Postoji najmanje deset pravnih razloga za ništetnost spornih ugovora u slučaju RBA zadruga.
U sudskom postupku dovoljno je utvrditi samo jedan od tih razloga i ugovori „padaju“, ali sudovi se rugaju Božici pravde i našim zakonima koji su dobro normativno pokrili ovakve slučajeve. Jedan od osnovnih razloga za utvrđivanje jesu li austrijske RBA zadruge u Hrvatskoj radile zakonito ili ne, a za kojeg mora biti zainteresirana sama država, jeste činjenica da su one grubo narušile devizno tržište, upale u devizni i platni sustav države, te takvim nedopuštenim obavljanjem kreditne djelatnosti, kršeći Odredbe Zakona o bankama, utajile ogromane iznose poreza ne prijavljujući poslovanje poreznim tijelima Hrvatske. Do danas su samo Općinski sudovi u Koprivnici i Varaždinu u prvom stupnju presudili da su javnobilježnički akti ništetni, te da se brišu hipoteke, ali su održani ugovori kao valjano zaključeni pritom krivo primjenjujući zakon, apsolutno zanemarujući i činjenicu da je vjerojatnost da su ugovori zasnovani na kaznenom djelu, te su stoga ništetni i ne mogu proizvoditi pravne posljedice. Ovrhe bi stoga, u skladu sa zakonom, morale biti nedopuštene. Međutim, pred drugim sudovima (ovih dana u Opatiji nekoliko slučajeva) nastavljaju se ovrhe i prodaja nekretnina. Ljudi ostaju bez imovine na nezakonit način. Krajnje je vrijeme da se hitno, konkretno i u korist građana, države i pravde nešto učini.
Radi se o približno 20.000 ništetnih ugovora, a računajući članove obitelji, sudužnike i članove njihovih obitelji, te zaposlenike u poduzećima koja su također ugovarala sporne kredite, dolazimo do brojke da bi u problem bilo involvirano oko 200.000 ljudi.
Jedino pravo rješenje je da Sabor svojim aktom trenutačno umirovi sudske postupke u bilo kojoj fazi rješavanja se oni nalazili i na taj način zaustavi sve ovrhe i deložacije. Sve to trajalo bi dok Državno odvjetništvo, Vlada i HNB konačno ne utvrde je li poslovanje austrijskih RBA zadruga na tlu Hrvatske bilo zakonito ili ne, jesu li one imale pravo uopće bez mnogih dozvola izravno putem posrednika vršiti kreditnu djelatnost u Hrvatskoj, bez da imaju legalnu poslovnicu, te da li je njihovo poslovanje zasnovano na kaznenim djelima. Ako se utvrdi njihova odgovornost za nezakonito poslovanje, tim zadrugama preostaje da svoje potraživanje od dužnika potražuju na način i po postupku kako to regulira čl. 323. St.1. i st.2. Zakona o obveznim odnosima, tj. da potražuju neosiguranu tražbinu redovnim sudskim putem ili eventualnim nagodbama sa dužnicima koji to žele. Austrijska pravosudna tijela gonjenja već du daleko odmakla u utvrđivanju kaznene odgovornosti brojnih RBA zadruga, a kolovođa ovih nezakonitih operacija je već odavno u pritvoru. Naši istražni organi, kojima su se njihove kolege iz Austrije obratile za provođenje zajedničke istrage, ne surađuju.
Nenad Koljaja
