BEZ RAZUMIJEVANJA, BOLEST SE VRATI
Ljudi ne umiru od bolesti, kao što često čujemo:
“Umro je od moždanog udara.”
“Umrla je od raka.”
“Dijabetes ga je odnio.”
“Alzheimer ju je ubio.”
“Imala je HIV.”
“Umrla je od čira.”
“Odnijela ju je infekcija.”
“Njezin krvni tlak bio je previsok…”
Ne.
Ljudi umiru od disharmoničnih mentalnih stanja, sposobnih promijeniti našu unutarnju harmoniju i hormonsku ravnotežu.
Ta mentalna stanja stvaraju specifične hormonske kombinacije koje proizvode emocije.
A kada te emocije postanu kronične, stvaraju nepovoljno okruženje u kojem imunološki sustav više ne može obavljati svoj posao.
Naše tijelo sluša mozak. A mozak je, pak, antena: on hvata frekvencije naših mentalnih valova.
Zato je razumijevanje ključno:
jer nam pomaže da se uskladimo s koherentnijim frekvencijama, više u skladu s istinom našeg tijela.
Kad pronađemo pravu frekvenciju, ne razbolimo se.
Čak izbjegavamo određene “nezgode” koje su u stvarnosti često izrazi nesvjesnog koje djeluje automatski.
Jer, kad bismo bili istinski svjesni svojih misli, svojih unutarnjih sukoba, mnogi događaji koje smatramo “neizbježnima” nikada se ne bi dogodili.
Zato nijedan alopatski lijek, odnosno konvencionalna medicina, ne može istinski izliječiti. Jer iscjeljenje ne dolazi od medicine. Dolazi od razumijevanja.
Lijekovi prekrivaju vlažnu mrlju na zidu.
Ali ne popravljaju pukotinu kroz koju ulazi voda.
Skrivaju simptom, ne liječe uzrok.
Bez razumijevanja, bolest se vraća.
Jednostavan primjer:
Sportska ozljeda uzrokovana lošom tehnikom.
Možete tisuću puta raditi fizikalnu terapiju.
Ali ako ne ispravite tu lošu tehniku, ozljeda će se vratiti.
Što je s ovisnostima? Pušenje, droge, kompulzivno jedenje, kockanje?
Nisu li one rezultat dubokih emocionalnih neravnoteža?
“Sve je mentalno. Svemir je mentalan.”
—Kybalion
Možemo li reći da umiremo od neznanja?
Neznanje rođeno iz straha.
Neznanje o cjelokupnom funkcioniranju našeg bića: fizičkom, mentalnom, emocionalnom, duhovnom.
A to neznanje se manifestira na mnogo načina:
ogorčenost
nemogućnost opraštanja
stalna briga
tjeskoba
depresija
stres
represija
laži
zavist
tuga
strah od promjene
ponos
taština
pohlepa
nesretna usamljenost
i mnogi drugi…
Osoba koja ne poznaje sebe troši energiju u vlastitoj naivnosti,
a drugi – mediji, politika, oglašavanje – iskorištavaju to,
hraneći zbunjenu i krhku savjest.
Naprotiv, oni koji imaju duboko razumijevanje života, ljudskih odnosa i vlastitog tijela, mnogo rjeđe doživljavaju ta destruktivna stanja.
I njihovo će zdravlje, posljedično, biti stabilnije.
To ne znači da nikada neće pasti,
ali će znati kako ponovno ustati.
Ne pokušavajte izliječiti bolest. Pomozite onima koji pate da razumiju.
I bolest… će proći sama od sebe.
“Što je s djecom?” mogli biste pitati. “Mališani koji umiru tako mladi?”
Odgovorit ću nježno, koristeći samo zdrav razum:
Malo dijete ne može se brinuti za sebe.
Duboko je emocionalno povezano sa svojim roditeljima.
Ako roditelji žive u disfunkcionalnim emocionalnim stanjima, te se vibracije prenose – vidljive ili nevidljive.
Baš kao i majčino mlijeko, emocije također hrane dijete.
A određene dječje bolesti mogu odražavati emocionalnu nesvjesnost roditelja.
Slobodno prihvatite ili odbacite ovu misao.
Ali prvo… razmislite o tome.
Nemam medicinsku diplomu.
Nisam znanstvenik.
Ja sam samo promatrač – sebe i drugih.
A ako ste liječnik ili istraživač, nema potrebe da mi odgovarate tehničkim izrazima. Ne bih ih razumio.
I u svakom slučaju, pacijent koji ne želi ozdraviti… neće ozdraviti.
Ive Neuland izvor
HOP
HOP -portal na Telegramu
