Svake godine prigodom godišnjice krunjenja, kralj bi oslobađao jednog zatvorenika. Kada je navršio dvadeset pet godina kraljevanja, osobno je htio otići u zatvor u društvu prvog ministra i cijelog dvora da odluči kojeg zatvorenika osloboditi.
Svaki zatvorenik, nadajuć se da će on biti pomilovan, pripremio je govor u svoju obranu pred kraljem.
* Visočanstvo – reče prvi – ja sam nevin. Neprijatelj me nepravedno optužio i zbog toga sam u zatvoru.
* Mene su – doda drugi – zamijenili za ubojicu, ali ja nisam ubio nikoga.
* Sudac me nepravedno osudio – reče treći.
Svi su pokušavali objasniti kralju nevinost kako bi bili pomilovani.
U jednom kutu bijaše neki čovjek koji se nije usuđivao približiti. Kralj ga upita:
* Zašto to stojiš tamo?
* Jer sam ubio čovjeka, visočanstvo. Ja sam ubojica.
* Zašto si ga ubio?
* Jer me u tom trenutku obuzelo nasilje.
* Iz kojeg razloga?
* Jer nisam uspio sačuvati kontrolu kada sam se naljutio.
Za trenutak nastupi tišina, dok je kralj odlučivao koga pustiti. Onda, uzevši žezlo, reče ubojici:
* Slobodan si.
* Visočanstvo – prigovori prvi ministar – ne bi li bilo pravednije pustiti nekog drugog?
* Kralj odgovori: Upravo zato puštam ovog zločinca, da se ne bi jos više pokvarili ostali koji izgledaju tako dobri.
Jedini grijeh koji ne može biti oprošten je onaj koji ne želimo priznati. Potrebno je ispovjediti da smo grješnici, a ne tako dobri kako nekad nastojimo izgledati.
Dovoljno je pročitati prispodobu o pšenici i kukolju, u kojoj Isus prodire u tajnu Zla u svijetu, ili pročitati prispodobu o farizeju i cariniku, da bismo shvatili kako, samo onaj koji ispovijeda svoju ograničenost je sposoban primiti pravednu pomoć.
“Put nije zbir i rezultat životnih odluka, udaraca sudbine, već je to proces preobrazbe, identifikacije s Isusom, preoblikovanja na njegovu sliku, iz slave u slavu, rekao bi Pavao.
Čovjeku je otvoren put do Boga jer je u Isusu otvoren put od Boga čovjeku te utrta staza svakome.
Time je dana ujedno naznaka i za samu vjeru. Ako je Isus put u osobi, onda je vjera kao ljudski odgovor na Isusovu ponudu već stanoviti put, nešto živo i dinamično, što čovjeka cijeli život zahvaća.”Fra Tomislav Pervan
HOP
