Republika Sjeverna Makedonija: Samozatvorena u jugonostalgiji, daleko od EU
Izvor: Faktor.bg
Nesretno – dok u zapadnoj Europi akademska zajednica raspravlja o razvoju kvantnog računarstva i računala, umjetne inteligencije i blockchein tehnologije, Bugarska i Republika Sjeverna Makedonija prisiljene su se boriti protiv beskrajnih sporova o tome koliko su Makedonci zapravo Bugari.
Europski proces integracije Republike Sjeverne Makedonije nije zaustavila Bugarska, već duboko ukorijenjena antibugarska i srpsko-centristična ideologija koju je naslijedila od Titove Jugoslavija. Današnji vladari u Skoplju, na čelu s Christianom Mickoskijem, nastavljaju ravnotežu između EU i prosrpske osi Moskve–Beograd- Budimpešta, čime sabotiraju europsku budućnost svoje zemlje.
Čak 14 godina nakon što je moja knjiga objavljena “etnički identitet: Slučaj makedonskih imigranata u Torontu, 1900-1996. -Izdavač Peter Lang, 2010., bugarske vlasti i akademska zajednica nisu poduzeli stvarne mjere protiv manipulacije arhivskim dokumentima u Kanadi koji služe makedonskoj propagandi. U Torontu gdje su pohranjeni brojni dokumenti o bugarskoj emigraciji, Makedonci su ih aktivno prepisali ili raseli u arhivu kako bi nametnuli lažnu povijesnu sliku. U svojoj knjizi otkrivam koliko je dokumenata vezanih za bugarsku političku i kulturnu aktivnost pogrešno označeno kao „Makedonski” što zavarava međunarodne istraživače i stvara pogrešno tumačenje etničke pripadnosti povijesnih ličnosti i događaja. Cilj jugoslavenske propagande od 1960-ih bio je započeti u Kanadi tezu o postojanju makedonske nacije, jezika, pa čak i makedonskih crkava već u 18. stoljeću.
Ovi dokumentarni manipulacije ne samo da zamjenjuju pravu povijest, nego i utječu na percepciju međunarodne znanstvene zajednice. Istovremeno, Sjeverna Makedonija nastavlja graditi nacionalni identitet temeljen na antibulgarizmu i povijesnom revizionizmu
Povijesne manipulacije i krivotvorenje u makedonskoj povijesti sustavni su i ciljani.
To nije ograničeno samo na dokumente, već i na akademike. Na sveučilištima u sjevernoj Makedoniji, se zamijenjuje i prepravlja dokumentacija.
Osim toga, makedonske vlasti imaju sustavni pritisak na znanstvenike i povjesničare koji se usuđuju predstaviti povijesnu istinu.
Nostalgija je nastavila igrati ključnu ulogu u sjevernoj Makedoniji, stvarajući romantičnu ideju o razdoblju Socijalističke Jugoslavije. Tito i njegova politika ostali su gotovo mitološki u makedonskom društvu, a otpor protiv promjene narativa bio je jak. Kao što kaže Lj. Georgievski, Jugostalgija je još uvijek živa , jer nudi novi identitet generacijama podignuta idejom bratstva sa Srbijom i neprijateljstva prema Bugarskoj. Obrazovni sustav, mediji i političke elite u Skoplju nastavili su podizati generacije u duhu jugoslavenske povijesne verzije, koja je predstavila Bugare kao “fašiste i okupatore “, te Srbe kao osloboditelji i braću.
Proces debugarizacije i utjecaja Srbije
u regiji je započela 1913. godine nakon uključivanja Vardarske Makedonije u Kraljevinu Srbiju i nastavila se s Titovom politikom nakon 1945. Svrha ove politike bila je iskorijeniti sve Bugarsko i nametnuti novi makedonski identitet, stvarajući makedonski jezik i naciju pod vodstvom jugoslavenskih vlasti. Kao što je svjedočio francuski novinar Henri Pozi, ovaj proces etničke zamjene započeo je nasilnom srbizacijom i kulturnom asimilacijom. Dokumentni su dokazi koji pokazuju kako makedonske komunističke vlasti progone ljude s bugarskom samosvješću zatvaranjem u zatvore, proganjajući njihove obitelji ili likvidiraju. Kritika Ellie Sekulovske zbog masovnih ubojstava bugarskih domoljuba u Bitoli tijekom razdoblja Tita pokazala je okrutnost ove politike.
Povijesni revizionizam ide ruku pod ruku u sjevernoj Makedoniji, sprječavajući da zemlja bude slobodna od utjecaja Beograda i usvajanja stvarne europske perspektive.
Ova ideološka predanost prošlosti ne omogućuje stvaranje objektivnog povijesnog narciva i usporava proces integracije u EU. Dok je u Skoplju pogled na Tita kao svetu kravu i hvaljenje Jugoslavije, kao zlatnog doba, sjeverna Makedonija će ostati taoac vlastite izmišljene povijesti i bit će maknuta iz stvarnosti moderne Europe.
Europska cesta i sabotaža Skoplja
Makedonska vlada i dalje ustrajava na novim pregovorima i promjenama francuskog sporazuma, iako je pregovarački okvir već dogovoren i odobren u EU.
Ustavne promjene koje uključuju priznavanje Bugara kao službene manjine nisu zahtjev Bugarske nego EU. U Bruxellesu traže da – Sjeverna Makedonija mora ispuniti svoje obveze za napredak. Umjesto toga, K. Mickoski je vodio dvostruku politiku – pokazao je proeuropsku retoriku, ali istovremeno zadržao bliske veze s Beogradom i Moskvom. Time ne samo da blokira europski put zemlje, nego i regionalne podjele.
Srpsko-ruski utjecaj i makedonski antibulgarizam
Srpske i ruske službe aktivno rade na destabilizaciji na Balkanu, a makedonske vlasti postaju alat te politike.
U sjevernoj Makedoniji u tijeku je represija građana s bugarskom samosvijesti. Prijetnje zastupnicima koji zahtijevaju ulazak Bugara u ustav, kao i širenje dezinformacija dio su te strategije. Nasilje nad aktivistima i javnim ljudima koji štite bugarsku komponentu eskalira, a vlasti u Skoplju ne poduzimaju učinkovite mjere protiv tih napada.
Osim interpolitičke represije, sjeverna Makedonija je pokušala voditi međunarodnu kampanju protiv Bugarske predstavljajući zemlju kao agresora i kršitelja ljudskih prava. U različitim međunarodnim forama, diplomacija na sjeveru Makedonije širi lažne informacije usmjerene na uspostavu europskih partnera protiv Bugarske i stvaranje umjetnog osjećaja diskriminacije.
Geogpolitičke stvarnosti i pogreške Bugarske
Bugarska je napravila strateške pogreške, a prva je bila brzo priznanje neovisnosti Skoplja 1991. godine bez preduvjeta za reformu antibugarske politike. Tijekom godina Sofija je ostala pasivna, što je omogućilo makedonskim vlastima da koriste Bugarsku kao vanjskog neprijatelja za unutarnji legitimitet. Istovremeno, Bugarska nije razvila dosljednu kulturnu i gospodarsku strategiju za utjecaj u sjevernoj Makedoniji, za razliku od Srbije, Grčke, pa čak i Albanije.
Utjecaj Srbije na sjevernu Makedoniju i dalje je jak, a Beograd teži zadržati zemlju u svojoj orbiti. Taj se utjecaj ne proteže samo na politiku, nego i na medije, obrazovne i kulturne institucije koje nastavljaju održavati jugoslavensku povijesnu priču i srpsku perspektivu na događaje u regiji.
Ili Europa ili izolacija u srpsko-ruskoj Orbiti
Sjeverna Makedonija se suočava s pravosudnim izborom – hoće li se pridružiti Europskoj uniji kao moderna, demokratska država, poštuju vladavinu prava i dobrosusjedske odnose ili ostati izolirani na periferiji Europe, u orbiti srpsko-ruskog utjecaja. Ne postoji srednji put do ambivalentne politike, pokušaj plesanja između Istoka i Zapada i proizvedene nevolje za ispunjavanje već poduzetih obveza čine se zemlju pretvara u državu stagnacije i međunarodne marginalizacije.
Europska integracija nije samo pitanje geopolitičkog izbora, nego i uvjet za gospodarsku stabilnost, ulaganja i socijalni prosperitet. Incorpcijom u EU-u omogućit će se pristup europskim tržištima, nadogradnjom infrastrukture i pravnoj zaštiti za svoje građane.
Skoplje mora izabrati – ili postati dio moderne Europe uklanjanjem institucionaliziranog antibolgarizma i ispunjavanjem dogovorenih uvjeta ili ići još dublje u propagandu, povijesni revizionizam i gospodarsku nestabilnost. Ako se sjeverna Makedonija ne reformira i krene jasan europski smjer, njezin put ka EU bit će zauvijek zatvoren, a zemlja će postati periferna zona bez stvarnih razvojnih izgleda. Nažalost, Mickoski i vlada dali su joj točno takve indikacije kako žele da sjeverna Makedonija ostane taoc retrogradnih nacionalističkih ideja i pećinskog antibugarisma, gospodarskog podrijetla i geopolitičke ovisnosti o Beogradu i Moskvi.
HOP
HOP -portal na Telegramu
