Afera Mig trese Hrvatsku. Afera koja zapravo postoji par godina. I ništa novo nije rečeno u toj vrijeme, osim što je novi tajming, sve konstatacije su iste kao prije par godina. Zašto se odmah nije reagiralo? Pravosudni aparat djeluje na principu politike, ne dira lopove koji su na vlasti i čeka smjenu vlasti. To je dokaz potpune kontrole pravosuđa. Same afere uvijek se vade iz ladica na isti način, kad se počinje otkrivati nešto znatno veće u što su umočeni svi redom. Ovaj puta radi se o najvećoj mogućoj aferi Zagrebačke banke. I to na našem portalu. Ona otkriva sve veze i ključ je lustracije o kojoj svi govore, ali je u stvarnosti ne žele. Za aferu Mig angažiran je poslušnik, a koji se zove “istraživački novinar” Gordan Malić, doveden iz BiH-e, po samoj preporuci Josipa Perkovića. Malić je radio u trećerazrednom listu Ljiljan. Danas u rukama ima dokumente koje nitko ne može dobiti. U emisiji Otvoreno taj “istraživač” drži dokument o isplati mita za poslove oko zrakoplova. Može li to običan novinar imati u rukama i kako je Malić došao do toga dokumenta? Javnost treba znati da je i Malićev brat instaliran u tajne službe. Zar je sve to slučajnost? Naravno da nije. Malić ako je imao saznanja o svim događanjima oko Migova trebao je odavno prijaviti slučaj našem sudstvu. Ali nije, jer je politički trgovac, a sud ionako ne bi reagirao. U principu svi stručni uradci i svjedočenja pilota sada su u drugom planu, u prvom je Malić. Klasična politička igra za odvlačenje pažnje. Sve se počelo odmotavati na ovom portalu. Došli smo do krucijalnog dokaza o ogromnoj korupciji u državi, planiranoj još za vrijeme bivše zemlje, a današnji protagonisti su bili nekadašnji bankari i lopovi bivše države. Afera Mig postoji godinama. Sada je izvučena na površinu zbog učvršćivanja vlasti. Afera Zagrebačka banka ipak kuca na vrata. I to snažno. Ona je ključ o kojoj se ne usudi pričati niti jedan “domoljubni medij”. Ona otkriva domoljube u bratstvu i jedinstvu sa svim lopovima bivše zemlje. Povezanost obiteljsku i poslovnu. I zato Migovi struje po našem nebu. Piloti i njihovi životi do danas nisu bili bitni, sada su prebitni, jer će inače netko početi pričati o najvećoj pljački zemlje.
Mozak svih Perkovićevih udbaških akcija nalazi se u Beogradu. Zove se Stanko Čolak. Njih dvojica bili su pokriće za bankarsku elitu koja je upravljala paralelnim sustavom moći u Jugoslaviji. Taj sustav se počinje izdvajati još za vrijeme Steve Krajačića i sukoba sa Rankovićem. Sigurnosni sustav je podjeljen, a tako i financijski, na “moje i tvoje”. Naš financijski sustav kontrolira Hanžeković i Zagrebačka banka, u Srbiji dugo godina je kontrolirala obitelj Marjanović, jedan brat je bio viceguverner Jugoslavije, drugi visoki direktor Progresa, glavne tvrtke za suradnju Jugoslavije sa istočnim blokom. U sadašnjoj Srbiji jedan od braće dogurao je do mjesta premijera. Što to znači? Kontrola tokova novca od uvijek iste ekipe nikada nije prestala.
Kako je funkcioniralo bratstvo i jedinstvo lopovluka?
Nakon raspada Jugoslavije dogodio se smišljeni sustav pljačke pojedinaca, koji je prvotno uništio Jugoslaviju enormnom krađom. Samo od 1970-1973. godine ukradeno je 43 milijarde maraka. Novac i zlato isisavalo se iz banaka, koje nakon devedesetih polako propadaju, a na kraju ih kupuje ta ista elita. No krenimo redom.
Prva pljačka krenula je iz Slovenije. Slovenija kada se razdužuje sa Jugoslavenskim dinarom ne čini uobičajni postupak, već Jugoslavenski dinar odvozi u Hrvatsku, kupuje devize i time prouzročuje ogromnu inflaciju. Slovenija je bila dužna sav dinar sa svoga terena skupiti i na osnovu njega tiskati tolar i naravno razdužiti se sa centralnom bankom. Ona to nije učinila. Hrvatska je morala prihvatiti takvu igru, a zapravo pojedinci koriste situaciju za svoje enormno bogaćenje. Zato su neke kamiondžije postali bogati i ugledni Hrvati, jer su razvozili novce u kamionima. Hrvatska se do danas nije razdužila sa jugoslavenskim dinarom, da bi se pojedinci enormno obogatili. Bude li ikada to pitanje postavljeno iz financijskih krugova ostalih zemalja bivše zemlje, Hrvatska će imati ogromnih problema, a lopovi će i dalje uživati ukradeni novac. Što nam još prešućuju? Kada smo se razdruživali u financijskom sektoru, hrvatski dinar je zamijenio jugoslavenski, ali transakcija nije obavljena kroz HNB-u, već kroz Zagrebačku banku. I time je sve rečeno. Ključ je Zagrebačka banka.
Dokaz povezanosti bankarskog lopovluka je imovina. Jedan od osnivača Zagrebačke banke je i Jugobanka. U sudskom postupku Kačinari-Zagrebačka banka dužnosnici Jugobanke tvrde da nemaju nikakvu imovinu u Hrvatskoj. Što to znači? Klasičan mafijaški dogovor podjele, a što opet govori da su sve unaprijed riješili, naravno na štetu građana. Zagrebačka banka u Beogradu prepustila je svoje prostorije Vojvođanskoj banci. Zanimljiva je transformacija prostora Jugobanke u Zagrebu. Iako je Tuđman dekretom zaplijenio srpsku imovinu tijekom domovinskog rata, znači u korist države, ipak je privatna osoba, odnosno Partner banka ušla u prostorije. Jugobanka do sada nije potraživala imovinu od privatne banke. Sve to liči na vlast iz sjene o kojoj se ovdje ne priča i podjelu bankarskih sfera o kojima se godinama šuti. Mi smo otvorili te teme, jer one otvaraju jedan način bogaćenja koji je zapravo uništio našu budućnost. To se skriva pod plaštom nacionalizma. Za tako što bitni su mediji. Tako se sa hrvatske strane nose četničke kape navodno silovanih žena (što je oduran način manipulacije ljudskim osjećajima), a na drugoj strani slavi se Šešelj, početkom Domovinskog rata nazvan “crveni vojvoda”, jer je naravno i on bio član partije. Taj klaun i dalje vodi srpsku ideologiju u propast, dok u miru, negdje daleko, bankarske elite dogovaraju svoj opstanak.
Usporedite koliko novaca je izgubljeno na Migovima i koliko bi Migova mogla kupiti Hrvatska kada bi se riješio jednom zauvijek ovaj gordijski čvor. Sva rješenja Hrvatske nalaze u knjigama Zagrebačke banke. Svaka inicijativa je hvalevrijedna, ali kada se jedna afera navodi kao veleizdaja, treba reći da je ovo veleizdaja, jer je plaćena krvlju, a ovrhama naš narod plaća i zadnje poniženje pljačke uvijek iste umrežene ekipe. Od privatizacije pa do ovršnog zakona jasno se vidi izdaja vlastitog naroda koja se želi prikriti, a u njoj su sudjelovale političke elite.
HOP portal
vezani članci
