Pašk Kačinari je skupljao dokumente oko kriminala Zagrebačke banke još od 2001 . godine i jedini zna potpunu istinu o banci. Mnogi su pokušali doći do orginal dokumenata u posjedu Kačinarija. I to su uglavnom novinari povezani sa udbom, kriminalnim podzemljem, tajnim službama, koje su pak uglavnom bile servis podzemlja. Sve u interesu ovladavanja privredom. Prvi koji se javlja, pišući o slučaju zagrebačke banke jest bosanski novinar Gordan Malić, dovučen iz Bosne po preporuci Josipa Perkovića. Sam Malić je bio potpuno nepoznat novinar, trećerazrednog glasila Ljiljan, a odjednom postaje toliko cijenjen u našoj državi. Zanimljivo da se Malić javlja sa svojim tekstom u trenutku kada Pašk Kačinari odlazi u Milano, te saznaje kako Unicredit i nije pravi vlasnik Zagrebačke banke, već Adria AG Wiena, koju je osnovala bankarska udba. Što tada piše Malić? Priču o banci, ali i kontroverzu o zlataru Kačinariju. Što je bitno? Doći do istine ili Kačinarija prikazati mafiješem? Drugi koji je krenuo u ocrnjivanje Kačinarija je isto bio vezan za tajne službe, Domagoj Margetić.
Margetić se danas prikazuje kao borac za ljudska prava. Kao mladić je ušao u mladež HDZ-a, na preporuku Stjepana Mesića, koji je zajedno s njegovim ocem išao na borilačke sportove. Gurnut je u list Imperijal, gdje je s Bujancem zajedno odrađivao političke zadatke. Imperijal je bio glasilo podzemlja i tajnih službi, što jasno govori da su curili dokumenti iz tajnih službi kao što i danas cure i prodaju se sumnjivim glasilima i tjednicima, sličnima Imperijalu. I danas postoji Imperijal, samo što se danas zove 7 dnevno. Tako da priča o odgovornosti Dragana Lozančića pada u vodu baš na tom segmentu, jer njega istražuju i napadaju novinari isti kao i nekada i uvijek se brinu da podzemlje, mediji i politika budu usklađeni. Tvrde da cure dokumenti iz tajnih službi, iako su baš neke od njih Jarnjak i Pašalić vodili na brifinge i usklađivali njihove tekstove u Imperijalu.
Margetić se lukavo predstavio kao novinar istraživač Kačinariju, sve dokumente skenirao, njegova istraživanja prepisao i otišao u Beograd. Tamo je predstavio svoje “veliko otkriće” koje je pronašao na smetlištu, kako je rekao srpskim tajnim službama. Samo se zeznuo u jednom segmentu, nije pobrisao rukom pisane bilješke Kačinarija sa dokumenata. Margetić je otišao u Beograd jer je Beograd očito bio centrala organiziranog kriminala. Drugi razlog je osuda za pronevjeru kod nas. Kada su ga hadezeovci postavili za upravitelja parka Crna Mlaka, Margetić je napravio pronevjeru. I kao domoljub pohitao je kod braće Srba… I on se pobrinuo nazvati Kačinarija udbašem, mafijašem i članom albanske mafije. Samo da bi se istraživanje o Zagrebačkoj banci okrenulo na drugu stranu. U priči o Zagrebačkoj banci nisu bitni lik i djelo Kačinarija, već relevantnost dokumenata. Margetić je svojim pisanjem okrenuo sve zlo na Kačinarija, kako bi zamaglio priču o banci.
Dokumenti su vjerodostojni.
I danas se nude spasioci vezani za tajne službe, politiku, a u prvi plan u novinarstvu su izašli Malić, Gjenero, Margetić i Bujanec. Zanimljivo je da su prva trojica bili mrzitelji Tuđmanove politike, a sada su rado viđeni gosti kod četvrtoga, Bujanca. Ali Kačinari, kao svjedok najvećeg kriminala u povijesti, nikoga od njih ne zanima. Zašto? Zato jer Kačinarijevim svjedočenjem padaju mecene nabrojanih novinara. Nemojmo zaboraviti da je i Malićev brat ubačen u tajne službe. Sve informacije o tajnim službama komentira upravo Malić, pa je tako baš on prvi komentirao i slučaj Kačinari, iako se ne radi o slučaju Kačinari, već o slučaju kriminala Zagrebačke banke. Hrvatsku preplavljuju protesti, vlada najavljuje rezove nakon pljačke naroda, ali nitko se ne usudi dirnuti u kriminal Zagrebačke banke, čime bi se hrvatski narod oslobodio.
HOP portal
