Iznimno bogata arheološka građa grada Stiljsko, središnjega grada Bijelih Hrvata od 8 – 10. stoljeća na području današnje Lavovske županije u Ukrajini

0
1287
Godine 1981. ukrajinski arheolog Orest Korčinski je otkrio i još uvijek istražuje jedno od najzanimljivijih gradišta iz razdoblja od 8. do 10. stoljeća u selu Stiljsko, koje se nalazi u općinskom području grada Mikolajiv, a u sklopu Lavovske županije na prostoru današnje Ukrajine. Najstariji spomen o mjestu Stiljsko susrećemo na stranicama grčkih dokumenata iz prve polovine 14. stoljeća sačuvanih u arhivima Vatikana. Mjesto Stiljsko se spominje pored poznatih povijesnih centara Galicko – Volinjskog Kraljevstva Volodimira i Galiča kao jedna od rezidencija metropolita Galicije. Godine 1984. započinje višegodišnji stalni program arheoloških istraživanja Gornjodnjistranske arheološke ekspedicije na gradištima Prikarpatja kojom je rukovodio Orest Korčinski. Rezultat rada ove ekspedicije bio je otkriće 17 gradišta. Ustanovljena je i utvrđena kronologija 27 gradišta, a utvrđeni su planovi 42 gradišta. Najveći arheološki radovi provedeni su na gradištu između 8. i 10. stoljeća u selu Stiljsko, gdje je otkriven prostor od oko 12 000 kvadratnih metara. Otkriven je karakter građenja utvrđenih malih trgova, iskopano više od 30 gospodarsko – stambenih zgrada, dvije stražarske zgrade nad ulaznim vratima u mjestima čija su imena Zlatna Vrata i Bijela Cesta. Na kraju su istraženi ostaci kamene ceste. Veliku važnost za proučavanje socijalnog sastava mjesta imalo je otkriće u najbližoj okolici više od 50 sinkronih naselja. Godine 1988. provedeno je iskopavanje na području gradišta svetišta u selu Iljiv pored Stiljskog. Ondje je otkriven žrtveni oltar s ostacima jama od stupova na mjestu gdje se nalazio kip poganskog božanstva znan pod nazivom idol, te ostaci ritualne vatre drvenoga ugljena na vrhu zemljanoga nasipa i u njegovu podnožju. Proučeni materijali upućuju na religiju i svjetonazor mjesnoga pučanstva od 9. do 11. stoljeća.
Gradište Stiljsko zauzima znatno područje na zaravni lijeve visoke obale rijeke Kolodnice. Ustanovljeno je da je u početnom razdoblju postojanja u drugoj polovici 8. stoljeća utvrđeni trg gradišta administrativnogospodarskog središta imao samo jednu obrambenu crtu i obuhvaćao površinu cirka 15 hektara. Uokolo su se nalazila brojna sela, u kojima su pronađeni ostaci obrtničke djelatnosti. U drugoj polovici 8. stoljeća okolo nekadašnjeg općinskog središta grade se nove utvrde, koje okružuju otkrivena naselja, što prerastaju u predgrađe s novim sustavom obrane. U to doba događa se i rekonstrukcija središnjih gradskih utvrda. Njihov temelj čini nasip oblika platforme, na čijoj površini je postavljen obrambeni zid s konstrukcijom od greda. U granicama utvrđenog područja gradišta istraženo je više od 30 stambenih i gospodarskih zgrada ukopanoga kao i nadzemnoga tipa, tri gospodarska imanja. Utvrđena su dva, a otkriven jedan, kamenom popločan ulaz, proučeni su ostaci zgrada na njihovom mjestu. U okolici gradišta u polumjeru od 7 kilometara otkriveno je više od 50 seoskih naselja, te grobovi, feudalne grobnice i predkršćanski kultni centri.Ustanovljeno je da svi ti nalazi vremenski spadaju u razdoblje od kraja 8. do početka 10. stoljeća i predstavljaju zajednički socijalnoekonomski kompleks grada. Prema procjeni ukrajinskog arheologa Oresta Korčinskog na području Stiljskas okolinom je već u 9. stoljeću moglo živjeti do 40 000 stanovnika. Važna specifičnost svakoga ranosrednjevjekovnoga grada je njegova složena socijalnotopografska struktura. Centralno mjesto u njemu zauzima forteca koja predstavlja tvrđavu vladara. U Stiljsku ona se nalazi na dominantnoj visini i obuhvaća 15 hektara površine. Po perimetru forteca je utvrđena snažnim zemljanim valom koji se u pojedinim dionicma uzdiže do visine od 3,5 do 5 metara, te širokim i dubokim rovom. Kao rezultat istraživanja bilo je utvrđeno postojanje dvaju kronoloških perioda u izgradnji vala. Gornji datira od 10. stoljeća, a donji spada u 8. stoljeće. Na vrhu vala su otkriveni temelji od sagorjelih otpiljenih komada drva koji su se sačuvali poslije požara. Prema forteci vladara vodilo je nekoliko puteva na što ukazuju ruševine valova, rovova i topografski nazivi: “Zaltna Vrata,” “Željezna Vrata,” “Bijela Cesta, ” Veža ( Kula ) “, “Zdenac kneza,” Himina dolina,” Komorišče,” Podkomorišče” i brojni drugi. Pored s fortecom nalazi se utvrđeno predgrađe. Ono obuhvaća prije gusto naseljeni veliki teritorij. Na istraženom prostoru koji iznosi više od 5000 kvadratnih metara otkriveno je oko 30 stambenogospodarskih kompleksa, građevina koje su sazidane na temeljima od gline s drvenim stupovima. Sačuvani su ostaci sazidanih od kamena pećiju. U temeljima je pronađen velik broj ulomaka okruglih glinjanih posuda koji se mogu datirati od druge polovice 8. do 10. stoljeća. Pronađeni su predmeti od željeza, te brusevi. U istočnom dijelu mjesta nađeni su ostaci uništenog kompleksa za taljenje željeza, koji se sastojao od specijalnih prostorija za pripremanje drvenog ugljena, te rezervoari za blatnu rudu, aglomerativne peći za obogaćivanje rude. U sredini je peć za taljenje željeza, pet okruglih posuda izrađenih na grnčarskom kolu iz 10. stoljeća, te drugi predmeti gospodarskog značenja. Vjerojatno je za potrebe grada Stiljsko postojao veliki metalurški centar, otkriven pored sela Rudniki.
Dragan Ilić
HOP