Kruševska republika i uloga Bugara

0
1271

Prije 120 godina u Makedoniji je rođena Kruševska Republika

VMRO-Kruševska Republika-Turska-Ilindensko – Preobraženski ustanak

Smrt vojvode Pitu Gulija konačno je označila kraj veličanstvene, ali kratkotrajne republike u Kruševu.

Dana 3. kolovoza 1903. godine objavljeno je stvaranje Kruševske republike, koja je predstavljala formiranu vlast ustanika Unutrašnje makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije (VMORO) u gradu Kruševu tijekom Ilindensko-Preobraženskog ustanka, podsjeća “Na Megdanu” .

Zauzimanje Kruševa

Kruševo je oslobođeno koordiniranim napadom na vojarnu, poštu i općinu. Nakon zauzimanja, u gradu je uspostavljen ustanički stožer za regiju: vođa je bio Nikola Karev, Nikola Rusinski, Velko Markov, Gyurchin Naumov i Yordan Piperkata, a ubrzo nakon toga pridružili su im se lokalni aktivisti Petar Atsev, Kiril Yankov, Antinogen Hadžov, Todor Pavlov i drugi.

Svi  bugarski četnici podijeljeni su u 8 odreda sa zapovjednicima Gyurchin Naumov, Marko Hristov, Pitu Guli, Hriste Tasev, Kosta Hristov, Tashko Karev, Todor Hristov i Andrey Dokurchev. Odred Andreja Dokurčeva ostavljen je da čuva vladine urede, dok su ostali odredi branili prolaze prema gradu sa prilepske strane od nadiruće turske vojske.

Nakon što je stožer kruševačkih ustanika, koji je predstavljao vojnu vlast, ušao u grad, sazvano je Vijeće republike od 60 članova – po 20 ljudi iz svake etno-vjerske zajednice u Kruševu (bugarske, grčko-rimske i vlaške). Stožer ustanika bira Privremenu vladu koju čine Vangel Dinu, Georgi Chache, Teohar Neshkov, Hristo Kyurkchiev, Dimitar Sekulov i Nikola Balyu. De facto vođa ustaničke vlasti u Kruševu je Nikola Karev.

Najpoznatiji dokument koji je izdala Privremena vlada Kruševske Republike je Kruševski manifest. Republika je proglašena u obiteljskoj kući Nauma i Georgija Tomalevskih, u kojoj se danas nalazi Muzej Ilindenskog ustanka i Kruševske republike.

Postojala je samo 10 dana – od 3. do 13. kolovoza 1903. godine i bio je najveći uspjeh ustanka u Makedoniji. Organizacija uprave u gradu bila je pod utjecajem socijalističkih nazora dijela rukovodstva, članova tzv. Makedonsko-odrinske socijaldemokratske grupe BRSDP.

Pad Kruševa

Nakon niza dramatičnih događaja, regularna turska vojska Bakhtiar-paše od 10.000 vojnika, potpomognuta bašibozukom i jakim topništvom, brzo je napredovala prema Kruševu. Vojvodsko vijeće odlučilo je da se ustanici povuku iz Kruševa, ali je Guli tu odluku odbio poslušati.

Njegov odred je stacioniran na stjenovitom visokom vrhu Mečkin Kamen na jednom od obronaka Baba Planine. Oko 70  bugarskih četnika od 240 okupljenih ljudi je nenaoružano. Nekolicina njih raspolaže samo sjekirama. Guli ih zaklinje da nastave raditi za slobodu domovine i šalje ih natrag u njihova sela. Tako je ostao uz sebe sa 170 buntovnika, a kao znak za početak boja dao im je sa svojom puškom jedini kratki manliher u četi.

Turci s tri strane napadaju četnike, koji junački odbijaju napade od 10 sati ujutro pa do 19 sati navečer, kada počinje odlučujući turski napad. Neprijateljski su meci jedan za drugim pogodili zastavnika Georgija Dimeva i njegovog zamjenika Nove Smugreva. Pitu Guli se uspravlja i počinje bijesno pucati. Smrtno proboden kroz prsa, pada mrtav.

Vojvodova smrt konačno je označila kraj veličanstvene, ali kratkotrajne republike u Kruševu.

Pjesma “More pile, slavuja pile”, u čijem se trećem stihu pjeva: “Ima slavnog junaka, slavnog junaka, Pitu Guli…”, rodila se nedugo nakon junačke pogibije vojvodine, kao spontani čin narodne zahvalnosti za podvig ovog Vlaha, koji je do posljednjeg daha ludo volio Bugarsku.

 

Sva tri sina ovog hrabrog borca za slobodu i ujedinjenje bugarske  domovine idu njegovim stopama. Tashko, poznat i kao Shula Guli, borio se u Prvom svjetskom ratu u sastavu 11. makedonske divizije bugarske vojske, koja je naslijedila Makedonsko-odrinsku miliciju, herojski je poginuo 1918. u Doiranskim bitkama.

Dramatična je i sudbina Nikole Pitu Guleva (Lakya Guli). Gimnaziju je završio u Sofiji, nakon čega se nesebično uključio u oslobodilačku borbu makedonskih Bugara. Prijatelj mu je Todor Aleksandrov, a kada obnavlja VMRO, Nikola postaje njegov član, osobno se brinući za sigurnost njezina vođe. Kasnije je bio vojvoda u Veleškom i rodnom Kruševu. Godine 1924., tijekom riskantne akcije, Guleva su u vlaku Skoplje-Beograd uhvatile srpske vlasti i nakon mučnog mučenja ubile u beogradskom zatvoru.

 

Pituov najmlađi sin je Steryu Gulev. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je za bugarsku policiju u Kruševu, dok je grad ponovno bio u granicama Bugarske. Ali nakon povlačenja bugarske vojske iz Makedonije, 6. rujna 1944. godine, makedonski partizani ubili su posljednjeg nasljednika pobunjeničke obitelji.

Izvor Bugarski – fakti bg

HOP

HOP na Telegramu

https://t.me/hopportal