Srednjevjekovne komune u europskim gradovima raširile su ekonomske aktivnosti pučanstva i dale poticaja napretku i političkim promjenama

0
868

U Europi je to bila povijesna prekretnica u predugom prijelaznom razdoblju između antike i novog doba.

Borba za vlast u europskim društvima potaknula je fenomen svojstven Europi. To je bilo stvaranje poluautonomnih gradova, organiziranih u vidu komuna. Dakako, još u to daleko srednjevjekovno vrijeme, gradova je bilo posvuda u svijetu. Oni su nicali gdje god je bilo viškova hrane, dostatnih količinski izdržavati široku populaciju vladara, vojnika, obrtnika, poduzetnika i drugih proizvođača nezemljoradničkih dobara. Mnogi od tih davnašnjih urbanih gradskih čvorova postali su u budućnosti i do danas u suvremenom dobu trgovinski centri i upravna središta. No, na polju organizacije i strukture, izvan Europe nije bilo ničeg nalik gradskoj komuni.

Bit komune je ponajprije u njezinoj ekonomskoj ulozi. Te struktuirane jedinice vladale su trgovcima jednako kao što su i oni vladali komunama. Nadalje, u komuni je naglašena i jedinstvena vladavina građana. U djelokrugu komune bio je i širok spektar socijalnih statusa i političkih prava, ključnih za provedbu slobodnih ekonomskih aktivnosti, prenijetih u nadležnost stanovnika komune. Sve to bilo je od neprocjenjivog značenja u hijerahijskom poretku zemljoradničkog društva. Tu je najveći dio zemljoradnika bio ugnjetavan, bilo radi osobne podređenosti oblasnim gospodarima, bilo radi osobne vezanosti za mjesto glede prebivališta i stalnog življenja. Tako su gradovi postali tijekom mračnog srednjevjekovnog razdoblja prave oaze slobode. Bilo su istinskim prolazima kroz zidove stega, što su tad kao željeznim polugama opasavali i stezali pučanstvo. Poklič srednjevjekovnog naroda stadluft macht ili u prijevodu: gradski zrak te čini slobodnim, odražavao je taj duh gradske slobode. Da je tako u stvarnosti doslovno i bilo, govori i jedna nadaleko poznata životna epizoda iz tog vremena. Kad je grof od Flandera ( Flandrije ) pokušao silom vratiti odbjeglog slugu, što ga je zamijetio na tržnici u belgijskom gradu Brugge, svjesni i savjesni nazočni građani prolaznici su okružili grofa i njegove pomagače nasilnike i skupa ih odvezli izvan grada. Nisu dopustili grofu i njegovim pomagačima uhvatitti odbjeglog slugu grofa i on je tako zauvijek stekao i izborio status slobodnog čovjeka.

Imali su događaji poput mnogih sličnih poput gore opisanog u belgijskom gradu Bruggesu velikog i pozitivnog odraza na društvo u njegovoj cijelosti. Zato su gradovi s takvom posebnom upravom postali utočištima, kako potlačenih, tako i poduzetnika, ujedno i stjecišta razmjene dobara s ruralnim mjestima. Migracije u gradove potakle su povećanje gradskih prihoda i poboljšanje životnog standarda, kako pridošlih ljudi, tako okolnog i zatečenog gradskog stanovništva. No, gradovi su imali tad i veliku manu, budući su bili onečišćeni. Bili su prljavi, prenaseljeni, lak plijen zaraza. I zato su stalna putovanja poduzimljivih gradskih stanovnika održavala prihvatljivu razinu naseljenosti i omogućavali razvoj. Oslobađanje kmetova u zapadnoj Europi bila je izravno povezana sa stvaranjem sela s obrtništvom i urbanih komuna. Na boljitak položaja do tad obespravljenog puka je utjecala i brojnost urbanih komuna i sela prožetih obrtom, a nadasve njihova uzajamna povezanost i solidarnost.

Dva su glavna razloga što su srenjevjekovni vladari u Europi odjednom dali i svojevoljno prenijeli dio svojih ovlasti na građane i seljake. Najprije,nova zemlja, unapređena zemljoradnja, razmjena dobara i tržni centri uvećavali su i punili državnu kasu, a veliki proračun jamčio je vladaru i veliku moć i time mu donosio dodatni užitak. Stoga su vladari učinili ustupak građanstvu i seljaštvu, jer su im dali istodobno i veća prava, ali i veće obveze. Što su oni više radili, brže se i punila državna kasa i državni proračun, a država se tako bogatila i svima je barem neko vrijeme to predstavljalo svojevrsni ugođaj. Zatim, vladari su htjeli učvrstiti svoju moć diljem cijeloga kraljevstva. Slobodni farmeri i slobodni građani bili su ionako prirodni neprijatelji zemljoposjedničke aristokracije. I u borbi protiv njih podupirali su i krunu i druge više plemiće. Tu činjenicu su vladari vješto iskoristili, te su djelomično razvlastitli moć zemljoposjednika na uštrb seljaka i time jednim udarcem ubili dvije muhe. Kupili su na dulje staze socijalni mir kad su pogoovali seljacima i time dugoročno smanjili njihovo dotadašnje nezadovoljstvo. Nema sumnje, kako su srednjevjekovni vladari bili iznimno lukavi i proračunati ljudi, barem za ondašnji pojam vremena i društva u kojem su živjeli.

Srednjevjekovni vladari i poduzimljivi vlastodršci morali su biti vrlo dosjetljivi u ostvarenjima svojih nakana stvaranja po njih povoljnih nagodbi s potlačenim stanovništvom. I radi toga su davali građanima i seljacima razna njima do tad nedostupna prava, slobode i povlastice. Morali su biti uvjerljivi u svojem obraćanju. Naravno, tavko što je bilo jedino moguće i ostvarivo u Europi. Ni slučajno se to nije moglo dogoditi, primjerice u Kini. Tamo su vladari selili na tisuće i na desetke tisuća potčinjenih ljudi na obradiva zemljišta, samo da bi kineskim gospodarima pravili hranu. Nasuprot Kini, u Europi su cvjetale prava i slobode. Na Starom kontinentu su iznimke od materijalnih obveza i ekonomske povlastice nerijetko vodili i do političkih povlastica i stjecanja autonomije. I tu je prvotna inicijativa potjecala od nižih slojeva, a to je isto svojstveno samo na europskom tlu. Iz tako novostvorenih društvenih odnosa gospodara i njemu podređenih slojeva, počela se vremenom kristalizirati zamisao prava i ugovora. Pojam prava se odnosio na pregovore i ujedno i prava na žalbu. Sve to je poticalo slobodu i sigurnost ekonomskih aktivnosti.

Premda zvuči nestvarno, iz svega gore priloženog i opisanog, Europa je put daljeg razvitka i napretka imala zahvaliti padu Rimskog carstva i općim nesigurnostima i podjelama što su nakon toga neminovno uslijedile. I rat svevremenski rimski san o jedinstvu i autoritetu zvani pax Romana, opstao je u svijesti ljudi sve do današnjih dana. Doista, mnogi i danas pod podjelama podrazumijevaju prvenstveno nesreće ili recepte za unutarnje sukobe društva. Stoga takvi i europsku zajednicu krivo i pojednostavljeno kao laki i brzi recept za saniranje i ublaženje posljedica dojučerašnjih sukoba i ratova i stvaranje mostova povjerenja i uvažavanja među narodima. No, u onom davnom srednjevjekovnom vremenu, tom istinskom prijelazu između antičkog i suvremenog doba, pojam društvenih podjela bio je izvrsno oružje u slamanju dotadašnje tiranije i ugnjetavanja naroda od strane vlastodršca. Političko suparništvo i pravo slobodnog kretanja bili su isto veliki pokretači društvenog napretka.
Dragan Ilić

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal