VUKOVAROM MIRNO ŠETA ZLOČINAC ODGOVORAN ZA SMRT STOTINA NA OVČARI I JEDNE TRUDNICE, POVEZAN SA ŠEŠELJEM I VASILJEVIĆEM

0
12439

Mirko Ljubišić, zlotvor iz Vukovara danas mirno živi u gradu u kojem je nekada ubijao i sprovodio mnoge ljude na likvidaciju sa Ovčare. Zlotvor Mirko svaki dan vozi svoj bicikl gradom i redovito odlazi u svoj omiljeni kafić “Maritimo” da bi sa svojim prijateljem Feđom Ljevnaićem popričao o svojim hrabrim pothvatima u vrijeme četničkih divljanja po Vukovaru. Mirko Ljubišić za vrijeme opsade Vukovara bio je raspoređen u jedinicu kapetana Zjaje Murisa u vojnu policiju, a koji je bio čovjek od najvećeg povjerenja glavnog zločinca JNA, današnjeg generala pukovnika u mirovini, Aleksandra Vasiljevića.

aco

Aleksandar Vasiljević je bio glavni mozak svih srpskih operacija i čovjek koji je vrhunski vodio specijalni rat protiv naše zemlje. Tijekom opsade Vukovara, Aleksandar Vasiljević je tri puta bio u Vukovaru, kako je i sam naveo u svojem svjedočenju. Zadnji puta je u Vukovaru bio 19.11.1991. godine, dan prije pada grada. Tada je, prema vlastitom svjedočenju priznao kako je saznao za zločine TO i dobrovoljaca iz Šešeljeve radikalne stranke.

Vojislav Šešelj se 14. studenog 1991. sastao u kući Stanka Vujanovića sa majorom Šljivančaninom i kapetanom Radićem. Šešelj je na tom sastanku tražio da se svi zarobljenici likvidiraju. Teško je vjerovati da Aleksandar Vasiljević nije znao za taj sastanak jer je došao u Vukovar samo pet dana nakon njega. Zarobljenici su bili odvoženi s Ovčare u traktorskoj prikolici. U traktoru koji je vozio zarobljenike na likvidaciju bili su Lančužanin, Dukić, a traktor je pratio, odnosno slijedio Ljubišić. Ljubišić je rasporedio svog pajdaša Ivana Atanasijevića (pravim imenom Ivan Husnjak) u traktorsku prikolicu, kako bi smirivao eventualni otpor zarobljenika. Lokacija i jama koja je bila iskopana bagerom, a u koju su bacana tijela likvidiranih, stajala je pod osiguranjem kapetana vojne policije Zjaje Murisa. To jasno ukazuje da je današnji general srpske vojske u mirovini Aleksandar Vasiljević bio itekako upoznat sa cijelom ovom monstruoznom i genocidnom akcijom, poglavito zato jer je preko svog majora “bezbednjaka” Ljubiše Vukašinovića osiguravao teren.

Mirko Ljubišić je sa svojom grupom ubojica odveo sedam punih traktorskih prikolica nevinih ljudi u smrt. Kako su na čelu ove zločinačke organizacije bili visoki oficiri JNA, svoja su zlodjela prikrivali preko radikala Vojislava Šešelja, koji je ponudio svoje zvijeri za samu likvidaciju nevinih Hrvata. Očito su odluke sa sastanka Šešelja i Šljivančanina bile u potpunosti sprovedene.

Lažljivac Aleksandar Vasiljević je na svjedočenju u svezi Ovčare tvrdio da za slučaj Ovčare je saznao tek 1993. godine, što je potpuno lažan iskaz, jer je još 19.11.1991. bio upoznat s prvim zločinima u Vukovaru i to priznao. Ubojica Muris mu je tek tada navodno rekao za zločine na Ovčari, što je teško vjerovati, budući da je ovaj bijednik bio čovjek od najvećeg povjerenja zločinačkog uma Aleksandra Vasiljevića. Kao i 1991. godine, ni nakon Murisovog svjedočenja, Vasiljević nije ništa učinio da se pokrene istraga.

1994. godine sjetio se i novinarski moralist tjednika “Vreme” Jovan Dulović da su Šešeljevi radikali ubijali civile, pa je tu naveo i krvoločnog Šešeljevca “Topolu”, izvjesnog “Kineza”, Lančužanina, ali planere iz JNA kadra nije spominjao. Vasiljević je ovom moralisti predložio da napiše članak o cijelom slučaju jer se tako u ovoj regiji rješavaju zločini, krađe, otmice i lopovluci, pa se onda ponekad državne institucije i sjete ponešto poduzeti. Ali sam Vasiljević nije previše za to mario.

seselj-majica-trump

Našem portalu je potvrđeno da hrvatska policija u Vukovaru nije u posjedu nikakvih dokaza protiv Mirka Ljubišića. Vukovarska policija suučesništvo u zločinu vjerojatno smatra mijenjanjem guma na traktoru. Da stvar s ovim zlotvorom bude još i gora i jednako odurna kao i ponašanje oficira JNA ,njihovog bijednog i lažljivog Goebbelsa Aleksandra Vasiljevića koji i danas vodi svoj specijalni rat protiv Hrvatske, sam zlotvor Ljubišić je sa svojom i Šešeljevom bandom odveo na streljanje trudnicu u visokom stupnju trudnoće, a prije toga ju je isprebijao ispred hangara prema iskazu svjedoka. Žrtva se zvala Ružica Markobašić. 

Sjeti li se ovaj bijednik ikada u svojim kavanskim druženjima trudne Ružice koja je samo željela miran život, uživati u osmjehu svoga djeteta umjesto što je gledala srpske zvijeri i strašno opustošeni grad pred vlastitu smrt? Ružice danas nema, ali naša država nam objašnjava kako Mirko Ljubišić nije ni za to kriv, baš kao što ni generalski i ljudski smrad Aleksandar Vasiljević nema s JNA ništa, jer najobičniji ubojica civila. Čin je dobio ubijajući civile i kršeći ratno pravo.

Razlika između bijednika Ljubišića na biciklu i generala Vasiljevića ne postoji. Radi se o dvije zvijeri puštene na slobodu, poput treće zvijeri Šešelja, te se svi zajedno rugaju Bogu i istini svojim zlodjelima. Za smrt trudne Ružice i svih ubijenih na Ovčari kriva je ova ljudska gamad koju intervjuiraju mediji, nakladnici im tiskaju knjige, a lokalna policija zatvara oči pred ovakvim biciklistima na prometnicama.

Aleksandar Vasiljević i haški sud se u slučaju Ovčare ponašaju kao da je JNA skupina pijanaca, a ne oficijelna vojska neke zemlje, pa se zarobljenici uzimaju i likvidiraju kako i kada se kome svidi. Tako i Vasiljević ispada lokalni gedžo iz neke kavanske priče koji nema pojma što je ratno pravo i što znači povreda ratnog prava. O kakvoj kukavici se radi, najbolje je pokazao on sam, prebacujući odgovornost na nižu razinu.

Jedini iz te grupe koji nije odgovarao za zločine na Ovčari je Mirko Ljubišić, a naši stručnjaci potvrđuju da se radi o pogodovanju osobi koja je bila na mjestu zločina i čak sedam puta sudjelovala u dovozu i osiguranju stratišta. Koliko je to bilo odurno, govori podatak da je njegova grupa bila zadužena za pomicanje i raspoređivanje leševa u samoj jami te likvidaciju žrtava u jami koje još nisu bile  mrtve. 

Ovaj tekst je napisan točno na datum kada je Šešelj sa majorom Šljivančaninom dogovorio likvidaciju svih vukovarskih zarobljenika. Ljudskom smradu Šešelju Srbija je dala diplomatsku putovnicu.

HOP

Metkovski tenor Branko Medak (osvajač Grand Prix-a 2016.) u suradnji sa Udrugom branitelja Grada Ploča izdao je novu pjesmu i spot pod nazivom “Vukovar”. Pjesma i spot su izdani ususret Danu sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se obilježava 18. studenog.