Hormuški tjesnac je relativno uski pojas Indijskog oceana između Omanskog zaljeva na jugoistoku i Perzijskog zaljeva na jugozapadu. Sjeverna obala tjesnaca pripada Iranu, a južna Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Omanu, Indiju najviše muči njegovo zatvaranje jer 60% njihovih energenata prolazi tim područjem, zato je prva povukla potez prema Izraelu. Potez je bio sastanak indijskog premijera i Benjamina Netanyahua. Dan prije napada. Od Indijaca je Benjamin Netanyahu zatražio pomoć u svezi utjecaja Indijaca na talibane, kako bi ovi pokrenuli sukobe sa Pakistanom na njihovoj granici i tako odvukli pažnju Pakistana od Irana.
U prvom napadu na Iran napravilo se testiranje Izraelaca kako riješiti iransku krizu, ali je Pakistan vojnom pomoći i kriptozaštitom podataka i ometanjem uspio ublažiti vojni napad Izraela. Ovaj puta se to nije smjelo dogoditi. Trebalo ih je neutralizirati preko Indije.
Za kontrolu sa pakistanskim nuklearnim naoružanjem nadležno je civilno Nacionalno zapovjedno tijelo (National Command Authority – NCA). Prema procjenama iz 2016. godine, Pakistan posjeduje oko 100–120 nuklearnih bojevih glava, iako raspolaže materijalom dovoljnim za više od 200. To ozbiljno ugrožava situaciju. Luka Chbahar port morala se uz pomoć indijaca blokirati, kao i Omansku luku Duqm kontrolirati. Upravo tu su krenuli žestoki iranski napadi.
U biti pada stari poredak kontrole hormuškog tjesnaca i transporta 30% svjetske nafte, što može dovesti do enromnih cijena energenata i cijene investicijskog zlata. Pozadina ovog rata i borbe za energente prvo je pokrenuta u Venezueli, pa sada u Iranu i potpuno jasno ocrtava put globalizma. Prvo je Ukrajina platila cijenu bogatstva energenata u Europi , baš kao što su Sirija, Libija, Egipat to doživjeli, a sada idemo u rasplet situacije na najopasnijem terenu.
Očito je kontrola energenata najveća kriza ovog svijeta. Treba vidjeti kako će Indija proći u ovoj igri, jer je stala na stranu Izraela u novoj energetskoj krizi. Može li Pakistan pokrenuti lavinu koja bi ojačala Iran?
HOP
