SRBI NISU POVJESNI NAROD NA BALKANU, A TO NAM OTKRIVA ETIMOLOGIJA.
POVJESNI NARODI SU HRVATI, GRCI I KRŠĆANSKI BUGARI.
Zahvaljujući sluganstvu učenijih Hrvata, u nedavnoj prošlosti i danas, na Balkanu se pojavio izmišljeninarod – Srbi, čiju etimologiju etnika ću objasniti kasnije. Etnik Srb se na ovim prostorima pojavljuje tek 1799. godine, dok se etnik Hrvat kao Kelt i Celti spominju u davnoj prošlosti. Etnik Bugar se spominje tek u ranom srednjem vijeku pod egidom bizantskog kršćanstva. U staroj Grčkoj Hrvati se
spominju kao Argi i Arisi. Aris je prefiks u prezimenima starogrčkih filozofa, pisaca i pjesnika.
Argonauti su bili poznati kao vrhunski pomorci. Po njima smo dobili riječ nautika. Ovo nam pokazuje da je stara Grčka prije dolaska Feničana bila hrvatski etnički prostor.
Prije Feničana iliti Grka u Europu su došli Hrvati povijesno poznati kao Liburni. Oni su naselili obalni dio Mediterana i vodili su veliki broj ratova sa Grcima. U posljednjem ratu pobijedili Grci i zavladali prostorom od Drača do rijeke Krke i nazvali ga Ilirija. Sjeverno od Ilirije, ostala je sačuvana Liburnija.
Ilir je semitska tvorba riječi u kojoj dvije različito napisane riječi označuju isto. Osim etnika Ilir imamo prezimena Alar, Eler ili Aral i Erel te druga u različitim inačicama.
Prva hrvatska država na ovim prostorima se zvala Avarski kanat jer je pučanstvo bilo poznato nakon propasti zapadnog rimskog Imperija kao Avari, koji su u Bizantu bili poznati kao Obri. Po Obrima dobivaju ime gradić Obrovac i neka do danas sačuvana prezimena. Naziv Avar je nastao od slogovnog
naziva Čavaraha ili Čavar i Čavara, što je nastalo semitskim čitanjem etnika Haravača, a ovo je bilo izvorno ime za Hrvate. Do danas su sačuvana prezimena Čavar i Čavara kao i njihove izvedenice Savar i Tavar, odnosno, Davar. Odakle nam toponimi Čabar, Savar, Dvor, Tabor, Dabar, prezime Tovar ili
ime Davor?
Odakle nam naziv Sabor? Hrvati sve do dolaska Feničana nisu imali slovo za glas B? Zar se rijeka u Rimu nije zvala Čevere, odnosno, Tevere, a danas se zove Tiber? Tako se mijenjala i povijest, koju su uvijek pisali pobjednici.
Da bi bolje razumjeli etimologiju, moramo poznavati razlike između arijskih i semitskih jezika i pisama. Arijci su pisali i čitali sa lijeva na desno, a Semiti sa desna na lijevo. Arijci su izvorno imali slova za glasove H, R, V i Č, a Semiti nisu. Semiti su izvorno imali slova za glasove B, G i L, a Arijci nisu.
Isto tako pod Semitima današnji vokali su zamjenjivali arijske suglasnike za koje Semiti nisu imalislova, primjerice, naziv Haravača se pisao suglasnički Alba, a Romani su to pisali Alva. Arijci su to pisali Arva na Levantu, a Semiti Aria i Arba. Od naziva Arba nastaje etnik Arap ili Arab. Svi ovi pojmovi su
izvorno označavali Harvače ili Hrvate na Levantu. Sve ovo nam pokazuje koliko je današnja etimologija iskrivljena i nevjerodostojna. Tako se mijenjala i semantika. Stari Grci su Hrvate zvali Kelti, a Romani Celti. Međutim, Romani su najprije alpske Hrvate zvali Caravani i Cerveni. Dolaskom Semita i kršćanstva Caravani postaju Calvani, odnosno, Gali i Vani, te
Slaveni i Slavi. Cerveni postaju Cervi. Isto tako Heravečina postaje Craina, dakle, Krajina. Ovo nam otkriva da je Haravača izgubljena civilizacija od koje je preostalo nešto Hrvata. Dakle, današnja mala Hrvatska i to kršćanska, ali ne janačka ni vučemilska. Ovo nam pokazuje da u svim europskim
etnonima, toponimima i imenima nalazimo etnik HARVAČ, ali to ne prepoznajemo zbog različitih pisama i načina pisanja.
Hrvatima i danas prijeti opasnost od Srbijanaca, koji su izmislili Srbe na prostoru Bosne i Hrvatske, ali mi ne znamo da su oni nekada bili Hrvati. Nemoguće je i pomisliti da su mediteranski Hrvati bili odvojeni od sjevernih Hrvata. Hungari ili Ugari su živjeli u Transilvaniji i bili su bugarski vazali jer taj
prostor je pripadao carevini Bugarskoj, zajedno sa prostorom istočno od rijeke Morave u današnjoj Srbiji. Prostor zapadno od rijeke Morave je pripadao Krajini ili Dioklecijanovoj Dalmaciji sve dok Bizant nije propao na Jadranu. Propašću Bizanta taj prostor je pripao carevini Bugarskoj. Bugari koji su promicali pravoslavlje umjesto katoličanstva. Bizant je naslijedila Venecija i pokušavala zavladati
haravačkom ili hrvatskom obalom. Bugari su još bili poznati kao Ugari. Kako je onda nastao etnik Srb? Ranije sam spomenuo da su Romani Hrvače zvali Cerveni, a tako su zvalo i Crno more. Dolaskom kršćanstva, etnik Crerveni gubi sufiks ENI i Hrvati postaju Cervi,
odnosno, Servi. Nakon raspada zapadnog rimskog Imperija, Krajina je postala vazal Bizanta i uvedena je bizantsko grčka liturgija. Tako su Servi postali Serbi jer Bizant nije imao slovo za glas V. To nije shvatio car Porfirogenet koji nijem znao da se nazivi Servi i Serbi odnose na isti narod, a to su iskoristili Srbi nastankom Jugoslavije i Hrvate u Bosni nazvali Srbi. Međutim, oni su na cijelom
teritoriju Jugoslavije prvi put u povijesti stvorili SPC 1922. godine prevarom i podmićivanjem
carigradskog Patrijarha te sve Hrvate – unijate ili grko katolike – proglasili pravoslavcima i Srbima.
Kada se Branimir priklonio Papi, neki Hrvati su preuzeli latinsku liturgiju, a neki su zadržali bizantsku.
Međutim i jedni i drugi su priznali Papu. Odatle i naša riječ za svečenika POP. Tada su Hrfvati svojim imenima dodavali sufiks MIR, što je semitskim čitanjem značilo RIM. Nakon toga je hrvatskim imenima dodavan sufiks SLAV jer je Rim Hrvate proglasio Slavenim ili Slavima zbog širenja uticaja.
Zbog toga ova dva sufiksa nalazimo u hrvatskim unijatskim ili grkokatoličkim imenima, a to su preuzeli i Srbijanci jer hrvatski i bosanski Srbi nose ta dva sufiksa u njihovim imenima.
Najžalosnije je što veliki broj Hrvata vjeruje da je rijeć pop srbijanska premda je nastala od riječi Papa.
Ne znam što je sporno u ovakvom tumačenju povijest jer svaka povijesna teza ima uporište u
etimologiji, ali je činjenica da nema reakcija ni za ni protiv. Čega se boje hrvatski povjesničari i
lingvisti? Ne more se povijest tumačiti samo na temelju pisanih dokumenata jer dokumente su pisali i pišu pišu ratni pobjednici.
Srećko Radović
HOP -portal na Telegramu
