-
Vagusni sindrom
Tijelo koje se predaje kako bi izbjeglo slom
Postoji živac koji malo tko zaista poznaje, ali koji tiho upravlja orkestrom našeg tijela.
To je vagusni živac, koji nije samo električna žica između mozga i utrobe, već pravi tajni most između duše i tijela.
Klizi iz baze lubanje i doseže srce, pluća, želudac i crijeva. Čuvar je našeg ritma, smirenosti, probave, dubokog daha koji nas vraća kući kada smo u oluji.
Pa ipak, kada vagusni živac odluči preuzeti, njegova sila nije blaga. Radikalna je.
To se naziva vagusni sindrom: iznenadna aktivacija koja drobi srce, usporava otkucaje, snižava krvni tlak, prazni mozak od krvi.
I u trenutku sve nestaje: svijet blijedi, tijelo popušta, svijest nestaje.
Oni koji to dožive opisuju to isprekidanim riječima:
“Ostao sam bez daha… vrtjelo mi se u glavi… a onda tama.”
Iznenadna tama, koja nije smrt, već suspenzija.
Gubitak svijesti koji tijelo odabire kako bi izbjeglo raspad.
Medicinsko objašnjenje
Liječnici to opisuju kao neuronski posredovanu sinkopu.
Može biti izazvana akutnom boli, prejakom emocijom, iznenadnim strahom, teškom probavom ili čak crijevnim podražajem.
Kaskada signala prolazi kroz vagusni živac, a tijelo odlučuje zaštititi se… isključivanjem svega.
Bradikardija (usporavanje otkucaja srca).
Hipotenzija (pad krvnog tlaka).
Um se isključuje.
To je sigurnosni prekidač, kao da tijelo govori:
“Ne mogu to podnijeti, isključit ću se na trenutak. Ovako se neću slomiti.”
Emocionalna dimenzija
Ali iza znanosti stoji nešto veće: vagalni sindrom je fizički prijevod previše. Previše boli, previše emocija, previše straha, previše tereta. Tijelo više ne može pronaći riječi ili dah, a onda odustaje, pada, onesvijesti se.
To nije kukavičluk. To je čin zaštite.
To je duša koja govori: “Neću dopustiti da se slomiš. Spasit ću te tako što ću ugasiti svjetlo.”
Koliko puta se nesvjestica dogodi kada više nemaš glasa da vrištiš?
To je tihi jezik koji govori o krhkosti, ali i o snazi: jer čak i u nesvjestici, tijelo nas štiti.
Poetska slika
Zamislite svijeću koja gori visoko, s intenzivnim plamenom.
Iznenadni vjetar je savija.
Kako bi izbjegao potpuno gašenje, plamen odlučuje prigušiti se, gotovo ugasiti sam sebe, samo da bi se ponovno postojanije rasplamsalo.
To je ono što nejasno čini: odvaja vas od stvarnosti na nekoliko sekundi, ostavlja vas u mraku, predaje vas tišini koja štiti.
HOP -portal na Telegramu
