Znamenita i izuzetna kultna središta Bijelih Hrvata u okolici Stiljska na tlu suvremene države Ukrajine

0
1326
U okolici grada Stiljsko nalazila su se brojna groblja, te poganska svetišta. Pored sela Iljiv, kultni centar u okolici Dibrova, te špiljski kompleksi na sjeveru od grada Mikolajiv pored Lavova. Na temelju arheoloških istraživanja ustanovljeno je da su poganska svetišta bila namijenjena za slavensko stanovništvo od druge polovice 8. do 10. stoljeća. Specifika kultnih građevina svjedoče o njihovome dokršćanskome podrijetlu. Oni su do danas jedini primjeri dokršćanskoga kultnog graditeljstva među Slavenima. Možda su to svetišta boga Horsa koja spominju istočni izvori iz 9. i 10. stoljeća. Svetište pored sela Iljiv je smješteno na južnoj strani sela na visokom brdu lijeve obale rijeke Ilovec. Na trokutu poluotoka koji ima u planu maleni trg veličine 30×40 metara i okružen je s nizinske strane dubokim rovom i nasipom, a s drugih strana strmom urvinom, očuvao se je pravokutni pijadestal 3,5×4,5 metara koji je nadvisivao obližnju površinu za jedan metar. S jedne strane pojadestal se priljubio uz dugački nasip koji se je upirao suprotnim krajevima u strme stijene brda. U vrijeme prvih arheoloških istraživanja koja su bila provedena 1987. godine bilo je ustanovljeno kultno značenje tog nalazišta. Moguće je s dolaskom kršćanstva na gradini svetištu bio sagrađen utvrđeni zamak koji se održao do druge polovice 13. stoljeća. Ovdje su se u strmim odronima brda koja nadvisuju rijeku Ilovec sačuvali ostaci nekoliko špiljskih prostorija koje su bile usječene u kameni monolit. Vrlo je vjerojatno da su one bile povezane podzemnim hodincima koji su služili svrsi u vrijeme postojanja zamka, a možda i ranije. Kako tvrde povjesničari, sveti prorok Ilija koji je bio zaštitnik kovačkog zanata u kršćanstvu, naslijedio je poganskog boga Peruna. Zbog toga je moguće da između poganskog svetišta u selu Iljiv i po njemu nazvane rijeke Ilovec postoji veza koja ima davnu povijest. Kako kazuju pisani i arheološki spomenici, stari su Slaveni podizali svoja svetišta u dubravama blizu izvora potoka i rijeka. Slično njima je kultno središte koje se sačuvalo u okolici sela Dibrova, dva i pol kilometra sjeverno od Stiljska.
Uzduž lijeve kamenite obale rijeke Kolodnice već izdaleka je dobro vidljiva veličanstvena kamena gromada koju mjesno stanovništvo naziva Diravec zbog naslućivanja da u njoj postoji otvor jer riječ dira označava rupu ili otvor. Nazivaju ovu gromadu također “Stolovij Kaminj” ( kameni stol ) zbog toga što joj je gornja ploha ravna kao stol. Niti jedna priča ili legenda povezana s njom u selu nije sačuvana. Koncem 80 – tih i početkom 90 – tih godina 20. stoljeća ovdje su vršena arheološka istraživanja koja su potvrdila da je velik dio kamenja bio izmijenjen, odnosno obrađen. Prije svega bile su istesane njihove gornje površine, te vertikalne strane. Na kosini brda oko podnožja kamenja, dobro se uočavaju konture triju simetrično razmještenih udubljenja, jama koje su ostaci mjesta u kojima su se prinosile žrtve. Poviše ovih udubljenja nalazi se ovalni kamen 2,8 – 2,2 metra. Njegova dobro uglačana i pravilno raspuknuta površina okrenuta je prema zapadu i daleko usmjerena je prema nebu. Gore na stijeni Kamenog stola izvedena su tri udubljenja vertikalne stožaste forme. U gornjem dijelu iskopana udubina blago je zaoštrena. Središnje udubljenje među njima visinom dominira nad drugim dvama i podsjeća na konturu veličanstvenog trozuba, visokog blizu 4 metra. Orest Korčinski tumači ovo kao simbole svemira sljedćima riječima: “Ovalni kamen koji se nalazi u podnožju Kamenog stola imao bi simbolizirati obris zemaljske kugle. Simbol ugreben u obliku velikog trozuba na jednoj od površina toga kamena predstavlja vodu, vatru i zrak, dakle tri elementa od kojih se sastoji svijet.” Još jedno se svetište nalazi na Čornoj Gori ( Crnoj gori ), koji se nalazi na udaljenosti 6 do 7 kilometara zapadno od Stiljskog na sjevernoj strani od današnjeg mjesta Mikolajiv u Ukrajini. Neki od znanstvenika pokušali su usporediti Čornu Goru sa Čornom Gorom u Karpatima, gdje su tražili ljetopisni slavenski hram. Na južnim brdima koja se protežu približno linijom istok – zapad, sačuvali su se ostaci kultnih prostorija koje po njihovoj veličini možemo ubrojiti među hramove. Ove su prostorije bile uklesane u kameni monolit, s tom razlikom što je broj prostorija i ulaza u njih bio različit i varirao je od najmanje jedne, a najviše sedam prostorija.
Dragan Ilić
HOP