao potvrda iznesenoj tvrdnji navodimo da je od uvođenja eura 2002. godine do 2023. godine, zbog forsiranja tzv. stabilnog tečaja kuna – euro fluktuacija tečaja iznosila samo 1,09 posto dok je indeks potrošačkih cijena ili stopa inflacije u tom razdoblju porastao za 69,0 posto.

Dugoročnom deprecijacijom eura potican je nekontroliran porasta uvoza jeftine robe, rast zaduženosti zemlje, zbog problema rasta platno bilančnog deficita do 2010. godine Vlada RH donosi krivu Odluku o povećanoj stopi poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) sa 22% na 23% što je ponovila i 2013. porastom PDV-a na 25%. Dvostruko povećanje stope PDV-a utjecalo je na dodatno povećanje stope inflacije za kumulativno dodatnih 13,25% kao i pad svih plaća. Znači da je u promatranih 20 godina porast inflacije iznosio 82,25% uvećano za 15,4% zbog viših cijene na uvezenu robu i usluge zbog razlike u vrijednosti eura u eurozoni. Neusklađenost odnosa kretanja tečaja (od 1,09%) i potrošačkih cijena (inflacije) od 97,65% rezultira dugoročnom krizom-recesijom iz koje se ekonomija zemlje ne može izvlačit nepripremljenom i nepovoljnom vrijednosti konverzije prilikom odbacivanje domaće valute kune i uvođenjem podcijenjenog eura.

Iz ekonomske teorije je poznato da ukoliko tečaj valute (kune) klizi sporije od promjene relativnih cijena (inflacije) znači da je tečajna politika pasivna i štetna. Zbog dugoročno vođene neusklađene visine fluktuacije tečaja kune (od svega 1,09%) u odnosu na kumulativni rast inflacije (potrošačkih cijena od 97,7%)) državne vlasti su bile prisiljene povećavati stopu PDV-a na 25%. Visoka stopa PDV-a dodatno djeluje negativno na proizvodnju i ulaganja u proizvodnju, prisiljava državu da Bruto društveni proizvod (BDP) gradi isključivo na rastu potrošnje, smanjuje zaposlenost stanovništva a državnoj upravljačkoj administraciji omogućuje sigurno izdašno namirivanje i trošenje sredstava iz poreza. Država odnosno Vlade u Republici Hrvatskoj preko 20 godina uporno teret krize prebacuju, kroz tzv. štednju na privredu, sve zaposlenike, umirovljenike, socijalne skupine (dugoročnim ograničavanjem i održavanjem niskih plaća, štednji u zdravstvu, školstvu, kreativnim i umjetničkim djelatnostima, malo i srednje poduzetništvo i dr.).

Uslijed različite vrijednosti eura u Hrvatskoj i eurozoni, svi financijski i statistički pokazatelji izraženi u eurima za Hrvatsku ne mogu biti usporedivi s podacima zemljama eurozone jer prikazuju nerealno uvećane vrijednosti za 15,4% (veći iznos ino duga, više cijene roba i usluga dakle veću  inflaciju, veća kreditna zaduženja države, fizičkih i pravnih osoba i td.). Zbog navedenih činjenica Hrvatska ne ispunjava Uredbu Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. godine koja utvrđuje odredbe koje se odnose na pravni okvir i osnovne kriterije za uvođenje eura. Spomenuta Uredba Vijeća osigurava najveći utjecaj na ujednačen i ravnopravan ekonomski razvoj zemalja članice eurozone što doneseni Zakon o euru ne osigurava Republici Hrvatskoj.

 

Zakon o euru u Republici Hrvatskoj direktno krši Uredbu vijeća EU zbog prihvaćanja štetne tečajne politika tzv. stabilne ali precijenjene kune a podcijenjenog eura primjenom tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro i time odstupa od bitnih ugovora koje je Hrvatska potpisala pristupanjem Europskoj uniji 2013. godine kao i svih prethodnih ugovora navedenih u Zakonu.

Prilikom postupka određivanju konverzije kuna – euro Hrvatska i ECB (Europska centralna banka) bile su dužne poštivati Ugovor o osnivanju Europske zajednice i Ugovor o EU od 20. svibnja 1999. godine, objavljeno u Službenom listu EU. Navedeni ugovori predstavljaju pravnu stečevinu Ugovora iz Maastrichta prema kojem dopušteno odstupanje valuta država članica, u postupku konverzije tečaja u euro, može biti +(-) 2,25% od srednjeg tečaja njemačke marke (utvrđeni tečaj od 1,95582 DM) za 1 euro (kao referentne obvezujuće valute konverzije u EU). U Hrvatskoj se vrijednost konverzijskog tečaja eura od 1994. godine kreće od 1,398612 DM za 1 euro, zatim u 2013. vrijednost tečaja raste na 1,704216 DM za 1 euro, u 2021. godini pada na 1,693114 DM za 1 euro a u 2023. godini vrijednost konverzije je 1,695432 DM za 1 euro čime odstupa vrijednosno za 15,4 % od važećeg srednjeg tečaja eura u eurozoni. Zahvaljujući HNB-u punih 27 godina kršen je Ugovor iz Maastrichta.

Ulaskom u tečajni mehanizam ERM II, kao neodgovorna politička odluka Hrvatske narodne banke, Vlade RH, administracije EU kao i ECB (što upućuje na moguću političku korupciju i nepotizam u administraciji EU), Hrvatskoj je dopušteno da zadrži ograničenje fluktuacije tečaja kuna-euro +(-) 15% odnosno da Zakonom o euru fiksira konverzijski tečaj od 7,54350 kuna za 1 euro (članak 5. Zakona). Tim činom je svjesno odobreno uvećanje stope inflacije odnosno potrošačkih cijena za dodatnih 15,4% što potvrđuje da je donesena kriva i štetna Odluka Vlade i HNB-a o primjeni konverzijskog tečaja za euro. To potvrđuje podatak da je od 2002. godine do 2022. politikom podcijenjenog eura a aprecirane kune nanesena ogromna financijska šteta Hrvatskoj privredi i stanovništvu u iznosu od 138,5 milijardi eura. Podatak upućuje na odgovornost  guvernera HNB-a kao i svih članova Uprave za ugrožavanje nacionalne sigurnosti zemlje, gubitka ogromnog financijskog iznosa  kao i urušavanje cjelovitog privrednog sustava zemlje i to sve na teret državljana Republike Hrvatske.

Neozbiljno je i neodgovorno od HNB-a, vodeće financijske institucije u zemlji što nije javnosti predočila provjereni minimalni računski dokaz o mogućim ponuđenim konverzijskim tečajevima od 7,543 i 8,6 kuna za 1 euro a zatim pristupila razgovorima o efektima tečajnog mehanizma ERM II na ekonomiju Hrvatske. Stručnom provjerom potvrdilo bi se da predloženi nepovoljniji tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 euro nije smio biti predložen kao jedini mogući tečaj usvojen u Zakonom o euru. Ta činjenica ukazuje da su hrvatskoj javnosti namjerno prikazani neistiniti podaci o stvarnom ukupnom financijskom stanju zemlje.

U tečajni mehanizam ERM II, uz Hrvatsku uključena je i Bugarska koja je za vrijednost konverzije svoje valute LEV prihvatila vrijednost od 1,95583 DM za jedan euro, uz obveznu ponudu tri varijante tečaja: kao gornji tečaj 2,25 DM za 1 euro i donji 1,66 DM za 1 euro. Prihvaćanjem srednje vrijednosti zamjene LEV-a u euro s realnom vrijednošću odnosa konverzije njemačke marke (DM od 1,95583) Bugarska je uspostavila odnosno izjednačila vrijednost eura s vrijednošću svoje valute LEV u eurozoni te time stekla konkurentnost svoje privrede sa ostalim članicama eurozone što predstavlja veliku ekonomsku prednost u odnosu na Hrvatsku. Bugarska je postupila mudro i odgovorno u pristupu konverzije lev-a u euro po srednjem tečaju poštujući službenu vrijednost zamjene DM u euro te uz stopu PDV-a od 20% ima ozbiljne šanse da u skoroj budućnosti prestigne razinu razvoja Hrvatske privrede. Kao primjer navodimo podatak da je ostvareni porast dohotka per capita u Bugarskoj u 2021. godini bio 11,7% viši u odnosu na 2019. godinu. U Hrvatskoj je u istom promatranom razdoblju porast dohotka per capita bio 7,7% veći, da je primijenjen  realni tečaj od 8,66468 kuna za 1 eura taj bi porast bio 9,3%.

Matematički izračuni potvrđuju da se primjenom konverzije prema tečajnom mehanizmu ERM II uz tečaj od 7,53450 kuna za 1 euro ozbiljno krši Zakon o euru sa nesagledivim posljedicama na sigurnost i ekonomski prosperitet Hrvatske.

Prihvaćeni Zakon o euru morao bi osigurati Hrvatskoj državi skladan, održiv i uravnotežen razvoj gospodarskih aktivnosti u cilju jače gospodarske i političke integracije što je utvrđeno zadaćama u Ugovorima iz Maastrichta, Amsterdama, Nice i Lisabona, to je obvezujuće za sve članice eurozone. Bitne su ekonomske mjere a ne samo političke odluke koje su bile glavni povod uvođenja eura u RH.

Zakon o euru napisan je na brzinu, neopravdano je po ugrađenim pravnim normama dugačak i konfuzan sa prikrivenim kršenjima Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovor o EU (posebno članak 126. stavak 2. i stavak 3.).

Temeljem iznesenih činjenica postavlja se pitanje vjerodostojnosti članka 5. Zakona o euru što zahtjeva pokretanje postupka

U članku 5. Zakona o euru ozakonjuje se euro kao službena valuta Republike Hrvatske temeljem Odluke Vijeća (EU) i pozivom na članak 140. Ugovora o funkcioniranju EU i Uredbi Vijeća (EU) 2022/1208 od 12.7.22. koja se odnosi na izmjenu Uredbe (EZ) broj 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku kojom je utvrđeno da je stopa konverzije određena na 7,53450 kuna za jedan euro. To je potvrđeno i Odlukom Vlade RH od 21.07.2022. potpisanu od premjera Andreja Plenkovića.

Članak 5. Zakona posebno je važan jer dokazuje da je opravdano kritizirati Hrvatsku narodnu banku za neodgovorno i štetno vođenje tečajne politike i neodgovornog odnosa prema stabilnosti cijena u Hrvatskoj. Naime, Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31.12.1998. u članku 1. je obvezujuća i glasi: neopozivo utvrđene stope konverzije između euro i valuta država članica koje uvode euro su:

1 euro = 40,3399 belgijskih franaka; = 1,95583 njemačkih maraka;  = 13,7603 austrijskih šilinga; i td.  Članak  2. Uredbe glasi: ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama (Bruxelles 31.12.1998.) a odnosi se na primjenu stopa konverzije ekonomske i monetarne unije od 1.1.1999. godine.

Članak 5. Zakona o euru bitno odstupa od temeljnih načela Zakona definiranih u članku 6. i od niza odredbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1103/97.

Članak 6. Zakona o euru (ZOE) definira Temeljna načela uvođenja eura koja obuhvaćaju: 1) načelo zaštite potrošača, 2) načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, 3) načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, 4) načelo učinkovitosti i ekonomičnosti i 5) načelo transparentnosti i informiranosti.

Povezano sa člankom 6. ZOE prekršen je članak 7. Zakona koji se odnosi na načelo zaštite potrošača. Uslijed preračunavanja potrošač na smije biti u financijski nepovoljnijem položaju pri iskazivanju cijena i drugih novčanih vrijednosti iz kune u euro. Kao primjer prekršaja potvrđuje izračun cijene robe po apreciranom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro i cijene iste te robe izračunate primjenom konverzije realnog tečaja kune od 8,66468 kuna za 1 euro koju je HNB predložila Europskoj centralnoj banci u okviru tečajnog mehanizma ERM II.

Primjer: proizvod u vrijednosti od 85 kuna preračunat u euro po tečaju 7,53450 kn = 11,269 eura; preračunat po tečaju 8,66468 kn = 9,810 eura, razlika u cijeni iznosi 14,9%. Dakle, cijene svih roba i usluga u Hrvatskoj su veće za 14,9% samo s osnove tečajne razlike vrijednosti eura u usporedbi sa zemljama EU u eurozoni. Na utvrđenu razliku u vrijednosti eura u RH i zemljama eurozone dodaje se, u postotku i razlika u visini stope PDV-a po zemljama EU.

Primjenom nerealnog tečaja konverzije od 7,5345 kuna za 1 euro prekršen je članak 8. Zakona koji se odnosi na načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena. Ovim se zakonskim člankom zabranjuje ne samo poslovnim subjektima, kreditnim institucijama i unijama, zavodu za platni promet, pružateljima financijskih usluga, institucijama za elektronički novac pri uvođenju eura povećati cijene robe ili usluga prema potrošačima bez opravdanog razloga već se ta zabrana mora odnositi i na Hrvatsku narodnu banku koja je dužna prema članku 3. Zakona o HNB voditi brigu o stabilnosti cijena.

Primjer: Zbog nepovoljnog tečaja od 7,53450 kuna za 1 euro sve su cijene roba i usluga, potrošački i stambeni krediti neodgovornim i neprovjerenim prijedlogom HNB-a veći za 14,9% u odnosu na cijene u eurozoni.

Zbog istog razloga prekršen je i članak 9. Zakona koji se odnosi na načelo neprekidnosti pravnih instrumenata budući da je uvođenjem eura po tečaju od 7,5430 kuna za 1 euro valjanost postojećih pravnih instrumenata neravnopravna s ostalim zemljama eurozone i vrijednosno je niža za 14,9%. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17.6.1997. koja se odnosi na odredbe o uvođenju eura, u članku 3. i 4. ističe se da je, u svrhu prelaska na jedinstvenu valutu, potrebno osigurati pravnu sigurnost za građane i društva u svim državama koje uvode euro, da obave pripreme prema povoljnijim uvjetima kako bi se osigurao uravnotežen prelazak na euro, posebno za potrošače. Predloženi tečaj konverzije kune to nije omogućio već je naprotiv unio cjenovni nered na hrvatskom tržištu roba, usluga i financijskog zaduživanja fizičkih i pravnih osoba.

 

To potvrđuje podatak: otplatna rata kredita sa deviznom klauzulom u euru u iznosu od oko 5.000,00 kuna preračunom po tečaju 7,53450 iznositi će 663,61 eura a izračun po gornjem tečaju HNB od 8,66468 kuna za 1 euro rata kredita bi iznosila 577,06 eura. Guverner HNB-a govorio je neistinu pred javnošću da bi i najmanja promjena tečaja na više ugrozila standard stanovništva. Jasno je do sada svi odobreni krediti (u proteklih 20 godina) stanovništvu i privredi obračunati po tečaju 7,53.. kuna za 1 euro bili stvarno veći za 15,5% u odnosu da su bili obračunati po realnom tečaju od 8,665 kuna za 1 euro. Ovaj podatak potvrđuje da je HNB dugoročno tečajnom politikom tzv. „stabilnog“ (nepromijenjenog) tečaja kune  podupirala samo profite banaka, stranih koncerna, stranih trgovačkih kuća.

Primjenom predloženog konverzijskog tečaja od 7,5430 kune za 1 euro prekršen je članak 10. Zakona koji se odnosi na načelo učinkovitosti i ekonomičnosti kojim se regulira da se svima osigura što jednostavnije postupanje uz što manje troškova. Vezano na nepotrebne troškove ističemo da HNB nije smjela predložiti konverzijski tečaj koji već dva desetljeća opterećuje državni proračun, time umanjuje ukupni dohodak svih zaposlenih i nezaposlenih stanovnika Hrvatske potičući odljev milijardi eura u zemlje eurozone (trgovinom, bankama i dr.) umanjujući ukupni dohodak svih kategorija stanovnik.

Potvrđeno primjerom 1: prema podacima DSZ-a, HNB-a i Eurostata s osnove nepovoljnog tečaja kuna-euro, iskazano u eur, iz državnog proračuna za 2021. godinu ostvaren je s osnove viših cijena ali izgubljen, odljevom financijskih sredstava iz Hrvatske, iznos od 7,7 milijardi eura dok je 2019. godine taj gubitak iznosio 8,2 milijardi eura. Ogromni iznosi eura završavaju u zemljama eurozone jer u tim zemljama realan tečaj eura vrijedi 1,95583 DM za 1 euro. U samo dvije godine Hrvatska je s osnove nepovoljnog precijenjenog tečaja kune isplatila 16,9 milijardi eura više zbog razlike u vrijednosti eura posljedica čega je cjenovna ne konkurentnost hrvatske privrede u odnosu na najznačajnije vanjskotrgovinske partnere. Glavni uzrok jest pad cijenjenosti (podcijenjenosti) strane valute eura što svaku robu proizvedenu u Hrvatskoj čini manje cjenovno konkurentnom na inozemnom i domaćem tržištu. Odljev iz zemlje na milijarde iznosa eura zbog viših cijena isplaćeni su iz državnog proračuna inozemstvu i desetljećima opterećuju prihode privrede, stanovništva i države. Uz napomenu da se svi dugovi stanovništva i države iskazuju i otplaćuju u valuti euro.

Da se u Hrvatskoj krši načelo učinkovitosti i ekonomičnosti primjenom nepovoljnog tečaja od 7,53450 kune za 1 euro potvrđuje podatak o ukupnom deviznom dugu Hrvatske u 2022. godine. Prema izvještaju guvernera HNB-a objavljenom na Financijskom forumu u Opatiji 19. i 20. svibnja 2022. ukupni devizni dug Republike Hrvatske iznosio je 533 milijardi kuna ili 70.741,3 milijardi eura po navedenom tečaju HNB-a za kunu. Primjenom gornjeg tečaja od 8,66468 kuna za 1 euro realna vrijednost ukupnog deviznog duga države bio bi iznosio 61.514,1 milijardi eura. Rezultat dokazuje da je Hrvatska opterećena sa dodatnih 9.147,4 milijardi eura nepotrebnog povećanog duga temeljem nepovoljnog tečaja što je, zahvaljujući HNB-u neopravdani prihod vjerovnicima u inozemstvu.    

 

Budući da je institucija HNB nestručno, površno i krivo informirala javnost bez mogućnosti uključivanja stručne i ostale javnosti, prekršen je članak 11. Zakona o euru kojim se krši načelo transparentnosti i informiranosti. Tokom proteklog vremena nosioci projekta uvođenja eura u Hrvatsku nisu poštivali načelo transparentnosti jer se u postupku uvođenja eura nije poštivalo da potrebna informacije budu jasne, dostupne, čitljive i vidljive. Većina se informacija držala polu otvorenim a računske procjene posljedica uvođenje eura su potpuno izostale ili su bile netočne.

Odlukom Vlade RH usvojeni konverzijski tečaj za euro pokazuje nastavak podržavanja financijske štete osvrtom na usvajanje Državnog proračuna za 2023. godinu Hrvatski sabor je potvrdio da planirani ukupni prihodi iznose 24,9 milijardi eura a ukupni rashodi 26,4 milijardi eura. Ministarstvo financija planira ukupne prihode državnog proračuna za 2023. u iznosu od 167,7 milijardi kuna, konverzija u eure po službenom tečaju 7,5345 kn iznosi 22,3 milijarde eura. Matematički za obračunatu vrijednost prihoda od 24,9 milijardi eura korišten je konverzijski tečaj od 6,7347 kune za 1 euro, dakle svjesno je Ministarstvo financija odstupilo od službenog konverzijskog tečaja za dodatnih 11,9% i time prekršilo tečajni mehanizam ERM II . Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 169,8 milijardi kuna ili 22,5 milijardi eura po službenom tečaju konverzije kune. Planirani iznos ukupnih rashoda od 26,4 milijardi eura izračunat je po tečaju konverzije od 6,4304 kune za 1 euro što odstupa od službenog tečaja iz članka 5. ZOE za dodatnih 17,2%, dakle prekršen je Ugovor o tečajnom mehanizmu ERM II.

Zbog velikog odstupanja nerealnog tečaja za prihode i rashode državnog proračuna od realnog tečaja eura u zemljama EU ukupan odljev eura iz Hrvatske u 2023. godini  iznositi će 6,9 milijardi eura iz prihoda i 5,6 milijardi eura iz rashoda državnog proračuna ili ukupno 11,5 milijardi eura kao cijena svjesno neodgovorne i pogubne tečajne politike HNB-a. Stanovništvo i privreda cijenu tečajne razlike i dalje otplaćuju  višim cijenama roba i usluga u odnosu na članice EU, većim inozemnim dugom države, održavanjem niskih plaća i mirovina a država će nevidljivi odljev ostvarenog kapitala u proračunu nadoknaditi rastom poreza,nastavljajući nizom tzv. „poreznih reformi“, indirektno znači rastom PDV-a iznad 25%, prodajom državnih obveznica i drugim nepovoljnim mjerama koje će i dalje održavati niski standard stanovništva i nepovoljno proizvodno okruženje u zemlji.

Izneseni pokazatelji ukazuju da se važećim člankom 5. Zakona o euru podržavaju i dalje urušavaju financije države unatoč navodnom priljevu novca iz Fondova EU. Na ozbiljnost stanja u državi ukazuje porast nezadovoljstva zaposlenika ponižavajuće niskim plaćama. Problem održavanja dokazano najnižih plaća u Hrvatskoj u odnosu na zemlje EU ne mogu se rješavati nekakvim površnim i formalnim potezima uvođenjem poreznih među stop, izmjenama minimalnih koeficijenata u državnim službama. Jedino ispravno i konstruktivno rješenje jest smanjiti stopu PDV-a na početnu razinu od 22% (dakle smanjiti za 13,25%) i obavezno izmijeniti članak 5. Zakona o euru usklađivanjem vrijednosti eura u Hrvatskoj i eurozoni promjenom Odluke Vlade RH od 21.07.2022. kao i zahtijevati od Komisije Vijeća EU i Europske centralne banke izmjenu Uredbe Vijeća (EU) 2022/1208 od 12.07. 2022. godine. Ako je PDV porastao odlukama Vlada  istim postupkom može se i sniziti.

 

Izmjenama članka 5. ZOE i vraćanjem na Uredbu Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31.12.98. koja se primjenjuje u svim zemljama eurozone s izuzetkom Hrvatske navedeni bi dokumenti omogućili primjenu realne vrijednosti eura u Hrvatskoj. Takvom mjerom uskladili bi se svi financijski pokazatelji sa zemljama eurozone, plaće bi porasle za 28,65% u eurima bez bilo kakvog oduzimanja na teret državnog proračuna, smanjeni PDV bio bi stimulans za ulaganja u malo i srednje poduzetništvo, poljoprivredu a smanjila bi se i kreditna zaduženja. Te bi mjere odmah otklonile opće nezadovoljstvo i konflikte u državi. Za takve, samo dvije, jednostavne i efikasne mjere potrebna je sposobnost razumijevanja, potrebna je volja i želja administrativnog vodstva države, prvenstveno Vlade Republike Hrvatske.

Na poduzimanje predloženih dviju mjera upozorava i usvojeni Državni proračun RH za 2023. godinu kojim se potvrđuje da će temeljem Odluke Vlade, koja je sastavni dio članka 5. Zakona o euru, Hrvatska država će iz planiranog Državnog proračuna izgubiti 26,8 milijardi eura u razdoblju od četiri godine od 2022. do 2025. godine s osnove štetnog i podcijenjenog tečaja eura (Godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna za 2023. godinu, donesen 29. studenog 2022., Hrvatski sabor).

Zbog uglavnom općeg nezadovoljstva u državi prisjetih se lucidnog Antuna Gustava Matoša i njegove provjerene misli:

„U nekim je zemljama politika kao Kirka. Tko joj se približi postaje krmak. Odolijevaju joj tek Odiseji, patnici i junaci“.             

HOP