Srednjoškolski trećerazredni novinar i ujedno predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković koji se uglavnom bavi prijavljivanjem Hrvatske po EU institucijama, prijavio je atentat na sebe, a da mu nije pala ni dlaka s glave jer nitko nije pucao na njega a kamoli postavljao bombe ili na bilo koji način ugrozio njegovu osobu. Radi se zapravo o visoko sofisticiranom atentatu najviše kategorije kojeg može prepoznati samo stručnjak kao Leković. Radi se o vrsti napada o kojemu pišu samo tajkunski mediji, kao što su svojedobno izvještavali i o svastici na Poljudu. Svastika na Poljudu je napravljena za tzv. izvoznu propagandu jer mediji izvana ne bi udbaško remek-djelo slova U niti mogli tako jasno detektnirati kao ustaštvo.
Leković koji nikad ništa pametnoga nije otkrio, i tako ne predstavlja baš nikakvu prijetnju hrvatskoj mafiji na vlasti, sada je odjednom postao žrtva tajkunskih elita. Tajkunske elite nikad ne bi na mjestu predsjednika HND-a dozvolile postavljanje čovjeka koji se stvarno bori protuv korupcije, jer bi ih taj već odavno otkrio. Ovakav bezveznjak kao Leković je upravo idealan na tom radnom mjestu, jer svako malo oponaša ugroženog Srbina poput Pupovca, iako redovito prima plaću o kojoj pravi novinari samo mogu sanjati, a svako malo se na njega izvršavaju atentati koje samo on vidi. O takvim atentatima uglavnom pišu samo novinari poput njega.
O čemu se tu radi? Nakon našeg intervjua s jednim od direktora INA-e, Nikolom Kovačevićem, koji je u javnost iznio bezbroj podataka koji inkriminiraju vrh hrvatske države, prvo se javio saborski klaun Pernar, kako bi skrenuo pozornost s te teme na nebulozei gluposti o NATO savezu. Budući da je to očajno loše odradio, moralo se u SDP/HDZ kuhinji izmisliti nešto novo, a to je ovaj tragikomični atentat na Lekovićev auto. Jadan auto, ni kriv ni dužan, stradao je od velikotajkunskog noža, po riječima očevica Lekovića.
Nije jasno zašto bi netko sad napadao Lekovića, ako smo mi otkrili vezu vrha političkog vodstva i korupcije u INA-i, ako smo mi otkrili da je glavni šef INA-e Aldott bio podmićen sa stanom u vrijednosti od 250.000 eura i ako smo mi (a ne Leković) otkrili razlog uništenja rafinerija i kompletnog tržišta INA-e. Zbog čega bi netko baš sada išao progoniti lijenčinu i poslušnika Lekovića, ako to nitko nije napravio ni onda kada je Leković nazvao satirom divljačka vrijeđanja sveca Mandića, a koja je napisao JNA novinar Matija Babić.
Mi smo na ovom portalu već objavili činjenice kako na raznim mjestima Leković objavljuje potpuno različite biografije o sebi, pa je tako u jednoj od tih genijalnih biografija ispalo da se na isti dan rodio, završio srednju školu i postao vrhunski novinar. Hrvatska je dala jako puno JNA novinara koji nam već dugo sole pamet i prodaju svoju ugroženost, pa smo tako neki dan na hrvatskoj tajkunovidnivci HRT-u vidjeli JNA novinara Denisa Kuljiša kako nam objašnjava situaciju o INA-i, umjesto da je pozvan Nikola Kovačević, stručnjak za to područje i svjedok svih prijevara u INA-i. Osim Kuljiša, također stručnjaka sa srednjoškolskom spremom, na portalu Indexa nam soli pamet JNA novinar Matija Babić, a na HRT-u imamo još jednog ugroženog JNA novinara Acu Stankovića koji nam prodaje oficirsku pamet. Svi bi oni htjeli biti žrtve uz dobre plaće i privilegije, s time da nitko nikada nije pisao o Zagrebačkoj banci i INA-i, kao HOP portal. Čudi nas jedino što u emisiji o INA-i nije sudjelovao i HRT-ov “veliki stručnjak”, obrovački Vlaj Kardum sa svojim izdajničkim tezama o INA-i koja “nije strateška kompanija republike Hrvatske”.
Prava žrtva je svaki novinar našeg portala. Najsvježiji primjer je Nenad Vlahović kojem se sudski želi oduzeti imovina u korist Milorada Pupovca, usprkos masi dokaza o kriminalu Pupovca kojem upravo Saša Leković drži stranu.
Saša leković drži stranu i HAVC-u o čemu je prva progovorila magistrica Ingrid Runtić, još u ožujku ove godine, a baš Denis Kuljiš ju je pokušao ušutkati pred kamerama HTV-a. u studiju 4.
Ovaj igrokaz će biti zapamćen kao igrokaz skretanja teme sa slučaja INA-e koji je krucijalan u otkrivanju ratnog profiterstva i propasti državne imovine. O svemu tome niti slova nije napisao “proganjani” novinar Leković.
Završit ćemo s komentarom jedne braniteljice o slučaju atentata na Lekovićevo vozilo: atentati, i to uspješni, izvršavaju se na novinare koji pišu istinu i otkrivaju afere, a neuspješni atentati se izmišljaju da bi novinarski poslušnici dobili na važnosti. Za Lekovića nikada ne bih ni znala da postoji, da nije ustoličen kao predsjednik HND-a, a na takve pozicije se ne postavljaju novinari već poslušnici.
Jadno je da u trenutku ukopa svih žrtava Hude jame, jedan potpuno nebitni novinar diže prašinu oko svog auta i sebi daje na važnosti. O tom se ukopu gotovo ništa ne piše u kontroliranim medijima, nego se samo piše o atentatu na Lekovićev auto, a to samo govori tko je zapravo Leković. Iskreno me zanima je li ovim atentatom Leković planirao popraviti svoj auto preko osiguranja.
Leković je objavio javnosti da njegov auto može voziti 300km s prepiljenim donjim podvozjem. Kako se radi najvjerojatnije o gusanim ili uprešanim dijelovima, to je fantastična reklama za njegovo vozilo, osim ako se ne radi o oštećenjima izazvanim pilicom za nokte. Očekujemo da mu se uskoro javi proizvođač tog automobila s milijunskom ponudom za reklamu. Vjerijatno je to bio razlog zbog kojeg je Leković prvo obavijestio facebook, a tek onda policiju o šteti na svom autu, nadajući se da će onako krezub ući u neku top-reklamu.
PLAĆEN UNIŠTITI INA-u: TKO JE I ZAŠTO PLATIO PRVOM ČOVJEKU INA-e ALDOTTU STAN 250 000 EURA?
HOP urednišvo
