Jučer sam sa kolegom raspravljala o temi obveze sudova da isti sud ne može donositi različite sudske odluke o istoj stvari. Mnogi su me pitali na što se trebaju pozvati, pa evo…
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA u presudi ŠIMECKI PROTIV HRVATSKE
(Zahtjev broj 15253/10) upućuje na povredu prava na pošteno suđenje zbog
neujednačene sudske prakse hrvatskih sudova….
Ustavni sud zauzeo je i stajalište da različita tumačenja iste pravne norme narušavaju načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka i zbog toga što u odgovoru na njega izravno ovisi i pravo na mirno uživanje vlasništva i mogući gubitak nekretnine uslijed provedbe prisilne ovrhe na vlasništvu podnositelja iako je već prethodno odlučeno pravomoćnom odlukom da pravo protustranke ne postoji, a što prvostupanjski sud i drugostupanjski sud uopće nisu uzeli u razmatranje niti o tome odlučili.
Svi nadležni sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su poštovati pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (U-III-478/2011 od 11.10.2013.
Samovolja pojedinih sudaca koji sude protivno odlukama viših sudova umanjuje značaj pravomoćne
sudske odluke i dovodi do
situacije neujednačenosti sudske prakse u kojoj svaki sud može birati kada će i u kojoj situaciji prihvatiti koju odluku i kada će primjenjivati neko materijalno pravo ovisno o osobi kojoj sude i o situaciji u kojoj
sude, što je ustavnopravno neprihvatljivo i u potpunosti oduzima pravnu sigurnost.
Čemu služe zakoni, pravna literatura, sudska praksa, kad suci najviših sudova sude različito od zakona i odstupaju od vlastite sudske prakse ili svjesno opstruiraju pravo stranke na podnošenje izvanrednog pravnog lijeka?
Evo slučaja
Općinski sud u Dugom Selu donese rješenje u zemljišno knjižnom postupku na koje je podnešena žalba. Županijski sud u Velikoj Gorici odbije žalbe. Protiv drugostupanjskog rješenja podnijeta je ustavna tužba i prijedlog za dopuštenje revizije. Ustavni sud brzinski odbaci ustavnu tužbu uz obrazloženje da je preuranjena i da se ustavna tužba može podnijeti nakon odluke o prijedlogu za dopuštenju revizije.
Međutim sudska praksa istog tog suda i zakoni tumače drugačije.
Zakon propisuje da se ustavna tužba podnosi u roku 30 dana. Ako se tužbom traži ukidanje odluke drugostupanjskog suda onda je rok 30 dana od donošenja te drugostupanjske odluke. Pravna struka kaže i dosadašnja praksa da ukoliko su istodobno podnešeni i ustavna tužba i prijedlog za dopuštenje revizije onda Ustavni sud zastaje sa odlučivanjem dok Vrhovni sud ne donese odluku.
U slučajevima kada Ustavni sud odbaci ustavnu tužbu podnesenu protiv drugostupanjskog rješenja u zakonskom roku, nova ustavna tužba podnosi se protiv odluke Vrhovnog suda i to u roku 30 dana dok je za osporavanje drugostupanjskog rješenja istekao zakonski rok od 30 dana. U tom slučaju sve i kad bi u najboljoj verziji Ustavni sud ukinuo odluku Vrhovnog suda predmet bi hio vraćen Vrhovnom sudu a ne Županijskom ili Općinskom, točnije ne polučuje se željeni pravni učinak – ukidanja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
Dosadašnja praksa Ustavnog suda ukazuje na to da u nekim predmetima Ustavni sud RH zastane sa odlučivanjen do odluke Vrhovnog suda dok druge odbacuju ne trepnuvši okom?! Na taj način direktno onemogućuju neke građane da istvare svoja Ustavom zajamčena prava ?!
Naravno, poteže se i pitanje diskriminacije grupe građana obzirom na nejednako postupanje Ustavnog suda RH.
HOP
HOP na Telegramu
