Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović dana 03. lipnja 2015. godine primila je četveročlanu delegaciju koja je predsjednici iznijela sve probleme s kojima se susreću oštećenici RBA austrijskih zadruga i dr.. Nenad Koljaja, jedan od najaktivnijih boraca za raskrinkavanje nezakonitih aktivnosti RBA zadruga informirao je predsjednicu o prikupljenoj dokumentaciji u Hrvatskoj i u Austriji, kao i o stavovima odvjetništva i USKOK-a tijekom dosadašnjeg istražnog postupka. Pravnik Ivica Marković iznosio je o proceduri sklapanja ugovora, valjanosti istih, posljedicama koje isti proizvode u Hrvatskoj. Odvjetnica Ines Bošković Sorić prenijela je svoja saznanja o posrednicima koji su posredovali pri odobrenju kredita, o odgovornim osobama iz RBA zadruga u Austriji, trenutnom stanju međusobnih odnosa između RBA zadruga i oštećenika. Tajnica HAZUD-a Nada Landeka iscrpno je izvijestila o socijalnom statusu ovršenika, problemima koji nastaju od početka ovrhe pa do okončanja iste, o problemima nastalim nakon donošenja na snagu novog Ovršnog zakona, te o postignutim rezultatima sa poništenjem ugovora o kreditu koje su sklapali tzv. “investitori” iz kreditnih ureda, kao i o podizanju optužnice protiv njih, napominjući da se i u slučajevima RBA zadruga, Posojilnice bank, ZVEZA bank i dr. radi o gotovo istovjetnim nezakonitim radnjama, s obzirom da niti jedna od tih organizacija nema potrebne dozvole za rad na području Hrvatske, te stoga postoje opravdani razlozi da se i odgovorne osobe u RBA i njihovi posrednici tretiraju na jednak način kao i vlasnici kreditnih ureda i njihovi posrednici te da se ispita njihova kaznena odgovornost. Članovi delegacije prenijeli su predsjednici i njenim savjetnicima sve do sada prikupljene informacije u svezi nezakonitog postupanja RBA austrijskih zadruga, Posojilnice bank, Zveza bank, Central European Credit, i drugih nelegalnih kreditora.
Sastanak je održan u cilju što bržeg i kvalitetnijeg iznalaženja rješenja kako bi se ovršenici primjenom zakona zaštitili od nezakonitog postupanja.
Tijekom sastanka, na ruke predsjednice i njenih savjetnika predan je i kratki rezime svih do sada utvrđenih činjenica vezanih uz RBA austrijskih zadruga. Isti objavljujemo u cijelosti!
NELEGALNI OVRŠNI POSTUPCI I PRODAJA NEKRETNINA GRAĐANA REPUBLIKE HRVATSKE NA PODRUČJU RH – OD STRANE AUSTRIJSKIH RAIFFAISEN ZADRUGA I KREDITNIH UREDA
UVOD:
Cijenjena gđo predsjednice
Kao prvo zahvaljujemo se na vašoj zainteresiranosti za uvođenje reda u našu Domovinu Republiku Hrvatsku, kao i na snazi i odlučnosti koju ste pokazali na tom svojem putu. Vjerujemo da zajedničkim snagama možemo uspjeti riješiti problem većeg dijela hrvatskih građana, naročito onih obespravljenih – koji su žrtve neprimjene zakona RH – a što bi trebala biti obveza za sva tijela u RH. S obzirom da ste već upoznati sa većim dijelom problema oko RBA austrijskih zadruga koje su godinama nelegalno isplaćivale kredite u RH, dok posljednjih godina aktivno ovršuju i plijene domove naših građana, biti ću slobodna, da ispred HAZUD-a, Hrvatske akademske zajednice domovine i dijaspore, i kao osoba koja godinama aktivno volonterski sudjeluje u zaštiti obespravljenih građana, naročito ovršenika, posebno pravilnom primjenom prava i zakona u ovršnim i parničnim postupcima, iznesem pred Vas nekoliko bitnih činjenica, utemeljenih na zakonu i Ustavu RH a na temelju kojih brzo i efikasno se može riješiti problem ovršenika.
I sama sam, kao povratnik iz inozemstva razočarana postupanjem zakonodavnih, sudskih i upravnih tijela RH. Vjerovala sam u pravnu državu, u pravednost, u primjenu zakona kao temeljnih propisa jedne pravne države. Razočarala sam se, no nisam odustala. Uključila sam se u aktivnu borbu protiv bezakonja i protiv kriminala, protiv bezočne pljačke, a u borbu sam uključila i brojne naše iseljenike koji vole Domovinu, žele u nju ulagati, žele investirati, ali osjećaju silan strah. Jer ovdje, u našoj Lijepoj Domovini Hrvatskoj – dobro organizirane mafijaške strukture, ojačane rupama u zakonu i sveopćom nezainteresiranošću provoditelja zakona za opći boljitak, pa i primjenom pojedinih zakonskih odredbi u svoju korist, a na štetu građana, ulagača, investitora sa poštenim namjerama, u stanju su „proždrijeti“ ulaganje kroz svega nekoliko mjeseci, ukoliko ulagač i investitor, povratnik, nije vičan obrani i samozaštiti.
Upravo nešto slično dogodilo se i žrtvama austrijskih RBA zadruga i žrtvama kreditnih ureda. Vjerujući u legalitet, u poslovni i moralni odnos, u pravnu državu, mnogi su sklopili ugovore sa tzv. investitorima i zadrugama na području Republike Hrvatske, posredstvom opunomoćenika tzv. posrednicima između austrijskih RBA zadruga koji su (većinom odvjetnici) i koji su ugovorali i odobravali kredite na području RH, samostalno sklapali ugovore, pa čak i isplaćivali sredstva sa svojih privatnih računa u ime austrijskih zadruga o čemu postoji niz materijalnih dokaza. Jedan odvjetnički ured i danas, na nezakonit i nelegalan način provodi ovršne postupke protiv građana RH u FINI ustezanjem novčanih sredstava i prijenosom istih na njihove privatne račune, iako za to nisu ovlašteni, i to za višestruko uvećana potraživanja (lihvarske kamate).
NAČIN SKLAPANJA UGOVORA O KREDITIMA
Oštećenici, a mnogi i ovršenici su u periodu od 2005 do danas u vjerovničko-dužničkom odnosu sa RBA austrijskim zadrugama. Krediti u Hrvatskoj nuđeni su putem posrednika, dijelom odvjetnika i odvjetničkih ureda u Hrvatskoj, a dijelom drugih građana, ekonomista, i sličnih djelatnosti a koji su imali također registrirane urede u Hrvatskoj za brojne poslovne djelatnosti. U takvim uredima izrađivali su se i poslovni planovi i elaborati kojima se potkrjepljivao kreditni zahtjev kod austrijskih zadruga. Procjena imovine vršila se odokativnom metodom, na način da je nakon prvog kontakta putem posrednika, u Hrvatsku došao predstavnik zadruge, fotografirao nekretninu, te ukoliko je ista odgovarala cjenovno, atrakcijom i izgledom njihovoj percepciji „dobrog i isplativog ulaganja“ – kredit se odobravao bez obzira na bonitet dužnika. Dakle, već u startu su prekršena osnovna pravila bankarskog poslovanja i obveznog odnosa, koji obvezuje da se dužnik ne smije uvaljivati u dužnički odnos ukoliko nije sposoban dug vratiti.
Po „odobrenju kredita“ nakon „procjene“ nekretnine, klijenti su pozvani u odvjetničke ili posredničke urede, gdje im je predočen ugovor na hrvatskom jeziku. U ugovorima je uglavnom, kao mjesto njihova zaključenja naznačena lokacija u Austriji, iako većina dužnika RBA zadruga nikada nije prešla granicu, niti su ikada stupili nogom u bilo koju poslovnicu RBA zadruga u Austriji. Mnogi od potpisnika ugovora nisu niti imali valjane dokumente za prijelaz granice, pa je lako dokazivo i nesporno, da su većina ugovora sastavljeni i sklopljeni po posrednicima, a ne po ovlaštenim osobama, i to upravo u Hrvatskoj, što je također protivno Zakonu. Isto se vrlo lako dade potvrditi i uvidom u Knjigu potpisa kod Javnih bilježnika, s obzirom da ovlaštena osoba zadruge ili banke nije bila prisutna ovjeri potpisa. Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovor o kreditu može se sklapati samo sa bankom kao davateljem kredita, i to sa bankom koja posluje u Republici Hrvatskoj, a ne i stranom bankom.
Nadalje, ugovor sklopljen sa stranom osobom mora imati Apostille, tj. nadovjeru, kojom se legalizira ugovor sa predstavnikom druge države. Isto je propisano Haškom konvencijom od 05.10.1961. godine koju konvenciju je potpisala i Republika Hrvatska. Isprave se legaliziraju pred sudovima, ili u hrvatskom diplomatskom predstavništvu iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište. Legalizacija, tj. nadovjera Ugovora propisana je i Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu. Niti jedan od ugovora sklopljenih između hrvatskih građana i austrijskih štedionica nema potrebnu nadovjeru, tj. nije „legaliziran“ u skladu sa zakonom RH i sa Haškom konvencijom. Ukoliko su ti Ugovori, prema tvrdnji ovlaštenih osoba RBA zadruga sklopljeni u Austriji, tada je člankom 3. ovog Zakona propisano da Javne isprave izdane u inozemstvu mogu se upotrijebiti u Hrvtskoj samo ako ih ovjerovi diplomatsko ili konzularno predstavništvo Hrvatske u inozemstvu. Europska konvencija o ljudskim pravima, kojih je i RH potpisnica i koja je iznad Ustava RH propisuje: „Ugovor je ništavan ako nema pravni temelj u domaćem pravu..“
Osim navedenog, ugovori o zajmu i ugovori o kreditu, nisu sklopljeni u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu koji nedvosmisleno i precizno opisuje način, postupanje, i oblik isprave koja se ovjerava-solemnizira u javnobilježničkom uredu.Ukoliko u javnobilježničkom uredu u trenutku ovjere ugovora nisu prisutna oba potpisnika tj. vjerovnik i dužnik, tada bi na ugovorima moralo biti naznačeno da su isti sklopljeni po punomoćniku, što opet, ne stoji niti u jednom ugovoru, iako predstavnici zadruga nisu osobno nazočili ovjeri potpisa u javnobilježničkim uredima, a što već tim činom čini takve javnobilježničke akte nevaljalim i nezakonitim. Ugovori moraju biti prevedeni sa njemačkog na hrvatski jezik, uz ovjeru ovlaštenog sudskog tumača, a u trenutku ovjere-solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika ukoliko je jedna od stranaka stranac, ovjeri mora biti prisutan i tumač, koji će stranci koja ne razumije jezik, na hrvatskom jeziku objasniti posljedicu potpisivanja takvog akta. I ovaj čin, naravno nije nikada poduziman, već su na prijevode ugovora stranke/tužitelje pozivali sudovi u postupcima pokrenutim radi ništetnosti ugovora o kreditu/zajmu. Ugovore koji su prevedeni na hrvatski jezik ovlaštene osobe RBA zadruge nisu potpisali.
Nadalje, punomoćnici u postupku, opunomoćeni od strane austrijskih RBA zadruga, kao i drugih stranih kreditnih institucija prema Zakonu RH moraju imati međunarodnu punomoć za zastupanje pred tijelima Republike Hrvatske. Niti jedan od odvjetnika koji ih zastupa nikada nije predočio međunarodnu punomoć niti jednom tijelu u Republici Hrvatskoj, pa iz svega proizlazi da uopće nemaju valjano ovlaštenje za zastupanje na području RH u skladu sa Zakonom. Da bi parafi bili pravno valjani trebalo je u glavni ugovor navesti podatke o punomoćniku direktora i uz ugovore priložiti međunarodnu punomoć.
LEGALITET POSLOVANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Mnoge žrtve RBA zadruga i drugih stranih kreditnih ureda i institucija, koje nisu imale ovlaštenje za poslovanje na području RH, samostalno su se grupirale, organizirale, i samostalno poduzimale brojne istraživačke radnje kako bi zaštitili svoje pravo. Tijekom svojih „istražnih postupaka“, ne samo da su aktivno sudjelovali u istrazi sa Tužiteljstvom Republike Austrije, već i sa domaćim tijelima, USKOK, DORH, ODO, MUP, međutim, beskorisno, jer da bi se problem RBA prihvatio kao nelegalan i nezakonit čin, i kao bezočna pljačka hrvatskih građana, što u naravi i jest, moraju se uzeti svi opisani segmenti u obzir, i isti cijeniti u cjelini, a ne parcijalno, jer se samo tako može pomoći oštećenicima neprijavljenih kreditnih ureda i oštećenicima/žrtvama RBA zadruga. Stoga svakako treba uvažiti činjenicu da RBA austrijske zadruge, Posojilnica i ZVEZA bank, i mnoge druge, iako su bile legalno registrirane na području Republike Austrije, u Hrvatskoj, prema Zakonu o kreditnim institucijama, Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o potrošačkom kreditiranju – nisu imali potrebna ovlaštenja poslovati na području RH, niti isplaćivati kredite. Od strane HNB –RBA zadruge i drugi strani kreditni uredi NISU IMALI POTREBNE DOZVOLE ZA RAD. Isti nisu prijavili svoj rad niti Ministarstvu financija, niti su imali registrirane podružnice na području Republike Hrvatske a što bi im dalo legalitet. Nesporno je da je većini oštećenih kredit isplaćen upravo na području RH, a da zajmodavci i kreditori nisu bili registrirani u Hrvatskoj za kreditno poslovanje. Na taj način prelijevali su se milijuni i milijuni eura između banaka, zadruga, kreditnih ureda i oštećenika, a koji milijuni su, kroz nekretnine, koje su oduzimane u ovršnim postupcima, „pranjem novca“ legalizirani. Republika Hrvatska na takav način direktno sudjeluje u poticanju kriminala i bezakonja, a na štetu svojih građana. Osim nelegalne isplate kredita i zajmova, upitna je i obveza ovrhovoditelja za namirenje poreznih obveza temeljem stjecanja nekretnina na području RH, a od čega su mahom oslobođeni, dok ovršenike terete svi mogući troškovi, uz oduzimanje nekretnine i jedinog doma, što se protivi ne samo domaćim zakonima, već i Europskoj konvenciji za ljudska prava jer je takav odnos u startu neravnopravan i nejednak.
NIŠTETNOST UGOVORA
Pozivajući se na zakonske odredbe koje su na snazi u Republici Hrvatskoj, oštećenici su podizali tužbe radi ništetnosti ugovora o kreditu (zajmu) temeljem svih gore opisanih zakonskih odredbi i nedostataka na tim ugovorima. Članak 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima obvezuje sudove da paze na ništetnost u bilo kojem postupku. Sudovi odlučuju o ništetnosti u parničnom postupku, temeljem tužbi stranaka, a na ništetnost su dužni paziti i po službenoj dužnosti, neovisno o navodima i dokaznim prijedlozima stranaka. Takvo postupanje sudova omogućuje Ustavom RH propisanu jedinstvenu primjenu zakona prema svim strankama jednako i omogućuje ravnopravnost stranaka u ovršnim postupcima, omogućujući im jednaku pravnu zaštitu. Međutim, diljem Hrvatske, sudovi su se oglašavali nenadležnim u ovim parničnim postupcima, izbjegavajući tako svoju obvezu primjena zakona Republike Hrvatske koji propisuju da sud na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Nadalje, prije ulaska u Europsku uniju, za ugovore ovjerene na području Republike Hrvatske, prema zakonu, stvarno su nadležni hrvatski sudovi, no unatoč tome, oštećenici RBA austrijskih zadruga našli su se u zrakopraznom prostoru u kojem OD NIKOG NISU MOGLI DOBITI PRAVNU ZAŠTITU.
OVRŠNI POSTUPCI
Sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su suditi po zakonu. Svi postupci pred sudom moraju biti utemeljeni na zakonitim aktima. Ukoliko akti na kojima se temelji postupak nisu zakoniti, isti nisu prikladni za donošenje sudske odluke. Suprotno tome, sudovi u Republici Hrvatskoj, iako je za postupanje u ovršnim postupcima postojalo niz zapreka utemeljenih na zakonu, donosili su Rješenja o ovrsi i pokretali postupak prodaje nekretnina na javnim dražbama. Mnogi građani su zbog toga ostali bez svojih domova iako je zakon na njihovoj strani. RBA zadruge dobile su od Ministarstva financija privremene OIB-e kako bi, iako nelegalno, i bez registrirane djelatnosti na području Hrvatske, ipak mogli sudjelovati u ovršnom postupku i stjecati nekretnine na svoje ime. Takvo postupanje je suprotno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje da strane i fizičke pravne osobe mogu stjecati nekretnine na području RH pod pretpostavkom uzajamnosti, i ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa RH. Treba li posebno isticati da niti jedan ovršni postupak pred hrvatskim sudovima nema niti jednu od potrebnih radnji koje su ovdje opisane? Samim tim su i ovršni postupci koji se temelje na ovim nezakonitim aktima i postupanju bez primjene zakona koji je na snazi u RH, koji su provedeni, u tijeku, ili dovršeni – nisu legalni i predstavljaju apsolutnu povredu svih prava, ljudskih i ustavnih prava građana Republike Hrvatske.
Rješenjem o dosudi nekretnina pripada kupcu, pa ako ovršenik i uspije u odvojenom postupku radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ugovora o zajmu, ili pak u reviziji ili ustavnoj tužbi, on više ne može nikako povratiti svoju nekretninu, svoj dom, iz razloga jer naknadno dokazivanje ovršenikovih prava ne utječe na prava kupca nekretnine koja je stekao temeljem Rješenja o dosudi, s obzirom da su u ovršnim postupcima pred hrvatskim sudovima nezakoniti javnobilježnički akti priznavani kao valjane i zakonite ovršne isprave.
Temeljem nezakonitih, ništetnih i nepostojećih akata ugovora o zajmu sa zadrugama i kreditnim uredima, koje su nelegalno i neustavno poslovale na području RH došlo je do direktne povrede ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Došlo je i do direktne povrede prava zajamčenih Ustavom RH kojim je propisano: „Dom je nepovrediv, samo sud može nalogom utemeljenim na zakonu narediti….“
„Pojedinačni akti državne uprave i tijela koji imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.“
Zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti od 27. svibnja 2011 godine zabranjen je rad nelegalnim i neregistriranim društvima i organizacijama na području Republike Hrvatske. Nekoliko godina prekasno.Otimanje domova hrvatskih građana u punom je zamahu temeljem pravomoćnih rješenja o ovrsi donešenih prije donošenja novih zakona. Donošenjem zakona kojim su građani djelomice zaštićeni nije riješen problem onih postupaka koji su dovršeni ili su bili u tijeku prije donošenja tih zakona.
Na stečenu dobit na području Republike Hrvatske, nelegalne štedionice i kreditni uredi NISU plaćali porez na području Republike Hrvatske, pa im je Hrvatska postala „zlatna oaza“ za uzgoj kriminalnih djelatnosti na štetu građana Republike Hrvatske. Oko 20.000 oštećenika je RBA austrijskih zadruga, oko 40.000,00 oštećenika je kreditnih ureda koje su na području Hrvatske registrirali „investitori“. Računi ovih oštećenika i danas su blokirani, a nelegalnim postupanjima ugrožena je egzistencija minimalno 60.000 obitelji i preko 250.000 ljudi.
Pri pokušajima dogovora oko rješavanja statusa nekretnine vjerovnici iz Austrije nedohvatljivi su, gotovo nemoguće je ostvariti sa njima kontakt, ishoditi izlistanje stanja duga, brisovno očitovanje i sl. Građani nemaju zakonsku zaštitu, nezaštićeni su, bespomoćni, opljačkani. Jednakost svih pred zakonom, tek je puka fraza.
PRIJEDLOG RJEŠENJA:
U hrvatskoj povijesti bilo je već slučajeva kada je zakonskom intervencijom Ureda predsjednika suzbijeno bezakonje. Donešena je odluka kojom je zapriječeno raspolaganje dionicama i davanje istih u zalog za kredite ako nisu isplaćene. Takvom jedinstvenom odlukom je djelomice spriječena pretvorbeno-privatizacijska pljačka naše Domovine. Država je hitro reagirala i u slučaju Dajle kada je poništena odluka jednog ministra. I u brojnim drugim situacijama zakoni su ukidani, mijenjani, donešane su odluke kojima su se sprječavale loši postupci i nezakonitosti. Afera sa RBA zadrugama, Posojilnica Bank, ZVEZA bank i kreditnim uredima koji su poslovali bez dozvola na području Republike Hrvatske, nelegalno, gotovo je istovjetna aferama pretvorbeno-privatizacijske pljačke.
Ministarstvo financija očitovalo se javno da su gore opisane radnje nezakonite, a na njima se ipak temelje ovršni postupci, javne dražbe, deložacije.
Jedini način zaštite građana, s obzirom na izostanak adekvatne pravne zaštite je
donošenje JEDINSTVENE ODLUKE O NIŠTETNOSTI SVIH UGOVORA O KREDITU, UGOVORA O ZAJMU sklopljenih sa institucijama, poduzećima, zadrugama, bankama, kreditnim uredima, koji su na području Hrvatske isplaćivali novac nelegalno, sa institucijama koje na području Hrvatske nisu imale potrebne dozvole za kreditno i financijsko poslovanje, i koje nisu imale registrirane podružnice.
Takva odluka može se donijeti na prijedlog Ureda predsjednice Republike Hrvatske, s obzirom na pravo predsjednice, da štiti Ustav, ustavna prava građana, ustavni poredak, te sasvim sigurno postoji pravni okvir za brzo donošenje iste.
Kako smo naprijed naveli, ugovori koji nisu utemeljeni na zakonu, koji nisu potpisani po ovlaštenoj osobi, koji nemaju valjanu nadovjeru, – nisu pravno valjani ugovori, i prema hrvatskim zakonima smatraju se ne samo ništetnim nego nepostojećim. (Pravno mišljenje Ustavnog suda RH).
Napominjemo da Ovršni zakon koji je trenutno na snazi ne pruža pravnu zaštitu ovršenicima. Odredbe o odgodi ovrhe, o obustavi ovrhe, o mogućnosti dogovora ovršenika sa ovrhovoditeljem o ponudi drugog predmeta ovrhe povoljnije za ovršenika ne primjenjuju se. O takvim prijedlozima odlučuje sud, koji se uvijek poziva na sudsku neovisnost u donošenju odluka (sudac je uvijek u pravu, ovršenik nikad), te ovršenik zapravo ovisi o milosti suca i o njegovom osjećaju za pravednost i pravdu. Ovršenici su apsolutno nezaštićeni, pa i kad otplate 2/3 ili ¾ obračunanih kreditnih obveza, ovrhovoditelji ipak pokreću ovrhu za cjelokupni iznos iz ugovora o kreditu, koji je utrostručen lihvarskom kamatom, i nitko, apsolutno nitko ne štiti prava ovršenika – a koja su zaštićena i odredbom Zakona o obveznim odnosima – koji propisuje uzajamnost davanja i zabranu prekomjernog bespravnog stjecanja. S obzirom na nedostatak kontrole sudskih odluka, u brojnim ovršnim postupcima provlače se nezakonitosti koje gotovo uvijek idu na štetu ovršenika, stoga je donošenje JEDINSTVENE ODLUKE kojim se i sva naknadno donešena rješenja poništavaju ex tunc tj. od dana donošenja odluke, jedino rješenje jer se samo takvom odlukom mogu povratiti, sačuvati i zaštititi prava ovršenika i deložiranih.
U Zagrebu, 03. lipanj 2015. , Nada Landeka
izvor hazud.hr
