9. listopada 1934. godine, jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević stigao je u službeni posjet Francuskoj. U luci Marseilleu, kralja se susreće sa francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Bartuom.
Njih dvoje su se ukrcali u otvoreni automobil koji je čuvala brojna policija i krenuli prema prefekturi. Automobil prolazi među većinom francuskih građana koji su došli upoznati jednog od svojih saveznika u Prvom svjetskom ratu.
Praćeni radosnim uzvicima prema kralju i” živio kralj “, a Aleksandar Karađorđević pronosio je svoje pozdrave mašući rukom. U jednom trenutku se približava čovjek i puca nekoliko metaka u tijelo jugoslavenskog vladara.
Kralj je mrtav.
Konjski časnik s udarom sablje ubija hrabrog atentatora koji se srušio na zemlju i dalje pucao te ubija jednog od tjelohranitelja. U panici policija započela je nepromišljenu pucnjavu gdje strada nekoliko građana , a jedan od metaka je pogođen ruku ministra Bartua, koji kasnije umire od gubitka krvi.
Za nekoliko dana bilo je jasno da je atentat napravio jedan od najtraženijih ljudi na Balkanu – najbolji strijelac u VMRO- u – Veliko Dimitrov Kerin ,ostao je u povijesti zapisan kao Vlado Chernozemsky. Cijeli svijet je tada pisao o Marseilleu, gdje je Černozem ubio iz osvete za teror zbog srpskog ropstva Makedonskih Bugara.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Bugarska je doživjela svoju drugu nacionalnu katastrofu. Kao rezultat desetljećne borbe VMRO-a, samo je Pirinska Makedonija postala dio Bugarske, a Vardarska i Egejska dio područja je ostao u Srbiji i Grčkoj. Poslijeratno bugarsko društvo demoralizirano je kolapsom nacionalnog ideala za ujedinjenje svih zemalja naseljenih etničkim Bugarima. Gospodarska i socijalna kriza u Bugarskoj, koja je, kao zemlja bila prisiljena platiti teške odštete, a ukupan broj svih vojnih snaga, policije i žandarmerista smanjen je na samo 33.000 ljudi.
VMRO na čelu s Todorom Aleksandrovom i dalje je vjeran svom cilju stvaranja slobode za Bugare u Makedoniji. Organizacija se odlučna boriti protiv novih tiraninskih vlasti koje su odlučni iskorijeniti Bugarsku.
Godine 1921. Aleksandar l Karđorđević okrunjen je za kralja Hrvata i Slovenaca (KNHS) formiranih nakon rata. Novi kralj bio je vjerni sljedbenik ideja Ilie Garašanina i Stojana Novakovića – koji su očevi ideje velike zemlje južnog Slavena kojima je dominirala Srbija.
Jedna od glavnih točaka ovog plana je iskorjenjivanje bugarske samosvijesti u Makedoniji i izgradnja novog nacionalnog identiteta – Makedonskog što je provedeno raspadom titove Jugoslavije.
Aleksandar Karađorđević radio je na provedbi tog koncepta uništenjem bugarskih institucija u Vardarskoj Makedoniji. Bugarski učitelji i svećenici protjerani su iz škola i crkava, a njihova mjesta su zauzeli Srbi. Obiteljska imena Bugara su promijenjena, a referenca se daju djeci drugog jezika.
Pogubljivanja miroljubivih građana, od strane srpskih vlasti, svakodnevno su, a tamnice su pune .
Aleksandar Karađorđević ušao je na crnu listu VMRO-a već 1913. godine dok je još bio prestolonasljednik Srbije.
Na vrhuncu balkanskog rata, srpska vojska ušla je u Skoplje, a gostoljubivi Bugari dočekali su cvijećem srpskog princa .
Među gostima je i 7-godišnja Vaska Zoičeva. Cijenjeni prestolonasljednik primjećuje dijete, sišao s konja i stavlja djevojku u krilo. Pita Aleksandra tko je ona, ona mu odgovori da je Bugarka, te on vraća Vasku na cestu. Nezadovoljan odgovorom, princ udara djevojku. Slučaj dobiva popularnost, a Ivan Vasov je napisao svoju pjesmu „Pa’s ti?, u vezi s odbojnom scenom.
Objektivno gledajući na situaciju T. Aleksandrov razumije da će novo okruženje zahtijevati promjenu taktike VMRO-a.
Veliki vođa se okrenuo jednoj metodi koju je koristio čak i prije balkanskih ratova – terorističkih napad.
Nakon Aleksandrove smrti 1924. godine, šef organizacije Ivan Mihailov. Mladi vođa, kao i njegov prethodnik, vjeruje kako bi trebali dati svoje mjesto malim skupinama od 3 do 5 osoba. Ove male skupine moći će kazniti određenog zlikovca u urbanim uvjetima i brzo ispariti nakon toga ili okončati svoj život. Na taj način bi mirno stanovništvo bilo zaštićeno od naknadnih zapljena Srba.
Ovi rezultati taktike plodni su, s nekim od najstrašnijih predstavnika Karađorđevićevog režima i njihovim prijateljima u Bugarskoj. Svijet je bio oduševljen hrabrošću i samoporicanjem kojim su bombaši kao što su Ivan Momčilov, Menča Karničeva i Mara Bunneva upucali neprijatelje bugarskog naroda, a zatim su stradali.
I dok su europski mediji pisali sa strahom o Mare Bunneve u slučaju Velimira Prelića, osramotivši Bugarsku Charlotte Corde, kako svijet još nije vidio pun potencijal VMRO-a.
Ubojica zlog kralja Vlado Černozemski bio je tri put premještan na najvećem marsejskom groblju Sv. Pierrea. Početkom 1950-ih, ostaci Bugarskog revolucionara pali su u najveću zajedničku grobnicu Marseilla, izgrađenu za osobe koje su umrle za slobodu Francuske.
Prije 20 godina, Herzekovi roditelji su uzeli njegov prst iz groba u Marseilleu i donijeli ga u crkvu u rodnog grada Černozeskog – Velingrad.
Današnja BiH, Crna Gora prošli su istu srbizaciju lažiranjem povijesnih činjenica o postojanju Crvene Hrvatske.
HOP
HOP -portal na Telegramu
