SVJEDOK PROTIV KAPETANA DRAGANA PREŽIVIO STRIJELJANJE, ODBAČEN OD DRŽAVE, DOK JEDAN OD NJEGOVIH KRVNIKA JE DOBIO KREDIT I TVRTKU!

0
5486

Zlatko Martinić preživio je 16.9.1991. godine streljanje pred vikendicom Dragana Čičića, kada je streljano 17 branitelja u blizini hotela Gavrilović u Petrinji. Streljao  je branitelje iz 120 br HV-a Dragan Sanader, pripadnik izviđačkog-diverzantska 39 korpusa VS Krajine.

Oko njega su prštali meci, ali niti jedan nije pogodio cilj. Ostao je neozlijeđen , samo pun masnica, jer je četnička vojska krajine prije streljanja pretukla branitelje. Kada se uvjerio da nema više nikoga udaljio se od mjesta zločina i vratio se u jedinicu, danas je svjedok te situacije, strašnog zločina, a neki dan je bio svjedok na suđenju kapetana Dragana u čijim je logorima bio zlostavljan.  U obrani zemlje bio do zadnjeg trenutka. Nakon rata radio je u više tvrtki, ali zbog lošeg odnosa prema braniteljima otišao je u Švedsku gdje i danas živi. Na slici je osoba koja pokazuje mjesto pokolja u društvu predsjednika logoraša Ivana Lipaka. 

-I danas imam noćne more zbog prebijanja prije streljanja, trume tokom streljanja i zato pijem lijekove, teško spavam, a to utječe na kompletan moj život. Užasnut sam ponašanjem prema braniteljima.-rekao je za naš portal.

Evo kako je država Hrvatska nagradila Dragana Čičić pred čijom je vikendicom streljano 17 branitelja, a koji se dovodi u vezu sa samim streljanjem;dobio je kredite, tvrtku u Hrvatskoj, koju je na kraju opljačkao i odvezao strojeve u Srbiju!

 

Marina Lovrić Merzel bila je u nadzornom odboru blokirane tvrtke “Drvoplast” d.o.o., koja je i tada bila vlasništvo ratnog zločinca Čičića, a ta tvrtka je ipak dobila baš taj kredit.

Bila je i u nadzornom odboru tvrtke ratnog zločinca, koji je dobio sumnjivi kredit HABOR-a. Nije reagirala. Nije reagirala moralno na činjenicu da je on krvnik našeg naroda. Nije reagirala niti na blokirani račun kao sumnjivu činjenicu, a kamoli na sumnjivi kredit HBORA kao činjenicu. Sve je to kraj nje prolazilo bez reakcije. 4 500 000 eura sumnjivog kredita prolazi kao 4 lipe kraj županice. U nekoj tvrtci to bi bila referenca za otkaz, a ako ste političarka, to je referenca za uspjeh. Novac nikada nije isplaćen toj tvrtci, niti taj podatak za županicu nije bitan.

Dragan Čičić - izborni pamflet“Drvoplast d.o.o. iz Petrinje bio je  vlasništvo  Dragana Čičića, ratnog zločinca, koji je sudjelovao 1991 i 1992 ubijanju Hrvata, građana Petrinje čija su tijela zakopana kraj njegove vikendice. O tome može posvjedočiti i nekoliko ljudi iz Petrinje kojima i danas odzvanjaju krici proganjanih i ranjenih, slike ubijenih po njegovom naređenju. Čičić je kupovao i oružje za Srbe u Petrinji.

1991. godine iskoristio je Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva i društvenu imovinu i dio zemljišta koji je pripadao odbjeglim Hrvatima prenio je u gruntovnici u Petrinji na svoje ime.  Na istu tu zemlju je odmah nakon rata zatražio kredit od HBOR-a, iako je u trenutku odobrenja kredita imao blokiran račun.

Novac nije sjeo na žiro račun “Drvoplasta”, jer ni dvije godine kasnije račun još nije bio deblokiran, o čemu svjedoči njihova zamolba za deblokadu žiro računa Gradu Petrinji. Kredit je odobren u iznosu od 4.500.000 eura, za koji kredit je Fond za razvoj i zapošljavanje (u to vrijeme predsjednik uprave Stojanović – SDP – tad je bilo brojnih ovakvih afera), a članica nadzornog odbora županica Marina Lovrić Merzel i Mladen Kober iz HABOR-a,  koji su se izvukli od bilo kakve odgovornosti za ovu notornu glupost i čistu pljačku.

Branitelji su tražili u nekoliko navrata da se ispita i pokrene postupak protiv Dragana Čičića i njegove žene, koja je nakon njegovog bijega u Srbiju ostala u istom tom prostoru, koji je otišao u stečaj i bio pod patronom stečajnog upravitelja Mladena Seleca, pod firmom Trgodrvoplast d.o.o. i Europlast d.o.o., gdje su reciklirali plastiku koju je ona putem svojih firmi izvozila Čičiću u Kraljevo i tako ispunila uvjete kod HBOR-a da bude izvoznik!”, rekla nam je naša zviždačica.

Strojevi koji su trebali biti kupljeni od kredita HBOR-a nisu kupljeni, već je od istog novca montirana tvornica u Kraljevu, a na intervenciju Petrinjskih branitelja Čičićeva žena, dala je izjavu; kako strojevi po gabaritima ne mogu ući u halu, jer je prevelika i to je razlog kupnje  drugih. Kupili su druge, polovne i postavili pogon u Petrinji. Zbog afere HBOR otkazuje kredit, a u stečajnom postupku prostor je iznajmljen Čičićevoj ženi –  tvrtkama Europlast i Trgodrvoplast d.o.o. Malverzacijama tu nije kraj, naknadno kupljeni strojevi za “Drvoplast” na kraju su odveženi u Srbiju, bez da je itko reagirao na to, a zapravo je već tada bila na snazi kaznena prijava prema ratnom zločincu Čičiću.

Ovaj primjer jasni je stav sdepeovske elite prema ratu u Hrvatskoj. SDP-ovka Merzel ne razlikuje zločinca od žrtve. Ratni zločinac za narod nije ratni zločinac za županicu. Novci i strojevi pokradeni su poput šake kokica iz kokošinjca i nitko ništa nije vidio, iako su tone u strojevima i milijuni u eurima pokradeni.

I. Drenjančević

HOP