Međunarodna obavijest za javnost: Plan Federalnih Rezervi
Anna Von Reitz
Suština Plana Federalnih Rezervi kako je utvrđeno 1913., poput plana prirodnih resursa Theodorea Roosevelta iz 1908., temelji se na dijabolizmu. Jednostavan je, antiintuitivan i varljiv.
Rooseveltov plan prirodnih resursa je u osnovi rekao — mi ćemo za crne dane crpiti vlastite resurse i kupovati resurse svih ostalih za novčić na dolar; tada, kada resursi postanu oskudniji, otvorit ćemo proizvodnju prema vlastitom nahođenju i naplatiti visoke cijene za naše resurse. U međuvremenu ćemo koristiti “konzervaciju” i slatke slike Bambija da ovo prodamo javnosti, a koristit ćemo našim prijateljima koji su već u ovim poslovima povezanim s resursima tako što ćemo vezati sve nove konkurente.
To je i ostaje izreka za američki razvoj prirodnih resursa danas. Iza mema i tema grljenja stabala i slave nacionalnih parkova, krije se vrlo ciničan plan upravljanja resursima koji još uvijek otkucava, godinu za godinom, desetljeće za desetljećem.
Danas vidite ovu politiku na djelu. Amerika je uvijek imala više nafte i više prirodnog plina od Saudijske Arabije. Jednostavno smo pristali kupovati sirovu naftu s Bliskog istoka, usprkos troškovima transporta, i rafinirati je ovdje, tako da ne samo da smo uštedjeli naše izvore plina i nafte, već dobili i debeli kraj od profita proizvoda s dodanom vrijednošću.
Dok Trump pokušava otvoriti naftnu crpku, mora održavati svoje vjerne dobavljače na Bliskom istoku sretni i smirenima. Dakle, tko dobiva dio profita rafinerijskog poslovanja od razvoja istočnog mediteranskog bazena? Saudijska Arabija.
To je vjerojatno i razlog zašto od Saudijaca ne čujete ni riječ o tepih-bombardiranju Gaze.
Sada obratite pozornost na druge robe — novac i kredit.
Prvi dio plana Federalnih Rezervi je osmišljen 1910., samo dvije godine nakon sheme očuvanja prirodnih resursa Teddyja Roosevelta, bio je izbaciti svoju i sve druge zemlje s “neelastičnog” zlatnog standarda, a kasnije i s “neelastičnog” srebrnog standarda, te zamijeniti te valute s “ograničenom ponudom” podržane imovinom s “elastičnim” sustavom fiat valute temeljenim na državnom dugu.
U svijetu postoji ograničena količina zlata i srebra, pa postoji ograničenje količine kovanog novca i poluga koje se mogu proizvesti. Za monetarni sustav temeljen na zlatu i srebru se stoga kaže da je “neelastičan”. Ne možete jednostavno stvoriti više valute podupirane imovinom na zahtjev, već upotreba simbolične fiksne valute omogućuje banci da odštampa onoliko gotovine ili uvede duga u računovodske knjige koliko tržište zahtijeva. Stoga se kaže da je to “elastični” valutni sustav.
Što više o novcu i kreditu možete razmišljati kao o robi, poput maslaca ili soka od naranče, to bolje. Iako su ovu valutu stvorili ljudi i njima se trguje kao proizvodima s dodanom vrijednošću, primjenjuje se ista osnovna politika resursa.
Prednost proizvodnje takozvane “Svjetske Rezervne Valute” je ta, što se ne morate natjecati i mijenjati svoju valutu za tuđu valutu kako biste nešto kupili. Nedostatak je to što nemate kontrolu nad svojom proizvodnjom; svaki put kad se račun ne može podmiriti, i svaki put kad dođe do pada potražnje, dolazi do inflacije, a to stvara dug jer ne postoji ništa što bi izravno podržavalo ovo dodatno tiskanje dolara.
Što se tiče vladine ekonomije, Elon Musk je to objasnio na sljedeći način: jedini prihod koji vlada ima je oporezivanje, a to može biti očigledan porez poput poreza na dohodak, ili neizravni porez — što nazivamo inflacijom. Kada vlada ne može podmiriti svoje dugove, ona jednostavno tiska više novca, što povećava (napuhuje) ponudu valute i devalvira valutu u cjelini.
Novčana (ili kreditna) roba podložna je istim tržišnim silama kao i svaka druga roba. Ako je ponuda maslaca veća od potražnje za maslacem, cijene padaju. Maslac “devalvira” kako se ponuda nastavlja “napuhavati”. Kada je potražnja za maslacem veća od ponude, maslac raste u vrijednosti, jer ponuda “spada”.
Kao svjetska pričuvna valuta, američki dolar prikuplja inflaciju od svake druge valute. Svi ti inflatorni dugovi se prebacuju na nas. I nema odgovora na to, osim tiskati sve više i više i više dolara.
Ovo se zove inflacijska spirala smrti, jer se stalno prekomjerno trošenje svih tih drugih vlada diljem svijeta, da ne spominjemo prekomjerno trošenje naše vlastite vlade, može uravnotežiti samo tiskanjem više svjetske rezervne valute za pokrivanje dugova.
Zašto se “nedostaci” svih tih drugih vlada prebacuju na nas? Budući da to zapravo nisu vlade, to su vladine službene korporacije koje djeluju kao franšize UNITED STATES Korporacije i U.S.A. Korporacije Umjesto da vrate profit matičnoj korporaciji, oni umjesto toga proizvode manjkove.
To se zove “neuspjeh na putu do uspjeha”.
Oni nas tjeraju da platimo njihove inflatorne dugove — razliku između onoga što stvarno proizvedu kao poreze, tarife i naknade, u odnosu na ono što potroše, to pokupi stari dobri američki dolar, koji je napuhan i ne postoji.
Ova situacija i neka druga popratna zla naveli su JD Vancea i druge da opišu služenje svjetske rezervne valute kao “prokletstvo resursa”. Bili smo prisiljeni proizvesti previše američkih dolara da bismo pokrili prekomjerno trošenje državnih usluga korporacija odavde do Zimbabvea. To je također dovelo do toga da se previše našeg vlastitog gospodarstva preusmjerava na poslove bijelih ovratnika u financijskom i uslužnom sektoru.
Naša industrijska baza je erodirana do te mjere, da ne možemo čak ni proizvesti vlastite topničke granate.
Dakle, sada kada smo na teškom kraju “elastičnosti” sustava fiat valute koji omogućuje vladama da tiskaju novac iz ničega, drugi dio plana Federalnih Rezervi stupa na snagu, više od stotinu godina nakon što su ga prvobitni osnivači postavili.
Što se dogodilo sa svim zlatom i srebrom koji se više nisu koristili u sustavu valute osigurane imovinom koji smo prije imali? Odgovor: Banke Federalnih Rezervi su ga zauzele kao kolateral/zalog za “javnu potrošnju” — kredita temeljenog na zlatu i srebru ,koje drže njihove banke. Te rezerve zlata i srebra — “rezervni” dio Federalnih rezervi — držane su na “izvanglavnim” računima, dok su se kreditni računi temeljeni na “rezervama” vodili u glavnoj računovodnoj knjizi.
Banke su mogle izdati sedam do deset puta više kredita na temelju tih zlatnih i srebrnih rezervi od vrijednosti samih rezervi, zahvaljujući “bankarstvu s djelomičnom rezervom” — u osnovi su si dopuštale da šalju čekove i klade se na to, da će otplate kamata i glavnice kredita držati korak i vratiti vrlo uredan profit.
To je razlog zašto su “neplaćanje kredita” dvije riječi kojih se najviše plaše, i kojih se najviše groze u bankarskom svijetu.
Ali što uostalom posuđuju? Zlato i srebro najvećim je dijelom pripadalo i još uvijek pripada štedišama iz privatnog sektora koji su ga posudili bankama u nepravičnoj zamjeni za bankovne I.O.U. (mjenice duga) pod nazivom “Obveznice Federalnih rezervi”. Kako zlato i srebro primarno potječu iz privatnog sektora, tako i kredit koji iz toga proizlazi pripada privatnom sektoru.
To znači da su nam banke “posuđivale” naš vlastiti kredit uz kamatu, a nisu sa nama ni dijelile dobit koju su time ostvarile.
Dakle, ovo je jedan dio i jedan problem povezan s planom Federalnih Rezervi, ali ovo je bio samo dio mehanizma. Dok su bili zauzeti “posuđivanjem” naše stvarne imovine, kako bi nam mogli posuditi naš vlastiti kredit uz kamatu, odvijala se veća igra.
Zlato se 1928. godine, neposredno prije Velike depresije, prodavalo za 28 dolara po unci. Od tada je “dobijao u odnosu na dolar” svake godine, polako ali sigurno dobivajući vrijednost u odnosu na fiat valutu.
Što je fiat valuta bezvrijednija i napuhanija, to se više percipira vrijednost zlata. Zlato je trenutno nešto više od 3000 USD po unci i raste.
Tvorci plana Federalnih Rezervi znali su da će se to dogoditi, jer se to dogodilo svakoj fiat valuti u povijesti. Bilo je samo pitanje koliko će dugo trebati jednom kad uhvate svoje očnjake u “elastični” kreditno podržani “američki dolar”. Dakle, iste banke Federalnih Rezervi, koje su imale svo zlato i srebro koje su prikupile u zamjenu za svoja papirnata obećanja, sjedile su i čekale.
Prebacili su dug na javna poduzeća, kako bi mogli bankrotirati i ostaviti ljude koji su njihove žrtve, da rade sve to, odgovornima za otplatu njihovog stečajnog duga.
Pustili su da godine prođu, i nadali se da će ljudi koji zapravo posjeduju zlato i srebro u njihovim trezorima umrijeti ili zaboraviti ili jednostavno odustati od pokušaja da ga vrate.
I u nekom trenutku u bliskoj budućnosti, oni planiraju isključiti namješteno i uveliko precijenjeno tržište dionica, i srušiti fiat sustav — ostavljajući svoje žrtve, ljude Sjedinjenih Država, da drže papirnata obećanja (papirnatu valutu) bankrotiranih korporacija.
Razlika između 28 dolara po unci i 3000 dolara po unci, plus sve što su prikupili kao stvarnu imovinu prema ugovorima o osiguranju za “zajmove” za njih je čisti profit — i oni već planiraju kako će potrošiti zlato i srebro koje su izvukli iz javnosti u zamjenu za papirnata obećanja da će otkupiti svaku fizičku imovinu koja im je na vidiku za “peni na dolar”.
Baš kao što su učinili u Velikoj Depresiji, samo ovaj put Raspadajući planiraju ovo izvesti na svjetskoj razini.
Jedina stvar koja zaustavlja ovu unaprijed planiranu trenutnu mega depresiju je pohlepa Počinitelja, koji se nadaju da će zlato poskupiti do 10.000 dolara po unci prije nego što prekinu.
Ovakve komunikacije, koje pokazuju da ljudi doista znaju što se događa i tko je odgovoran, moglo bi otkriti plan.
Taj plan koji ide u korist privatnih vlasnika i upravitelja Federalnih Rezervi, je plan prilično zadivljujući.
Stvorili su nešto iz ničega, podmetnuli to u zamjenu za stvarnu imovinu, prebacili rezultirajući dug na javna poduzeća koja se mogu bankrotirati — prebacujući tako sve vlastite dugove na istu javnost koju su prije svega prevarili. I na kraju dana, planirali su uvelike povećati vrijednost imovine koju su opljačkali pod bojom zakona, i iskoristiti je da kupe sve što im se nađe pred očima.
Osim ako mi prije ne stignemo do njih.
Kao što bi trebalo biti očito iz ovog površnog pregleda povijesti i situacije, banke, posebno Federalne Rezerve su — i dugo su bile — kriminalne i zavjereničke organizacije. S njima se treba nositi, kao i s velikim korporacijama koje su pod njihovom vlašću.
Nažalost, iskoristili su svoju nepošteno stečenu dobit da kupe zaštitu za sebe, zapošljavajući horde plaćenika — čak i naše drago staro Ministarstvo Obrane.
Cvile i kukaju i govore da se “boje” običnog naroda kojeg su napali. Tvrde da smo nasilni, podljudi i nepodnošljivi. Nazivaju nas rasistima i seksistima i lijepe nam razne vrste gadnih, uvredljivih etiketa, implicirajući da su daleko superiornija bića — dok su zapravo obični samo interesni prevaranti.
Jasno i jednostavno, sve se svodi na to.
Situacija bi se lako mogla preokrenuti, a i trebala bi, jednostavnim uklanjanjem bankara u neke lijepe ćelije u Gitmu i vraćanjem fizičke imovine fizičkim ljudima kojima pripadaju.
Dug — umjesto da se naplati žrtvama — može se riješiti kombinacijom otpuštanja njihovog dijela Odvratnog Duga, izdavanjem unaprijed plaćenog kredita žrtvama.
Javni dug prikupljan kroz nekoliko generacija od Građanskog Rata, je kredit koji se duguje živim ljudima, koji su dokazano trgovali stvarnim dobrima i uslugama u nepravičnoj razmjeni za “državne” I.O.U.(mjenice duga-Dolar), koje su dijelili strani federalni podizvođači koji su postupali bez potpunog otkrivanja podataka, i kontrole zakona.
Mi, živi ljudi, a ne vladine službene korporacije koje pokušavaju djelovati kao posrednici, pravi smo vjerovnici.
Gospodin Trump zapravo govori: “Vjeruj mi, vjeruj mi.” — i on barem jednim dijelom ispunjava svoja obećanja i čini prave stvari, ali nakon svega što se dogodilo, ne vjerujemo nikome osim sebi.
Koliko god cijenili čišćenje i računovodstvene napore koje Trumpova administracija pruža, koliko god cijenili da se naši ugovori poštuju — stvari poput zatvaranja naših granica — želimo imati posjed vlastite imovine i kontrolu nad vlastitim kreditom od sada nadalje.
S obzirom na ono što su “Federalne Rezerve” učinile i s obzirom na ratno huškanje, reketiranje i krađu koju promiču naši navodni europski saveznici, posebno Ujedinjeno Kraljevstvo, smatramo da će nam biti bolje bez njih, i bez ikakvih obveza prema UN-u, NATO-u ili bilo kojem drugom suradniku koji je sudjelovao u ovoj Velikoj Prijevari protiv živih ljudi na ovoj planeti.
Neka bude tako.
Obavijest principalima je obavijest agentima; Obavijest agentima je obavijest principalima.
Izdao:
Anna Maria Riezinger — Fiducijar
Sjedinjene Američke Države
HOP -portal na Telegramu
