Strah Božji je početak mudrosti, a strah od ljudi početak ludosti

0
1246

Više se treba bojati da ne izgubimo strahopoštovanje prema Bogu nego ugled u svijetu. Strah Božji je početak mudrosti, a strah od ljudi početak ludosti

Ljubav i odanost sada silaze da vas sve zagrle, da vas obnove, da vas ožive i uzdignu iz mrtvila koje pokriva ovu zemlju. Nemojte reći da sam predaleko da bi me dosegnuli, da me ne dira vaša bijeda i da ne odgovaram na vaše pozive. To što plamsaju požari po vašim zemljama i vatre proždiru narod zemlje, sve je to posljedica velikog raskolništva koje je obuzelo narod za narodom, prodirući u srce moga Zakona. To raskolništvo obogaljilo vas je i učinilo da vjerujete da ste bez oca …. Kako vas žalim!
O, naraštaju! Koliko još moram čekati? Moja opominjanja i pozivi odjekuju zemljom. I premda je moja žalost velika, a moja se pravednost sada prelijeva, još se uvijek mogu ublažiti i prihvatiti vaše poklonstvo koje biste mi ponudili. Spreman sam oprostiti po Krvi koju je moj Sin prolio i po njegovoj Žrtvi, ako uzmete moje riječi k srcu.
Ja koji sam vas stvorio iz ljubavi, pitam vas:
Hoću li čuti od vas vaš vapaj pokajanja? ….

Čitanje i razmatranje Biblije, pojedinačno i u zajednici od presudnog je značenja za našu duhovnu formaciju. Duh Sveti je taj koji neizostavno sudjeluje u tom procesu. Pokazuje nam i otkriva lik Božji, koliko nas Bog ljubi, što je potrebno za naše spasenje i kako hodati u vjeri prolazeći kroz životne situacije. Negdje jednom netko reče kako dok čitamo Bibliju ona čita nas. To je nevjerojatna stvar. Pokušaj Bibliju zamisliti kao Božje ljubavno pismo tebi upućeno. Da ti je netko poslao ljubavno pismo, zar ga ne bi pročitao? Bi li rekao kako si siguran da znaš što unutra piše i odložio ga jer je bespotrebno čitati ga? Naravno da ne bi. Čitat ćeš ga pažljivo i polako, upijajući svaku riječ u svoje srce. Što više, čitat ćeš ga iznova i iznova, po više puta. Biblija je Božje ljubavno pismo upućeno tebi, meni, nama. Zašto ga ne bi čitali iznova i iznova i dijelili s drugima ako znamo da je i drugima bitno kao i nama? Trebali bismo smo ga razmatrati pojedinačno, ali i u zajednici gdje sveta riječ može različito govoriti svakom od nas. U Iv 8, 31–32 čitamo da Isus kaže: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Nastojmo stoga staviti svoju Bibliju na mjesto gdje ćemo svakog dana viđati Božje ljubavno pismo (možda tamo gdje sjedimo i gledamo televiziju). Započnimo s kratkim čitanjima i razvijmo naviku.

“Nitko pametan ne će ostaviti sve iza sebe, započeti novim životom, ako nije otkrio nešto više, kvalitetnije, nešto što ga dokraja ispunjava. Petar je kod svoga svakodnevnog posla. Ima svoj uhodani dnevni ritam. Uvečer, nakon sunčeva zalaska, treba izvesti lađu, povlačiti mreže, trebaju svjetiljke koje će privući, namamiti ribe prema površini i za sunčeva izlaska vidjeti ima li što u mrežama. Toga jutra doživio je uzaludnost svoga posla, besmisao, prazninu. Posvemašnji neuspjeh. Ima toga redovito u životu. I slijedi pitanje: Čemu sve ovo? Ima li sve to ikakva smisla? Sumorna jutra, tko će neprospavanu noć nadoknaditi, a k tome i mreže prazne. I najednom se dogodilo nešto što je napravilo jasni usjek, urez u njegov život.
Jer negdje prikrajkom svoga uha sluša on Isusa, toga neobičnoga novoga propovjednika u genezaretskoj okolici. Govori on ne samo Božju riječ, nego u njegovoj riječi dolazi zbilja Bog do riječi. Božja riječ je živa i djelotvorna, poput dvosjekla mača. Zasijeca se u Petrove uši i srce. Toga je jutra prodrlo u njegovo srce nešto posve novo što ga je do kraja dirnulo, što ga je osvijestilo. To bijaše prvo čudo toga dana. On je zapravo nakon Isusovih riječi vidio kako je sve njegovo prazno, i mreže, ali i srce. A što bi mogao Isus tada govoriti, što bi mogao biti sadržaj Isusovih riječi toga jutra, Isusove poruke i Božje riječi?

Vjerojatno ono što je obično govorio, u slikama: Ne živi se samo od kruha, od riba, od ribarenja, od ulova. Ne živi se samo od onoga što nam fizički život uzdržava. Ne brinite se tjeskobno za hranu ili odijelo, jelo i piće. Nemojte se skrbiti oko mnogih stvari. Jedno je samo potrebno. Sve su nam to znane riječi iz drugih zgoda i poglavlja kod svih evanđelista. – I u Petra su te riječi pale na plodno tlo, smjestile se u srce. Petar je vjerojatno morao zaključiti: Sve je moje svršavalo u noći, u ništavilu, u uzaludnosti. U vječnome strahu za sutra, za obitelj, kuću.
Nakon toga Isusov nalog: “Izvezi na pučinu! Bacite mreže za izlov!” I onda čudo s ribama i mrežama. Nakon tog iznenađenja dolazi do reakcije. Prepao se Petar ulova, prepao se samoga sebe. Izgovara kao i Izaija nakon viđenja: “Jao meni, propadoh! Grješnik sam!” Slično je iskustvo imao svaki starozavjetni prorok. Prisjetimo se Izaije koji je samo rekao da je grješnik i da živi u grješnom narodu. Isus ohrabruje: “Ne boj se. To je samo znak za nešto što tek ima uslijediti, što tek ima doći. To je samo predznak onog lova koji se ima odvijati kroz sva stoljeća koja slijede.” Petar je uhvatio mnoštvo riba, ali je bio uhvaćen, ulovio i bio ulovljen. Odsada je on novi, promijenjeni čovjek. Ide za onim čiji je glas čuo i poslušao. Petar je spoznao da je Isusova riječ živodajna, da čudesa stvara, i zato se osjeća bezvrijednim, grješnim stvorenjem.
Spoznaja vlastite bijede, grješnosti i ujedno spoznaja gdje je istina i smisao mora nas prisiliti misliti na druge koji nemaju tu spoznaju koju mi imamo. Mora nas siliti na misioniranje. Otvorenost za bijedu drugih, duhovnu pustoš koju ostavlja grijeh u dušama, to mora ploditi iz susreta s Gospodinom.
Nikad se više neće odvojiti Petar od Isusa ali ni od običnoga čovjeka, od ljudi kojima je poslan. Prazne ruke i prazne mreže punit će se na Gospodinovu riječ. Pridobivati za kraljevstvo Božje, na Gospodinovu zapovijed, uz njegovu milost. Radit će Petar u biti isti posao, samo s drugim predznakom. U ime Gospodinovo, na njegovu riječ.”-Fra Tomislav Pervan.

M. Bušić

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal